‘Neka, neka, kasnit će i plaća‘ – bio je jedan od komentara koji se mogao čuti malo prije početka generalne probe svečane ceremonije Otvaranja 74. Dubrovačkih ljetnih igara. Naime, na mobitelima je već bila ponoć, ali su sudionici s poštovanjem pričekali Gradski zvonik da službeno zakorači u 10. srpanj. Kako se kasnije ispostavilo, bit će to jedan od brojnih komentara koji će nasmijati ne samo publiku, već i aktere ispred Svetog Vlaha.
Također, čekajući početak, netko je uzviknuo kako su ‘svi operateri zauzeti‘ i zamolio okupljene za strpljenje... Dalo se naslutiti da će publika biti aktivna i kreativna ili bar aktivnija i kreativnija nego prethodnih godina, tako je na koncu i bilo...
Koncept Otvorenja 74. Igara podsjeća na onaj iz 2018. kad je festivalsko kormilo preuzelo aktualno vodstvo, tad je, kao i sad, režiju potpisao pomoćnik intendantice za dramski program Saša Božić, a sve prema scenariju koji potpisuje on i dramska umjetnica Nataša Dangubić kojoj, kao i prije pet godina, nitko ne može oteti i osporiti titulu apsolutne zvijezde večeri! Nakon četiri komorna, turobna, teška, dosadna pa i bezlična otvaranja, dubrovačku publiku u 21 sat očekuje jedno za ‘bezbroj milja‘ življe, duhovitije i vedrije, ukratko, bolje Otvaranje, što – ruku na srce – nije teško u usporedbi na prethodna četiri!
Dangubić se kao i 2018. opet upustila u dijalog s publikom, ovaj put je njezin pristup bio odvažniji i opušteniji, samim tim je i nagrađen, bio je poticajan, ponajviše za vjernu ekipu iz kantuna sa zapadne tribine koja je cijelo vrijeme brzopotezno dobacivala, komentirala, nasmijavala, toliko da je i Dangubić u jednom trenutku ‘kapitulirala‘, prasnula u smijeh i samo počela pljeskati dosjetljivom komentatoru... Tu se još jednom vidi koliko je odlučujuće potaknuti publiku, koliko je bitno poslušati je, reagirati, ne omalovažavati je kao neki koji pjevaju i bacaju ‘bisere pred svinje‘... Točno se pokazuje koliko je potreban taj pravi impuls, što nije slučaj kod generalnih i Otvaranja bez pulsa.
Glumica je stigla uz glazbenu pratnju, pjesmu "Prijatelji stari gdje ste" na što je krenulo skandiranje "Tere! Tere! Tere"... Priznala je kako već od Božića razmišlja što obući na što joj je gledateljica kao s nokta poručila: "Vidi se!" Dodala je Dangubić kako nema solada, kako su je zvali jer govori dubrovački i kako mora biti u dobre s gradonačelnikom jer on daje solde Igrama... Pritom je komentirala kako se ‘uspuhao neki vijećnik‘ jer se silne solde davaju Igrama, kao da su nogometni klub, ‘neka Barcelona‘ aludirajući na Dustrinog čelnika Željka Raguža koji često kritizira financijska izdvajanja za Igre nauštrb sporta... Dotaknula se i pitanja treba li Ivica Roko biti u Gradskoj vijećnici na što je sigurno najživopisniji dubrovački gradski vijećnik dobio podršku dijela gledatelja... Šteta što na generalnoj nije bio neki duhoviti glumac koji je samo za potrebe generalne probe glumiti gradonačelnika, bilo je tu još tema za otvoriti, a i glumici bi bilo malo lakše, predahnula bi, a ovako je sav teret zabave pao na njezina leđa, ali se uspjela izboriti za pažnju i isprovocirati... Bilo je konačno vrijeme da publika živne!
Naglašeno je kako o Dubrovniku treba lijepo, veselo govoriti, spomenuta je i budućnost Festivala...
