Dubrovačka fotografkinja sa zagrebačkom adresom Ana Opalić predstavila je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika svoju fotografsku knjigu "Brsalje". Kao što sam naziv govori, knjiga donosi seriju analognih crno-bijelih fotografija nastalih između 1996. i 2011. Knjiga je objavljena u sunakladništvu fotografkinje i Ureda za fotografiju.
Uvodni tekst potpisuje povjesničarka umjetnosti i viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik Rozana Vojvoda koja je zajedno sa Sandrom Križić Roban s Instituta za povijest umjetnosti i Ureda za fotografiju predstavila djelo.
- Uvijek sam mislila da će to biti njezin životni projekt i da nikada neće prestati snimati te fotografije, ali ipak se to snimanje zaključilo 2011. godine. Te je godine autorica nastale fotografije prvi put izlagala u zaista velikom obimu na izložbi iu Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i poslije u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Inače, riječ je o jednom kadru snimljenog uvijek s istog mjesta, a autorica pri tome izostavlja signale dubrovačkog prostora. Dakle, samo građanima Dubrovnika i čestim posjetiteljima je jasno da je u desnom dijelu zapravo Lovrijenac, a u lijevom Bokar. Ne postoje nikakva civilizacijska obilježja, a zbivanja koja su uhvaćena su isključivo prirodne pojave, kazala je Vojvoda te nastavila:
- Riječ je o tehnički bravuroznim fotografijama gdje se jako dobro osjeti sama taktilnost - na primjer more naježeno od bure. Gledanje fotografije ne iscrpljuje se gledanjem te prirodne ljepote. Tu je puno jači taj konceptualni okvir i to je nešto što osjeća u nekim drugim njezinim fotografskim serijama. Meni se čini da je serija "Brsalje" paradigma za njezino stvaralaštvo, ali isto tako i preteča svih onih serija gdje na neki način sami promatrači nadopunjuju ono što je rečeno. Nema vremenskih kategorija, postoji samo početna godina stvaranja i neizmjernost tog cijelog procesa. Ovdje svakako treba spomenuti Aninu izuzetnu komunikaciju s dubrovačkim ambijentom koja je prisutna u nekim nejzinim drugim serijama, zaključila je povjesničarka umjetnosti.
Križi Roban usporedila je autoričine slike s haiku poezijom, naglasivši kako se radi o jednoj "autobiografskoj kartoteci" te kako su njezine slike i dodirne i dodirljive. Ona je pak bila više za izložbu fotografija, ali je prevladala želja za knjižnim izdanjem.
Opalić je 2003. predstavljala Hrvatsku na Biennalu u Veneciji. Fotografije iz ove serije predstavila je već 1997. kao dio svoje diplomske izložbe. Razlog zašto je prestala snimati ovaj prizor jest preseljenje u Zagreb. Navela je činjenicu da kad prisvoji jedan motiv ili temu - teško se odvaja od njega. Kad bi se vratila u Dubrovnik nastavila bi snimati isti prizor, ali sad tijekom boravka u gradu slikava Srđ. Dodala je kako je cijeli proces izrade fotografija za seriju "Brsalje" ostao isti jer joj je vrlo bitna disciplina.
Zanimljivo, knjiga ima dimenzije samih fotografija što je bila njezina izričita želja upućena dizajnerima. Vizualno oblikovanje rad je Ivane Vučić i Toma Jure Kaćunića (Hamper studio). bLu