Instrument je na otok Lokrum stigao u doba nadvojvode Maksimilijana Habsburškoga i njegove supruge Charlotte (1840.-1927.). Korišten je očito i u kasnijim vremenima, u doba kada je Lokrum bio u vlasništvu prijestolonasljednika Rudolfa (1858.-1889.), a naposljetku je bio premješten u kapelicu sv. Navještenja gdje je ostao sve do obnove kapelice prije 15-ak godina. Obzirom na loše stanje u kojemu je zatečen te na iznimnu povijesnu vrijednost koju ovaj instrument ima, uz angažman Konzervatorskoga odjela u Dubrovniku pristupilo se restauraciji koju je financiralo Društvo prijatelja dubrovačke starine. Zahtjevnu restauraciju tijekom 2018. izvela je najstarija hrvatska radionica za izradu orgulja i harmonija Heferer iz Zagreba.
Uvodnim se riječima kao domaćin okupljenima obratio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je kazao kako je želja Biskupije javnosti predstaviti „vrijedan glazbeni instrument koji je dio dubrovačke glazbene baštine 19. stoljeća, a istovremeno i predstaviti vrijedne restauratorske radove koji su se u međuvremenu dogodili na njemu“.
- Sada je ovaj instrument našao svoj dom ovdje u obnovljenoj Biskupskoj palači i tu će i ostati, kazao je dubrovački biskup.
Napomenuo je Uzinić kako se u Biskupskoj palači nalazi još jedan vrijedan eksponat s Lokruma, a riječ je o slici „Lokrumska Gospa“ firentinskog renesansnog slikara Domenica Puliga (1492. – 1527.) koja je pripadala lokrumskim benediktincima, a koja se nalazi na prvom katu Palače.
Potom se u ime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije obratio povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
- Ovaj je događaj prvenstveno posvećen predstavljanju javnosti restauratorskih radova na ovom instrumentu, na ovom glazbalu - gotovo jedinstvenom u Hrvatskoj. Okupila nas je ova vesela zgoda, ali sve je zapravo započelo jednom tragedijom – navečer, 9. svibnja 1859. austrijski bojni brod „Triton“ nesretnim je slučajem eksplodirao pred Lokrumom, poginulo je oko 90 austrijskih mornara i tom prilikom, tri dana kasnije, u Dubrovnik je na očevid došao austrijski nadvojvoda i admiral austrijske mornarice - Maksimilijan Habsburški sa svojom suprugom Charlotteom Belgijskom. Kao što znamo, odmah se na prvi pogled zaljubio u otok Lokrum i već najesen te godine, svega četiri mjeseca nakon nesreće, došao je ponovno u Dubrovnik i kupio Lokrum te na njemu uredio svoju rezidenciju. Mjesto Lokruma i mjesto nadvojvode Maksimilijana u dubrovačkoj i hrvatskoj povijest je poznato, ali nije nažalost još uvijek dovoljno vrednovano. Nadamo se da će se to dogoditi u budućnosti s novim istraživanjima koja su upravo u tijeku. Riječ je o čovjeku koji ne samo što je pripadnik carske kuće Habsburg koja je vladala Hrvatskom stoljećima, ne samo što je mlađi brat slavnog cara i kralja Franja Josipa (1830. – 1916.), nego je ustvari bio čovjek renesansne širine, nevjerojatnih znanstvenih, kulturnih i intelektualnih interesa velikog stila i ukusa, rekao je Viđen te nastavio:
- Ono što je posebno zanimljivo i ono što je pomalo netipično za Dubrovnik i Dubrovčane jest to da je bio iznimno omiljen Habsburgovac u Dubrovniku. To je čovjek koji je od svih Habsburgovaca bio najomiljeniji u Dubrovniku. Svojom pristupačnošću, ljubaznošću i upravo tom uglađenošću osvojio je srca svih Dubrovčana i Dubrovkinja. Njegova tragična smrt u Meksiku 1867. u Dubrovniku je također teško primljena i – rekli bismo - iskreno oplakana. Dubrovačka biskupija u svom fundusa ima još nekoliko umjetnina povezanih s nadvojvodom Maksimilijanom, njegovom suprugom Charlotteom i Lokrumom. Naime, u kapelici sv. Navještenja zajedno s ovim harmonijumom nalazila su se i dva klecala carskog para, veliko i manje, jedno žensko i jedno muško klecalo koja su također restaurirana i nalaze se u depou umjetnina Dubrovačke biskupije. Ono što je malo poznato, a to je da je nedugo nakon smrti nadvojvode Maksimilijana, njegov otac, Frano Karlo (1802.–1878.), Dubrovačkoj katedrali poklonio veliku sliku s Lokruma „Gospa od Guadalupe“. Slavna je to meksička Gospa koju je za Charlotteu napravio jedan meksički slikar. Dubrovačka katedrala u svom fundusu čuva i to djelo koje je s Lokruma, a koje ima veze s tom zlosretnom meksičkom avanturom, ispričao je Viđen.
Restaurator Tomislav Heferer, koji je radio na harmoniju, također je kazao par riječi.
- To je jedan instrument delikatnog, profinjenog, blagog zvuka. To je ono što se onda smatralo jednim idealom zvuka koji je mogao biti podešen za pratnju kako pjevača tako i za samo solističko sviranje. Po opsegu harmonij ne predstavlja preveliki kapacitet. Za razliku od današnjih orgulja koje imaju po dvije-tri klavijature, harmonij ima jednu, dole, kao i na modernom klaviru, postoje pedale gdje se gazi i gdje se de facto postiže dinamika. Veliko je umijeće bilo potrebno da se dobije dinamika i dovoljan kapacitet zraka dok se svira na tipkama. Te 73 tipke raspoređene su tako da u jednom gornjem registru zvuče malo kao klarinet, a dole svojom bojom 'vuku' i podsjećaju na zvuk fagota. Riječ je o jednom specifičnom i vrlo raritetnom instrumentu. Znamo da u Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku od istoga graditelja postoji jedan takav instrument, međutim, ovo je jedan od najranijih opusa ovog graditelja i s te strane možda predstavlja jedinstven primjerak u Hrvatskoj, a možda i u Europi, kazao je Heferer te uspoređujući zvuk američkih replika i originala ovog instrumenta, zvuk originala nazvao „Božjim glasom“.
Izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji, orguljaš crkve sv. Marka u Zagrebu te stručnjak za muziciranje Pavao Mašić potom je održao koncert. No, prije samog koncerta okupljene je upoznao s poviješću instrumenta, naveo poznate graditelje, nazive instrumenta u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u te je objasnio osnovne značajke instrumenta nazvavši ga „biserom“.
Na programu su bili: F. Dugan - Verset u a-molu, L. J. A. Leféburé-Wély - Boléro de Concert, op.166, S. Karg-Elert - Treća sonatina u a-molu, op. 14, I. Ciaconna con Variazioni, L. Vierne – Barceuse (Uspavanka) te A. Guilmant - Scherzo, op. 31.
Program je realiziran u suradnji s Javnom ustanovom Rezervat Lokrum i Hrvatsko-austrijsko društvo Dubrovnik. Inače, program obilježavanja pomorske tragedije započeo je polaskom broda JU Rezervat Lokrum iz Gradske luke, sa zaustavljanjem na mjestu potonuća broda „Triton“, uz bacanje vijenaca u more, a vijenci su potom položeni na Križu podignutom u spomen na stradale mornare u toj tragediji kraj Lokruma. bLu