Predstavljanjem zbirke „PoSvete – pjesme posvećene prijateljima, učiteljima, ljubavima…“ prevoditelja, pjesnika i slikara Voja Šindolića započeo je program Mjeseca hrvatske knjige 2019. u Dubrovačkim knjižnicama. Zaposlenica Dubrovačkih knjižnica, Matija Tija Nenadić, pozdravila je okupljene rekavši kako moto ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige - koji traje od 15. listopada do 15. studenog - glasi „U ritmu čitanja“ te kako Društvo dubrovačkih pisaca „održava ritam dubrovačke recentne književnosti“. Dodala je kako autor zbirke, koja je napravljena kao uspomena na novinara, pisca, redatelja, satiričara i jednog od urednika Feral Tribunea Predraga Lucića, sam sebe naziva „ludonjom iz Grada“ te „Zarokašem“ jer je živio u Ulici za Rokom u Gradu.
Zbirka je izašla u nakladi Društva dubrovačkih pisaca pa je predsjednik Društva, Boris Njavro, kazao par uvodnih riječi. Naglasio je kako Društvo dubrovačkih pisaca predstavljanjem ove zbirke otvara Mjesec hrvatske knjige, ali ga na neki način i zatvara predstavljanjem desetog izdanja godišnjaka „Literat“ – također u Čitaonici Narodne knjižnice Grad 13. studenog.
Napomenuo je Njavro kako se Vojo nakon nekoliko godina ponovno vratio Društvu te je nova zbirka svojevrsni „best of“ Šindolićevih posveta. Prisjetio se kako je preko lista „Laus“ i preko Šindolićevih prijevoda Jima Morrisona prvi put čuo za Šindolića kazavši kako su njegovi vršnjaci i on kao mladići kidali stranice sa slikama poznatih pjevača iz „Lausa“ te su ih lijepili na zidove kao postere. Izrazio je Njavro žaljenje što je Šindolić traženiji izvan Dubrovnika, nego u svom rodnom gradu. Također, izrazio je žaljenje što Šindolićeva zbirka crteža, pisama i vrijednog materijala, koju je Njavro nazvao pravim blagom, nikada cjelovito nije predstavljena u Dubrovniku.
Probudio je Njavro i uspomene na trenutak kada mu je Davor Mojaš 2008. rekao kako je Šindolića vidio na Gorici kako kupuje kruh u butizi. Potom su on i Mojaš pošli kod Šindolića koji se te godine vratio u Dubrovnik i tako je počela suradnja s Društvom dubrovačkih pisaca. Spomenuo je Njavro kako je 2010. u spomen na Šindolićevog prijatelja Milana Milišića, koji je obilježio Šindolića, izašla zbirka Milišićeve izabrane poezije „Ulica koja će se zvati tvojim imenom – U spomen na Milana Milišića“, a koju je uredio te predgovor i pogovor napisao upravo Šindolić. Druga Šindolićeva knjiga koja je izašla u nakladi Društva dubrovačkih pisaca bila je njegova zbirka „Lakih nogu naokolo“, a svjetlo dana ugledala je 2011. Osvrnuo se Njavro i na suradnju sa Šindolićem kada je u pitanju godišnjak „Literat“. Otkrio je predsjednik DDP kako je Šindolić pjesme u novoj zbirci, između ostalog, posvetio Danijelu Dragojeviću, Vinku Prizmiću, Antunu Tonću Capursu, svojim ljubavima Gorani, Vesni, Sonji i Staši te je dodao kako pjesnik nije samo živio između gradova, već i između kontinenata.
Davor Mojaš tijekom svog obraćanja naveo je brojne crtice iz Šindolićeva života i stvaralaštva – pisanje poezije, prevođenje djela i druženje sa svim ključnim akterima beat-generacije, prevođenje s kineskog i japanskog, autorovo bavljenje slikarstvom… Mojaš je svoje obraćanje završio Morrisonovim citatom.
- Po mom mišljenju, prava poezija ništa ne objašnjava, ona jedino ističe mogućnosti, otvara sva vrata, a vi možete proći kroz ona vrata koja vam najviše odgovaraju. Zbog toga me poezija toliko privlači – jer je vječna sve dok ljudi koji će pamtiti riječi i kombinacije riječi. Ništa drugo ne može preživjeti pokolje i razaranja osim poezije i pjesama. Nitko ne može upamtiti cijeli roman, nitko ne može valjano opisati film, skulpturu ili sliku, ali sve dok bude ljudskog bića postojat će pjesma i poezija – zapisuje Jim Morrison o svom pjesničkom credu i poslanja. (…) San je to u koji je vjerovao, želio i koji je živio. Baš što je usud pravog pjesnika koji, kad ga godine suoče s ljepotom i podsjete na snove, sanja, pjeva i piše svoje posvete - pjesničke, zaljubljeničke… A pjesme su kao i žene, bez kojih mnogi od nas ne možemo. Zna to i Vojo – svemu usprkos, istaknuo je Mojaš.
Sam Šindolić pročitao je nekoliko svojih pjesama, među ostalim i pjesmu posvećenu Luciću kojeg je Šindolić nazvao „mlađim bratom kojeg je podučavao književnošću“. Pročitao je pjesme posvećene svojim ljubavima - Vesni i Staši. Izrazio je zahvalnost Predragu Luciću, Milanu Milišiću i Danilu Kišu čija se 30. obljetnica smrti poklopila s datumom predstavljanja. Završio je Šindolić riječima: „svima koji su živi jednako zahvaljujem“.
Glazbeno je predstavljanje zbirke na gitari uokvirio Buco Pendo. bLu