Stana Šćapec predstavila je u atriju Kneževa dvora svoju prvu zbirku poezije "Pjesme za lijek" koja je objavljena u nakladi Društva dubrovačkih pisaca. Pored autorice, knjigu su predstavili predsjednik DDP-a Boris Njavro, Sebastijan Vukosavić te akademik Luko Paljetak koji je zbirku priredio i likovno osmislio dok je tehnički uredio Vinko Rožić. Njavro je na početku s publikom podijelio spoznaju da je sudjelovao na brojnim predstavljanjima, ali da mu je ovo prva u Kneževom dvoru.
- Tu smo zahvaljujući priči koja traje već nekoliko mjeseci, a ona je večeras rezultirala ovom prelijepom knjižicom. Dakle, sve je krenulo prije neka dva mjeseca kad nam je u jednom lijepom društvu, u kojem smo bili mi ovdje i naš dragi prijatelj Domagoj Vidović, Stane otkrila svoje tajne, svi smo negdje nekad nešto zapisivali, a ona nam je pokazala svoje pjesme, zapise i tako je sve to počelo. Onda se pojavilo nekoliko sugestija, gospar Luko... I, dobili smo ovo što imamo večeras – "Pjesme za lijek" jedne drage osobe koju na svoj način volim. Strašno je poštujem, to što ona radi za nas i za vas, za cijeli ovaj grad, kako kaže: "nema ga kome krv nisam vadila!" To je žena koja je u autu, u prometu je, žuri, trči... Zaista je osoba koja zaslužuje hvale svih ovdje i cijelog grada. Dugo je godina medicinska, patronažna sestra, a od večeras i pjesnikinja. Emocije koje je nama davala, večeras će dati i vama - kroz riječi! Stani je rođendan u nedjelju i ovo je na neki način poklon vas koji ste s nama tu, poklon izvođača jer svi su odmah na prvu pristali doći na predstavljanje Stani, ovo je poklon Društva dubrovačkih pisaca našoj Stani za rođendan, izjavio je Njavro zahvalivši publici, sudionicima, izvođačima i Dubrovačkim muzejima.
Sebastijan Vukosavić pročitao što je u svom pogovoru napisao onomastičar, jezikoslovac i doktor znanosti Domagoj Vidović:
- Obratite, stoga, pogled na novo književno lice na dubrovačkoj književnosti-pozornici, ne samo radi zamamnosti dubrovačkoga ženskog pisma, najstarijega unutar hrvatske književnosti, nego radi stihova koji obgrljuju i začuđuju, bliže vas autorici i udaljuju vas od nje, oslobađaju vas okova navike slobodnim stihom, a opet vas bliže nedohvatnoj tradiciji što se ogleda ne samo u patnjama ljuvenim nego i u zaokruženom ženskom kanconijeru kakav smo u palimpsestu iskali barem četiri stoljeća. Uistinu ga je vrijedilo čekati! - zapisao je Vidović.
Akademik Paljetak najprije je pročitao ono što je u svom pogovoru u zbirci napisala književnica Sibila Petlevski.
- Pretpostavimo da je profesija medicinske sestre navela autoricu da pojam ‘lijek‘ stavi u naslov svoje prve zbirke. Mogla ju je nazvati i ‘pjesmama za dušu‘ jer je tako isprva i pisala pjesme - bez svijesti o potrebi objavljivanja - za sebe samu i za one koji se u tim stihovima prepoznaju... Poetički nevina ona iskreno uči od prirode i poziva čitatelja da joj se pridruži u promatranju, da pogleda kako ‘vjetar valcerom zavodi lastavice‘ i da - nauči nešto od njih, zapisala je Petlevski.
Potom se Paljetak osvrnuo na zbirku.
