U vrtu ljetnikovca Crijević-Pucić predstavljena je knjiga "Otok na kojemu cvjetaju limuni – Vrtovi nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu" predstojnice Zavoda za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku Mare Marić. Uz autoricu, knjigu su predstavili Joško Belamarić, Ivan Šimić, Ana Šverko te Ivan Viđen. Knjiga donosi dosad nepoznate podatke o životu i djelu austrijskog nadvojvode Maksimilijana I. Habsburškog, kasnije cara Drugog Meksičkog Carstva, ponajprije o njegovoj povezanosti s otokom Lokrumom.
- Profesionalno se bavim vrtovima, a Dubrovnik je valjda jedinstvena lokacija u Hrvatskoj s tolikim brojem vrtova. Maksimilijanovi vrtovi su me očarali zbog toga što je riječ o važnim vrtovima na svjetskoj mapi carskih vrtova, a da o njima zapravo nismo znali gotovo ništa. Mogućnosti međunarodne suradnje Sveučilišta u Dubrovniku i, rekla bih, 'Božja providnost' odvele su me u institucije diljem Europe: u arhive Trsta, Padove, Austrijske nacionalne knjižnice, Gradskog ratnog arhiva u Beču, Prirodoslovnog muzeja, Muzeja Albertina i brojnih naših arhiva od Zagreba, Splita, Zadra, Dubrovnika do Povijesnog muzeja Istre... Dakle, skupljala sam krhotine te jedne prekinute ideje i nastojala ispričati priču utemeljenu na znanstvenim podacima, pojasnila je Marić te dodala:
- Svi izvori, ako ćemo govoriti i o novinskim izvorima onoga vremena, pokazuju da je Lokrum bio jedna vrlo važna točka, on je bio hortikulturno središte ovog dijela Europe u drugoj polovini XIX. stoljeća, zahvaljujući Maksimilijanu. Uvijek se govori da je Lokrum kupljen zbog potonuća ratnog broda "Triton", međutim, Lokrum je kupljen iz sasvim drugog, pragmatičnog razloga: Maksimilijan je bio pokrovitelj najveće austrijske istraživačke ekspedicije, to je dvogodišnja ekspedicija parobrodom "Novara" na kojemu je, između ostalog, prikupljen brojni botanički materijal i Lokrum se pokazao kao idealna lokacija za testiranje tog divnog materijala u otvorenom prostoru. Maksimilijan je to sa svojim suradnicima odlučio, međutim, nakon te jedne racionalne odluke, mada on je toliko bio zaljubljen u biljke da su neke odluke bile na granici racionalnosti, Maksimilijanu i Charlotti je Lokrum postao omiljeni dom, omiljeno utočište, to je bilo mjesto u kojem on piše, u kojem rezimira odluku o prihvaćanju meksičke krune. Možete zamisliti koliko je Lokrum važna točka u tom povijesno-političkom smislu?! I nakon tog odlaska gdje je tragično skončao u Meksiku, jedina točka za kojom čezne i snatri u Europi bio je Lokrum. Bilo mi je važno iz pozicije cara sagledati što znači Lokrum, što nama danas znači Lokrum i što bi i kakav bi trebao biti, kazala je autorica.
U knjizi se nalazi popis svih hortikulturnih vrsta koje su bile sađene na Lokrumu, utvrđena su područja iz kojih su dospjele na otok ispred Grada.
- Biljke su doslovno dolazile iz cijelog svijeta, to su uglavnom biljke suptropskog i tropskog područja, preko 221 biljna svojta alohtona za naše područje je testirana na Lokrumu i to je stvarno veliki broj. Neke su po prvi puta introducirane na Lokrumu i na našu obalu Jadrana i danas su neizostavne, primjerice, bogumila, danas je svaki vrt ima, a nju je prvi put na naš dio jadranske obale donio upravo Maksimilijan sa svojih putovanja. Ananasi i banane su se gajili na Lokrumu, kolekcija araukarija, prvi eukaliptusi u ovom dijelu Europe, zaista, pregršt vrsta. Danas od toga nije ostalo ništa, a moram naglasiti da Maksimilijan nije bio neki devastator koji je taj prirodni ambijent 'čupao' pa sadio nešto novo. Ne, dapače, istraživanja su pokazala da je posadio preko tisuću čempresa, da je Lokrum istovremeno bio jedno dohodovno poljoprivredno gospodarstvo, imali ste preko tisuću rodnih stabala maslina, nešto od toga je bilo nasljedovano iz benediktinskog vremena, bilo je preko 5 hektara površine koje su bile pod vinogradima. Razmještao je te biljke po otoku, naravno, pazeći vrlo promišljeno da to sve skupa bude u skladu s tim autentičnim ambijentom kojeg je kupio, zaključila je autorica knjige.
Na predstavljanju je također rečeno kako je riječ o knjizi koja je čekala jako dugo i koja treba imati englesko izdanje te da se radi o "rezervoaru novih činjenica, imena, spoznaja i valorizacija". Organizatori predstavljanja su Sveučilište u Dubrovniku i dubrovački ogranak Matice hrvatske.