- Kako oni u Splitu kažu: ‘Ništa kontra Splita!‘ A samo Ultru imaju! A mi imamo Igre, imamo Slobodu, Freedom, Libertas... Možemo li se jednu večer pravit‘ da je sve u redu?! Mi smo ovaj kamen... Odavde su krenuli Tereza Kesovija, Marko Polo, Goran Višnjić, Rade Šerbedžija, Daniel Day-Lewis... Što prvo djeca kažu kad progovore? ‘Mama‘, ‘tata‘ i...? ‘Bubonik‘! Dobro, oni iz Mokošice kažu ‘Dudonik‘! - našalila se ‘moderatorica‘...
Naglasila je kako je za savjet pitala Guku, Zoru, a onda su joj iz publike poručili: ‘Moraš naučiti filipinski!‘ I opet je uslijedio smijeh!
Nakon uvodnog monologa odnosno na veliku sreću - dijaloga, uslijedili su nastupi drugih umjetnika, a zaista je sve bilo prožeto ili uokvireno dinamikom tako da i ono što je bilo sporije i ozbiljnije nije usporilo sveukupnu igru... Valja naglasiti kako u svečanom Otvaranju sudjeluju članovi Festivalskog dramskog ansambla, studenti glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i Splitu, Studentski teatar Lero, Kazališna družina Kolarin, Folklorni ansambl Linđo i Plesni studio Lazareti.
Tako pored Dangubić, Festivalski dramski ansambl čine: Doris Šarić-Kukuljica, Sandra Lončarić, Petra Svrtan, Perica Martinović, Anđela Ramljak, Marija Šegvić, Nika Burđelez, Izmira Brautović, Nikolina Majdak, Anja Đurinović, Jovana Zelenović, Margareta Firinger, Livio Badurina, Nikša Butijer, Maro Martinović, Bojan Beribaka, Boris Barukčić, Šimun Stankov, Marin Klišmanić... Tu su i studenti glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i Splitu: Ružica Maurus, Lena Medar, Nikolina Prkačin, Melody Martišković, Tamara Kovačević, Vanesa Vidaković Natrlin, Paula Japunčić, Luka Knez, Fabijan Komljenović, Matija Gašpari i Lovro Rimac.
Kostimografkinja je Marita Ćopo, suradnik za scenografiju Miljenko Sekulić, scenski pokret potpisuje Una Štalcar-Furač, a inspicijent Roko Grbin.
Dirigent je pomoćnik intendantice za glazbeni program Tomislav Fačini koji ravna Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, a za ceremoniju su najavljeni Zbor Libertas, Dubrovački komorni zbor, Akademski zbor Pro musica Mostar i Zbor Blasius... Prilikom podizanja barjaka Libertas, Dangubić je pozvala publiku da govori odnosno pjeva stihove Himne Slobodi, čime se opet stavio naglasak na zajedništvo i vezu s publikom...
Sigurno da postoje stvari koje je moglo napraviti drugačije ili bolje, na kojima se može poraditi, mogao se Orkestar, posebno zbor daleko više iskoristiti, mogla se tematizirati još poneka tema, recimo top tema ovih dana u Dubrovniku: kad je sve završilo jedan je gledatelj dodao kako je ograničenje 55 decibela, a da su sudionici generalne došli do 90! Recimo, bilo bi i smiješno da su umjetnici ušli u Grad noseći u rukama kufere kao što to kažu novi propisi... Bilo je tu kojekakvih mogućnosti, moglo je biti još dobacivanja publike iz drugih dijelova gledališta, nije riječ o ničemu ‘revolucionarnom‘, ali treba reći da će Otvorenje biti pravo osvježenje u usporedbi s onima iz prethodnih godina...
U cijelom ovom zamršenom, nejasnom, pomalo zabrinjavajućem i nadasve neizvjesnom zapletu oko budućnosti Igara, uz sve opravdane ili neopravdane kritike, ohrabrujuće je da se još uvijek može napraviti generalna proba, a tako i Otvaranje, koje se ne događa samo pred publikom, nego i s publikom. I to je ta ‘ričeta za uspjeh‘ koja se može primijeniti općenito za Igre!
