Povodom Međunarodnog dana muzeja u Galeriji Dulčić Masle Pulitika predstavljena je pjesničko-grafička mapa "Hommage Tonku Maroeviću" u izdanju Zbirke Biškupić. Na predstavljanju su govorili pjesnik, književnik i prevoditelj, akademik Luko Paljetak, povjesničarka književnosti, izvanredna profesorica, doktorica znanosti Katja Bakija te ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Tonko Smokvina.
- Ova je pjesničko-grafička mapa vrijedna donacija Boža Biškupića Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Galerija je postala bogatija za još jedno vrijedno izdanje. Mapa je nastala kao hommage istaknutom akademiku Tonku Maroeviću. Predstavljena je 2020. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u Starom Gradu na Hvaru... Mapa sadrži sonetni vijenac Luka Paljetka koji je na taj način odao počast svom velikom i dugogodišnjem prijatelju Tonku Maroeviću. Tu su i djela renomiranih hrvatskih umjetnika, a zastupljeni su i dubrovački umjetnici Josip Ivanović, Lukša Peko i Josip Škerlj, rekao je Smokvina te posebno zahvalio Božu Biškupiću, ali i Luku Paljetku.
Potom je autor sonetnog vijenca pročitao svoje stihove i rekao nekoliko riječi.
- Kad Tonka više nije bilo, nazvao me Biškupić i rekao da nešto moramo učiniti za Tonka, rekao mi je da napišem nešto što god hoću. Napisao sam odmah nekoliko članaka koji su izašli u Vijencu i drugdje, ali to su bili prigodni tekstovi koji nisu bili pogrešni, nikako, ali mi se učinilo da je to premalo za ono što je Tonko u cjelini bio. Sjetio sam se jedne obične činjenice koja je za njega bila važna – Tonko je bio, ono što Slovenci zovu, veliki hribolazec, dakle ‘planinohodac‘, ne planinar, nego netko tko voli hodati po planinama, ne peti se... Rano je došao u dodir s poezijom Franceta Prešerena i slovenskim jezikom uopće kojeg nije znao dobro, ali ga je, družeći se sa mnom i s Anuškom sve više usvajao. Bio je oduševljen Prešernovim Sonetnim vijencem koji sam preveo jer sam preveo cijeli njegov opus na hrvatski jezik. Pomislio sam napraviti nešto što će njemu svakako biti drago, a što će ga posjetiti već samim prvim stihom. Na taj način sam sebi otvorio prostor tuge, sjećanja, prijateljstva i prostor nadoknađivanja nenadoknadivog gubitka, izjavio je akademik Paljetak te dodao:
- Nije mi teško bilo ovo napraviti u smislu formalnog, najteže mi je bilo napisati u ljudskom smislu. Među grafikama koje ćete ovdje vidjeti, postoji nekoliko gdje je izravni portret Tonka Maroevića, a jedna prikazuje biblioteku. To je bio Tonko Maroević - hodajuća biblioteka! Doma imam veliku biblioteku, u kući ima otprilike 20 tisuća i nešto svezaka i moj splitski izdavač, gospodin Bošković, pitao me je kako nađem knjigu koja mi treba. Rekao sam da znam gdje je koja. A onda me lijepo, ljudski pitao: "Što ako je ne nađeš? Ako si je negdje drugo stavio pa je nema na tom mjestu?" Odgovorio sam: "To je vrlo lako, nazovem Tonka i on sve zna!" Nažalost, nemam više koga u tom smislu nazvati, ta adresa nikako ne funkcionira, ne na ovaj naš način..., ispričao je akademik Paljetak.
U grafičkoj mapi se nalazi 31 grafički list otisnut u tehnikama Hayter, suhe igle, bakropisa, akvatinte, reservagea, linoreza, te akvarel Dina Trtovca i print fotografije Ivana Posavca. Uz sonetni vijenac Luka Paljetka, u grafičkoj mapi nalazi se i pjesma Tonka Maroevića iz knjige "U koži i iz kože". Predgovor mapi je napisao Božo Biškupić, a životopise umjetnika Mikica Maštrović.
