Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.), jedan od naših najznačajnijih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća, rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu. Nakon djetinjstva i rane mladosti obilježene putovanjima, Bukovac se kao slikar afirmirao upravo u Dubrovniku. Godine 1876. u Šarićevoj ljekarni na Placi izložio je sliku "Sultanija" nastalu u San Franciscu. Dubrovački intelektualni krug proglašava ga slikarom i podržava u daljnjem radu, a vlastelin i pjesnik Medo Pucić postaje mu pokroviteljem. Zajedno odlaze u Pariz, tadašnje središte europske moderne umjetnosti, gdje Bukovac pohađa ÉcoledesBeaux-Arts, a potom živi i djeluje šesnaest godina (1877. – 1893.). Neprekinuta je njegova veza s rodnim krajem kojemu se kontinuirano vraća, a postaje i čest motiv njegovih slikarskih djela, stoji na stranicama Dubrovačkih muzeja.
Dubrovnik zauzima posebno mjesto u najreprezentativnijim dekorativnim kompozicijama Vlaha Bukovca: "Gundulićev san" ("Gundulić zamišlja Osmana"), "Dubravka" ("Prikazivanje Dubravke pred Kneževim dvorom") i "Slava njima" ("Glorifikacija ilirskog preporoda kao nastavak dubrovačke prosvjete") za svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Sve su nastale u vrijeme slikarevog boravka u Zagrebu (1893. - 1898.) i rađanja hrvatskog modernog slikarstva.
"Dubravku" ("Prikazivanje Dubravke pred Kneževim dvorom") tadašnja Vlada naručila je pred sam kraj Bukovčevog pariškog razdoblja za "zlatnu dvoranu" Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici u Zagrebu. Dvorana je i danas ukrašena djelima naših najznačajnijih slikara s temama iz hrvatske povijesti. Na predviđeno mjesto "Dubravka" vjerojatno nikada nije bila postavljena. Godine 1896. izložena je na Milenijskoj izložbi u Pešti gdje je otkupljuje mađarska vlada. Danas se nalazi u Szépművészeti Múzeum u Budimpešti.
Kompoziciju "Dubravke" Bukovac smješta pod trijem Kneževa dvora. Dvor je stoljećima bio upravno središte slobodne Dubrovačke Republike, a potkraj 19. stoljeća, kada Bukovac slika "Dubravku", sjedište je austrijskog kotarskog poglavara. Pročelni trijem služio je kroz povijest kao javni gradski prostor, a nerijetko i scenski. U zamišljenu kompoziciju, na poljanu pred Dvorom, Bukovac postavlja uprizorenje "Dubravke" slavnog Ivana Gundulića, koje iz publike pod trijemom prati tridesetak Dubrovčana iz svih vremenskih razdoblja, od 15. stoljeća do Bukovčevog doba. Među njima se našao i sam Bukovac sa suprugom i bliskim prijateljima, na prozoru polukata Kneževa dvora.
Portreti slavnih Dubrovčana, književnika i erudita, izrađeni su prema litografijama objavljenim u izdanju "Galleria di Ragusei illustri" Pietra Martecchinija. Knjiga je stigla u Pariz od Bukovčevih prijatelja iz Dubrovnika i Zagreba nedugo nakon narudžbe. Kao skice za portrete poznatih Dubrovčana slikar je najprije izrađivao modele u gipsu. U Dubrovniku je boravio početkom ljeta 1894. godine. Studiozno je proučavao arhitekturu Dvora kroz skice i studije, kao i odjeću iz vremena Dubrovačke Republike koja je mogla biti sačuvana u posljednjim dubrovačkim vlasteoskim kućama, koje je Bukovac pohodio. Na slici precizno donosi skulpturalne ukrase lukova trijema i kapitela, tako i onog Eskulapovog, te prikazuje staru sliku Milosrđa nad bočnim ulaznim vratima, zamijenjenu početkom 20. stoljeća zidnom slikom Josipa Lalića.
U realnom arhitektonskom okviru Bukovac smješta imaginarni i simbolički prizor, evocirajući i slaveći slobodu, kulturu i znanost Dubrovačke Republike te istovremeno bilježeći aktualni trenutak Dubrovnika svoga vremena.
Lucija Vuković/Dubrovački muzeji