Knjižničarka Dubrovačkih knjižnica, Renata Zlatković, predstavila je u Saloči od zrcala roman "Kao moj brat". Na predstavljanju su sudjelovali knjižničarka Dubrovačkih knjižnica Marjana Leventić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti te knjižničarka Lucijana Pendo, profesorica francuskog jezika i knjižničarka Nikolina Perušina te učenik IV. razreda Umjetničke škole Luke Sorkočevića Matia Pijević, kao i učenik III. razreda Gimnazije Dubrovnik, Davide Criscuolo. Potonji su čitali ulomke iz knjige.
Zlatković je dosad objavila jedanaest romana, sedam slikovnica, tri zbirke priča i jednu zbirku dramskih tekstova. Osnovala je Društvo Slagalica u čijoj nakladi je objavljena i knjiga "Kao moj brat" koja prati priču petnaestogodišnjaka Viktora, dječaka visokog kvocijenta inteligencije, bogatog rječnika, interesa usmjerenih na područje znanosti, pogotovo biologije i paleontologije, slabih socijalnih vještina koje marljivo vježba, ali i dječaka kojemu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom ili 'visokufunkcionalni autizam'.
Zlatković je prilikom predstavljanja u šali kazala kako je pisala knjige za djecu i za odrasle, ali da još nije pisala za 'gerijatriju' pa da će možda napisati neki priručnik. Istaknula je pak kako joj je tijekom pisanja knjiga najvažnije identificirati se s protagonistima, isto tako, ključno joj je svojim djelom poslati određenu poruku te ukazati na neki problem. Roman "Kao moj brat" pisan je u prvom licu jednine, a u knjizi upravo naglašava kako je najveći problem njezinog lika socijalna komunikacija i socijalna interakcija. Priznala je da bi joj bilo lakše da je pisala o protagonistu s autizmom koji ima brata ili sestru, ali nije htjela odabrati taj lakši put. Otkrila je kako je pročitala dosta knjiga, znanstvenih članaka i studija o problematici koju tematizira u knjizi te da je već prije nekoliko godina htjela napisati ovu knjigu, ali se nije osjećala spremnom.
- Jedno jutro sam se probudila i odlučila da ću napisati knjigu u 'Aspergeru', kazala je autorica knjige.
Pendo je naglasila kako je Zlatković 'kompletan pisac', samo još ne piše liriku. Ocijenila je kako autorica iza sebe ima pozamašan opus, redovita je što je dobro za pisca pa godišnje izbaci bar jedan novi naslov. Pendo je isto tako primijetila da je spisateljica sa svakom knjigom bolja i bolja, a kad je riječ o fabuli, prati klasični, pravocrtni model iako tu bude i retrospekcija. Također, kroz njezine knjige čitatelj puno toga može naučiti, Pendo je tako duhovito rekla kako je zahvaljujući Zlatković, naučila kako otrovati čovjeka. Svakako, stranice autoričinih knjiga obiluju fusnotama. Autorica ubacuje puno ilustracija, zna se 'igrati' perspektivama, prikaže tako neku određenu, drugu stranu lika. Komentirala je Pendo kako su likovi iz knjiga slični, ali i da je Zlatković žanrovski pisac te da je "Kao moj brat" na neki način ipak detektivska priča i knjiga koja može biti vrlo korisna za razumijevanje autizma. Zaključila je kako Zlatković ima izgrađeni stil, kako je izgrađeni pisac koji postaje sve bolji i bolji.
Leventić je kazala kako je nevjerojatno na koji je način autorica djela 'ušla' u glavu petnaestogodišnjaka. Rekla je kako je, kao i mnoga djela prije, knjiga "Kao moj brat" edukativnog i terapeutskog karaktera, a uz pomoć nje i uz male korake može se nešto promijeniti, može pomoći u razvijanju empatije prema drugim ljudima.
Kako to učenje i razvijanje empatije uz djelo Renate Zlatković izgleda u praksi, pokazala je Perušina koja je govorila o radionici koja je povodom Dana svjesnosti o autizmu i Međunarodnog dana dječje knjige održana u Osnovnoj školi Montovjerna.