Pored Ivanovića, Peka i Škerlja, u mapi su zastupljeni: Nevenka Arbanas, Ena Bajuk, Biserka Baretić, Tomislav Buntak, Maja S. Franković, Kažimir Hraste, Zlatko Keser, Jure Kokeza, Igor Konjušak, Željko Lapuh, Tihomir Lončar, Matko Mijić, Zoltan Novak, Frane Paro, Dimitrije Popović, Ivan Posavec, Zdenka Pozaić, Ivo Prančić, Davorin Radić, Siniša Reberski, Tina Samaržija, Miran Šabić, Robert Šimrak, Ivica Šiško, Matko Trebotić, Dino Trtovac, Munir Vejzović, Zlatan Vrkljan, Josip Zanki i Marko Živković.
Bakija je kazala kako su se Paljetak i Maroević, dvije renesansne širine, družili 55 godina, a zajedno su iznjedrili brojne, vrijedne projekte, monografije, bibliografska izdanja i knjige, a družili su se i uz pršut, vino i sir jer "rima za rimom teče sama kao za čašom čaša".
- Ovdje je riječ o vrlo vrijednom bibliografskom izdanju Boža Biškupića koja je tiskana u 57 primjeraka u povodu iznenadnog odlaska Tonka Maroevića čije je mjesto ostalo prazno i dugo ćemo taj gubitak osjećati. Otišao je jednog kolovoškog popodneva u Starom Gradu na Hvaru. Božo Biškupić okupio je 33 umjetnika gdje su i dubrovački autori i mnogi drugi. Sve to prati sonetni vijenac Tonkovog prijatelja Luka Paljetka. Sonet je inače vrlo zavodljiva, ali zahtjevna forma, strogo propisana, uređena... To je književna građevina koja zahtjeva kreaciju, genijalnost i majstorstvo u gradbi stihova, a to je sve ono što Luko Paljetak posjeduje. Kroz ove stihove proteže se bogat Tonkov život, soneti se slažu kao niz od bisera. To je uspomena na sve ono što su zajedno prošli i ono čime su zadužili hrvatsku kulturu. Tonko Maroević, a rekao je to i Božo Biškupić, dobronamjerni je znalac i poznavatelj književnosti i likovnog svijeta. Ovo je jedan intimi poetski hommage, pravo sjećanje, pravi poetski spomenik Tonku Maroeviću koji je Luko Paljetak sazdao kako on to zna i može, pravim sonetima. Možemo biti sretni i ponosni što smo suvremenici Tonka Maroevića koji nas je neizmjerno zadužio, a i Luka Paljetka s kojim živimo ovdje u Dubrovniku, komentirala je Bakija.
Na kraju se okupljenima obratio skladatelj Darko Matičević koji je bio zadužen za glazbeni dio predstavljanja.
- Na Lukov poticaj napisao sam glazbu, nametnulo mi se nešto komorno, minimalistički, bez puno zvuka i ikakve agresije, ali u primisli mi je bilo da moja glazba u nijednom trenutku ne naruši tijek Lukovih misli, tijek prekrasnih stihova upućenih Tonku. Bio sam povlašten jer sam imao čast gotovo 30 godina prijateljevati s dva Korifeja hrvatske kulture – s Tonkom i Lukom. Mnogo toga što sam naučio u životu iz područja književnosti i likovne umjetnosti, zahvaljujem Luku i Tonku, hvala im na nezaboravnim druženjima - kako u Splitu gdje radim kao profesor glazbe tako i u mom rodnom Metkoviću gdje su često dolazili... Posebno u Dubrovniku gdje mi je Tonko, dok smo jednom šetali, rekao: "Darko, pogledaj Dubrovnik, pogledaj ovu ljepotu! Dubrovnik je ljepši od Venecije!" Što bivam stariji, sve više se slažem s tom izjavom. Sretan sam što sam živio u ovo vrijeme, što sam svjedočio trajnom nepomućenom prijateljstvu dvojice velikana i što sam u svakom trenutku bio spreman pomoći i s čašću služiti jednoga i drugoga kao prijatelje, zaključio je Matičević na kraju dok je Paljetak šaljivo dodao kako Maroević nikako nije volio Veneciju čime je izazvao smijeh publike.