- Može se potpuno opravdano reći da je ljubavna poezija posebna vrsta poezije, jednako tako kao što se može reći da je sve, sva poezija, ljubavna poezija. To je samo prividno kontradikcija, jednako kao što je ljubav kontradikcija zato što i ljubav postoji i prije nego nas obuzme, prije nego što obuzme sav naš sustav, sustav našeg mišljenja, osjećanja i postojanja, kao nešto što ne prestaje ni onda kad nas napusti taj osjećaj, ostavljajući za sobom trag na svakom području djelovanja dok se njezini izdanci i mimo naše želje i volje pojave iznenadno na mjestima gdje ih najmanje očekujemo. Sve na svijetu podložno je promjeni, samo se ljubav nikad ne mijenja. Laste slijeću, leptir slijeće na cvijet, jeleni ričući ujesen u šumskoj magli traži družicu, ćuk u samotnoj noći neumorno ponavlja svoj naizgled monotoni ali osjećajni zov, flamingo izvodi svoj pomno koreografirani balet, vjetar pomaže borovima, čempresima i maslinama i prenosi njihovu ljubavnu strast, mravi dobiju krila, davni naš trubadur pjeva: "Leute moj mili, hoću te moliti, mojoj gospoji, malo pozvoniti...‘ A suvremeni trubadur u svoju ljubav dolijeva što više oktana. Ne znam kakve je pjesme Adam pjevao, ali možemo biti posve sigurni da ih je pjevao i prije i poslije one presudne jabuke ili je to možda bila ona još slađa smokva čije je lišće služilo ka prvi modni outfit?! Ljubav je izmamila riječ i napravila od njih stih, a on se ne razlikuje od stihova takozvanih ‘primitivnih naroda‘ ili stihova takozvanih ‘kultiviranih naroda‘.
- U ljubavnoj pjesmi nije pjesnik ono što nas čini zaljubljenim. U njemu i u njegovoj ljubavi, a i o njemu ne moramo znati ništa, riječi su one koje nas u pjesmi ljubavnoj zaljubljuje, čini zaljubljenim ako to već nismo ili još zaljubljenijim ako to već jesmo i poznajemo sve njezine učinke na sve naše postupke. Svaka je pjesma magična i nastala je iz magične potrebe da riječi tu budu samo sredstvo sporazumijevanja. Ljubavna poezija nastala je još u magičnom doba iz još magičnijih pobuda. Ona želi promijeniti stanje u poretku stvari, misli i osjećaja onoga tko je piše i onoga tko je sluša. Ljubavna poezija uvijek je izravna i ne prikriva svoju namjeru onda kad želi potvrditi osjećaj koji je oblikovao. "Ljubav se ne da izbrisati, mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti rijeke potopiti" - napisao je davni vječni pjesnik "Pjesme nad pjesmama". Sve ove tvrdnje, i više od toga, naći ćete i prihvatiti u ovoj zbirci pjesama Stane Šćapec. One su zaista pjesme za lijek, za lijek ljuveni, izravne su i čiste, ništa ne skrivaju a ipak ostaju dovoljno skrovite u svojim naizgled jednostavnim sklopovima i prividnim kontradikcijama. Ljubav i bol jedna su drugoj lijek, baš kao što su ove pjesme Stane Šćapec pjesme za lijek u ljubavi. Čitajte ih pažljivo, tražite sebe u njima jer ćete se u tim pjesmama ljubavnim, Staninim, naći lakše nego u nekim drugim, posebice u onim koje niste napisali, a nakon ove knjige sigurno hoćete, barem u sebi i ne zaboravite pročitati i uputu na početku knjige. Ako se išta od navedenog odnosi na vas, razgovarajte, ali ne morate razgovarati, bit će dovoljno samo gledati kako ‘vjetar valcerom zavodi lastavice‘, komentirao je Paljetak koji je autorici poklonio nešto što je izradio za ovu prigodu, posebnu sliku – na foliju lijeka napravio je kolaž.
Šćapec je kazala kako joj je drago vidjeti tolike ljude koji su došli.
- Nadam se da ste u mojoj poeziji našli nešto za sebe, ako niste, nadam se da hoćete. Od srca vam hvala, poručila je.
Uz autoricu i Paljetka, stihove iz zbirke čitala je i članica ansambla Kazališta Marina Držića Mirej Stanić, a moderatorica večeri bila je Nila Miličić Vukosavić. Glazbeno su predstavljanje popratili klapa Kaše, a jednu od autoričinih pjesama uglazbio je i na klaviru tijekom predstavljanja odsvirao skladatelj Darko Matičević. Uz svima dobro poznati ‘Libertango‘ Astora Piazzolle tango je zaplesao konavosko-dubrovački plesni par Elena Drašković i Ante Bautović uz harmoniku Zorana Kosovića, kontrabas Ante Džamarije i mandolinu Vicka Dragojevića.