U sklopu 22. Feste Dubrovnik a u predvorju Kazališta Marina Držića, otvorena je druga ovogodišnja izložba Dubrovačke udruge likovnih umjetnika pod nazivom "Sv. Vlaho i more". Izložba je realizirana u suradnji s udrugom Festa i Hrvatskom maticom iseljenika Dubrovnik, a važno je spomenuti i Dom te Kazalište Marina Držića.
Sudionici izložbe su: Josip Škerlj, Karja Tolja, Marijan Fragić, Marijana Hure, Marta Baće, Mirica Dubčić, Miroslav Stamatović, Nino Dubčić, Robert Kralj, Pero Skvrce, Silvija Sikavica, Valter Kožul i Vedran Grabovac. Okupljene su u ime udruge Festa pozdravili Darija Mikulandra Žanetić i Slobodan Nano Vlašić.
- Strašno nam je drago i veseli nas da se u ovom broju ovako okupimo, kazao je Vlašić na početku.
- Drago mi je što smo ove godine u malo većem broju i što konačno nemamo ograničenja. Valter Kožul i Dubrovačka udruga likovnih umjetnika su zaista sjajni i kreativni iz godine u godinu, toliko nam divnih slika prikažu, ne samo na Festi, nego i tijekom godine imaju ‘maraton izložbi‘. Svaka vam čast na tome, na inspiraciji i kreativnosti, hvala vam što ste godinama s nama! I ovaj prostor predvorja je zahvaljujući ravnatelju Paolu Tišljariću godinama naš dom za ove izložbe i baš smo presretni jer imamo tu lijepu atmosferu. Uostalom, izložba ostaje otvorena sve do iza sv. Vlaha. Kad tijekom svečane sjednice Gradskog vijeća dođu uzvanici iz inozemstva i Hrvatske, mogu vidjeti ove lijepe slike, mogu vidjeti tko je nama sveti Vlaho, poručila je Mikulandra Žanetić poželjevši umjetnicima još puno inspiracije.
Budući da će slike nakon zatvaranja izložbe u predvorju Kazališta Marina Držića 7. veljače biti izložene u prostoru dubrovačke podružnice Hrvatske matice iseljenika, voditeljica Maja Mozara također se obratila publici.
- Osobito mi je drago što Hrvatska matica iseljenika može biti sudionikom ove Feste. Znamo koliko je Festa sv. Vlaha prisutna u srcima naših iseljenika. Oni su zapravo čuvari tradicije, kulture i baštine a i Feste sv. Vlaha i sve to čuvaju diljem svijeta - tamo gdje žive Dubrovčani i štovatelji sv. Vlaha, što u iseljeničkim sredinama, što u obiteljima, navela je Mozara te zahvalila svim suorganizatorima, Kazalištu i publici.
Predsjednik DULU-a, Valter Kožul, kazao je kako se na izložbi predstavlja 13 umjetnika s 13 radova u različitim tehnikama.
- Kad gledaš ova djela i kad razmišljaš, nekako se čini da je stotinu novih ovakvih izložbi, svaki put bi umjetnici našli načina da krenu jedan korak dalje i da na neki način dodaju vrijednost i novu kvalitetu. Čini mi se da su ove naše izložbe svake godine sve bolje i bolje. No, vi ćete to procijeniti, procijenit ćete i ovu izložbu, nadam se da ćete procjenjivati i sljedeće, kazao je Kožul koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe, kao i članovima DULU-a.
Na kraju je govorio povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
- Drago mi je da mi je drugi put uzastopno iskazana čast da budem povjesničar umjetnosti koji će popratiti izložbu DULU-a. Početkom prosinca 2022. bila je tematska izložba "Sniženja i propusti", a DULU je trajno aktivan kroz godinu - nije prošao Božić, a već je došla sljedeća njihova ‘kvartalna izložba‘. Ova je posvećena svetome Vlahu. Kad sam vidio djela članova Udruge koja su pristigla za izložbu, bilo mi je zanimljivo vidjeti da svi vide istu temu drugim očima i na drugi način i logično je da je veza sv. Vlaha i mora inspirativna. Naime, more je i u samoj pripovijesti o dolasku svetog Vlaha u Dubrovniku, ta opasnost koju sveti Vlaho otklanja od Dubrovčana 971. dolazi preko mora, Mlečani dolaze morem. Sam sveti Vlaho, njegove relikvije su u kontakt sa zapadnom Europom došle preko zlosretnog mora. Naime, u 8. stoljeću, evakuirajući se iz Konstantinopola, relikvije svetog Vlaha doživljavaju brodolom pred mjestom Maratea u Tirenskom moru i to je prvi put da relikvije svetog Vlaha stižu u zapadni dio Mediterana, u zapadnu Europu. Nije stoga neobično da su kroz stoljeća Dubrovčani svetog Vlaha isto tako povezivali s morem. Sjetimo se da u 16. stoljeću Mavro Vetranović pjeva da je sveti Vlaho zapravo zapovjednik dubrovačke mornarice koja brodi po cijelom moru i da je njemu na glavi kruna od zlata.
- Meni je bilo sasvim logično da usprkos činjenici što je sveti Vlaho univerzalan svetac i da je more univerzalan pojam koji obuhvaća čitav svijet, da je kalibrirano oko dubrovačkih umjetnika zapravo samo na našeg svetog Vlaha, na dubrovačkog svetog Vlaha i da je to more iako je univerzalno, naše more, Jadransko more. Kako god bilo, nemoguće je da Dubrovčani i dubrovački umjetnici gledaju svetog Vlaha i more nego upravo ovim našim, lokalnim mjerilom i kalibrom, lokalnim kadrom. Koliko god to na prvi pogled bilo očekivano, čovjek bi se možda pitao zašto ‘Sveti Vlaho i more‘ nije bilo koje more i sveti Vlaho nije bilo gdje postavljen, ali Festa sv. Vlaha nije slučajno proglašena UNESCO-ovom nematerijalnom baštinom čovječanstva. Nije proglašen na nekom drugom mjestu jer u svijetu se na puno mjesta svetkuje sveti Vlaho. Nije slučajno da je baš u Dubrovniku ta veza toliko nevjerojatno slojevita i čvrsta da je baš sveti Vlaho slavljen u Dubrovniku. Moglo bi se govoriti o svakoj pojedinoj slici, nemamo vremena za to, ali je meni zanimljivo, a već malo u kontinuitetu pratim rad DULU-a, kako pojedini autori rješavaju te ‘likovne probleme‘, kako svatko od njih promišlja, razmišlja i onda ta svoja razmišljanja kistom prenosi na platno. Zanimljiva je ta raznovrsnost, svaka slika ima svoju priču, svaka ima likovnu logiku i mislim da je vrijedno da se vidi to razmišljanje. Nije to ‘na prvu loptu‘, svaka od njih rješava neko likovno pitanje, svaki autor na svoj način, zaključio je Viđen čestitajući organizatorima i autorima.
