Nakon zbirki pjesama „Rascvjetani vrijesak“ i „U sjeni ruzmarina“ umirovljena profesorica hrvatskog i engleskog jezika Marija Mici Morović predstavila je u Klubu 65+ Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik svoju treću zbirku poezije „Mirisi žukve i kadulje“. Uz autoricu, knjigu su predstavili dugogodišnja volonterka dubrovačkog Crvenog križa i voditeljica aktivnosti u Klubu 65+ Anita Vlašić te umirovljeni novinar, književnik i aforističar Mato Jerinić. Vlašić je pozdravila okupljene, zahvalila autorici što je upravo Klub 65+ odabrala kao mjesto predstavljanja knjige te zahvalila svim nazočnima na dolasku. Poručila je kako se upravo svaki četvrtak u prostoru Kluba održavaju prigodne večeri te sve zainteresirane pozvala na druženje.
Jerinić je na početku ustvrdio kako je više puta dolazio na predstavljanja u Klub i kako nikada bilo toliko ljudi pa je stoga ostao vrlo ugodno iznenađen brojem publike. Šaljivo je prokomentirao:
- Tko će komu, nego žene ženi, svaka čast, a potom je zaradio gromoglasni pljesak.
Kazao je kako zbirka donosi 47 pjesama, autorica predgovora je Mariela Marković, a moralnu je potporu je kao izdavač pružilo Društvo dubrovačkih pisac na čelu s Borisom Njavrom. Jerinić je za autoricu kazao kako je riječ o „pjesnikinji koja je duboko ukorijenjena u zavičaju“ i kako je ona zapravo „pjesnikinja zavičaja“. Prema njegovim riječima „ima zavičaja bez pjesnika, ali nema pjesnika bez zavičaja“. Kao riznica neiscrpne inspiracije Morović služi Jadran, Rijeka dubrovačka, Grad, sunce, nebo, bilje, ljudi… Istaknuo je Jerinić kako joj je upravo on bio taj koji je Morović davao ohrabrenje da piše jer se već jako dugo poznaju. Također, dodao je kako nije lako ući u dubinu autoričine emocije jer je duboka, visoka i široka. Predstavljač je primijetio kako u pjesništvu Marije Morović nema pomodarstva ni oponašanja, njezina poezija je iskrena i bliska, prisutna je jasnoća poetskog govorenja pa je Jerinić zaključio kako pjesnikinja posjeduje istinski dar pjevanja. Morović stvara nove svjetove, a njezini stihovi nemaju patetiku. Za muške je Jerinić rekao da su pretvrdi i da zbog toga pišu drame ili romane, ali nitko ne može pisati poeziju kao žene.
- Žena je radost ovog svijeta i sva ljepota od žene je, jasan je bio Jerinić te se vratio svojoj prijateljici „Mici“ uputivši joj metaforički sljedeće riječi:
- Pogledaj je, s ovog brda koja li se brda valjaju! Kad bi sva čuda svijeta nestala ipak bi ostalo jedno, a to je žena. Ne trebaju Mici hvalospjevi, dovoljno je da njezinoj poeziji i njoj priđete srcem. Njezina knjiga u vašim rukama potvrdit će ljepotu, snagu i nježnost, komentirao je književnik.
Na kraju se okupljenima obratio i predsjednik Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik, liječnik Vicko Mihaljević koji je u ime ravnatelja i dubrovačkog Crvenog križa autorici uručio prigodan buket. Podsjetivši na izložbu „Tanzanija u srcu“ Boža Benića otvorenoj u žitnici Rupe 27. ožujka, kazao je kako se osjeća prekrasno i kako su ga na izložbi, ali i tijekom predstavljanja zbirke ispunile emocije. Vratio se u prošlost, u Gospino polje, podsjetio se na miris tratinčica i trave. Lijepo druženje ga je ponovno stavilo pred pitanje vrijedi li u ovom ludom i brzom svijetu biti rob nečijih planova, razmišljanja i događanja?! Ukratko, oduševio se čitavom atmosferom. Gitarom je predstavljanje popratio te okupljene na pjevanje stihova Olivera Dragojevića nagnao Božo Butigan. bLu