StoryEditorOCM
KulturaRazgovor s predsjednicom povodom značajne, 70. obljetnice

Ivana Grkeš: Voljela bih da Matica hrvatska u Dubrovniku postane sinonim za književnost i kulturu čitanja, a ogranak ne može biti ‘one man show‘

Piše Bruno Lucić
9. listopada 2024. - 22:07

Nakon ostavke Slavice Stojan a sukladno odredbama statuta i uz dogovor s predsjedništvom, predsjednica dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske početkom ljeta 2023. postala je Ivana Grkeš. Najprije je bila članica Ogranka, potom tajnica te je odgovornost predsjednice preuzela do svibnja 2025.

Grkeš je magistra komparativne književnosti, francuskog jezika i književnosti, kao i odnosa s javnostima. Uvijek je privlačio civilni sektor, rad s mladima, a kako je u Dubrovačkom simfonijskom orkestru kratko radila kao zamjena na mjestu voditeljice odnosa s javnostima, dobila je posve drugačiji uvid u dubrovačku kulturnu scenu. Studentica je na doktorskom studiju Sveučilišta u Ljubljani na Fakultetu društvenih znanosti i asistentica na Fakultetu za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku. U godini kad dubrovački Ogranak obilježava 70. rođendan, samorazumljivo je kako je puno slavljeničkih planova, ali i puno aktivnosti iza aktualne predsjednice... Dugoročni cilj je povećati članstvo, maksimalno ga uključiti u sve procese, nastaviti s izdavačkom djelatnosti, tražiti nove izvore financiranja... Više o tome i o predstojećem književno-kulturnom festivalu knjiga “Grad od riječi” koji će se održati u prvoj lađi Lazareta od 10. do 12. listopada, otkrila je Grkeš u razgovoru za Dubrovački.

Uključiti šire članstvo

Što Vas je kao mladu osobu privuklo Matici?

Završila sam književnost i shvatila sam da se književnošću teško baviti na način da od nje možeš živjeti - barem ne u svijetu u kojem nisam spisateljica. Međutim, knjiga, čitanje i sve vezano za taj dio kulture me oduvijek privlačilo, oduvijek je moj najveći interes. Sredinom 2018. bila sam na predavanju profesorice Helene Brautović u organizaciji našeg Ogranka na temu “Ljubav u doba kraljice Viktorije: Emily Brontë i Orkanski visovi”. Predavanje je bilo odlično i potaknulo me na razmišljanje o tome kako se književnošću mogu baviti kroz kulturne organizacije u Dubrovniku. Također, razmišljala sam da se gotovo nitko ne bavi temom Marije Jurić Zagorke, čiju književnost i novinarski rad iznimno cijenim, a posebno njezin angažman oko ženskih prava, opismenjavanja i obrazovanja šire (ženske) publike. Čitav njezin rad oduvijek mi je bio zanimljiv, diplomirala sam na temu njezina romana “Plameni inkvizitori”, a planiram se i ubuduće baviti njezinim radom i doprinosom cjelokupnoj hrvatskoj kulturnoj sceni…

image
Tonći Plazibat/Cropix

Preko naše voditeljice ureda, Ane Rajić, javila sam se tadašnjoj predsjednici Matice Slavici Stojan... Nismo se dotad poznavale, ali sam joj iznijela želju da održim predavanje o Zagorki, a njoj je bilo drago što joj se javila mlada osoba. Par dana prije predavanja smo se susrele u prostorima Ogranka u Gradu, podružile se, a ja sam joj ukratko ispričala što bih govorila. Usuglasile smo se oko svega, a predavanje je zaista bilo lijepo posjećeno i, nadam se, uspješno. Nakon toga sam se samoinicijativno učlanila - iz osobnih razloga i potrebe za pronalaženjem “književnog društva”. Osjetila sam da je Matica zajednica unutar koje se mogu posvetiti nekim svojim interesima i hobijima.

Što je presudilo da ste preuzeli ‘kormilo’ Ogranka nakon ostavke Slavice Stojan?

Ispočetka to nisam htjela. Bila sam tajnica Ogranka i to mi je sasvim odgovaralo jer se dosta bavim projektima i vidjela sam da tu Matici mogu pomoći. Jer, osim gradskih i sredstava Ministarstva, postoje i drugi natječaji na koje se kulturne ustanove i organizacije mogu javljati sa svojim idejama. Kao tajnica sam htjela ponuditi svoja znanja i vještine kako bih pomogla Ogranku. Slavica Stojan je dosta toga napravila u Matici, puno je novih članova došlo a i izdavaštvo se pojačalo. Slikovnice su sve više pronalazile svoj put do publike, postavši ono po čemu smo doista prepoznatljivi. Predloženo mi je da preuzmem vodstvo do kraja mandata kako bi se tekući poslovi neometano dovršili. Nisam bila zainteresirana jer nisam smatrala da sam na razini za vodstvo Matice - bez lažne skromnosti! Nakon nekoliko sastanaka predsjedništva sam pristala, ali pod uvjetom da svi aktivno sudjeluju i da smo svi uključeni u planiranje i rad jer Matica nije bila niti može biti ‘one man show’.

Jeste li zadovoljni djelovanjem Ogranka u ovih godinu i nešto dana Vašeg mandata?

Zadovoljna sam, ali bih voljela da je šire članstvo više uključeno. Već prošle godine, kad je objavljen natječaj Grada Dubrovnika, poslali smo poziv svim članovima da se jave sa svojim prijedlozima: od predavanja do objave publikacija... Odaziv nije bio toliko veliki, međutim, vidim da na našim skupštinama i na promocijama dolazi sve više članova, što smatram dobrim pokazateljem. Dio toga je vjerojatno i plod većeg angažmana na društvenim mrežama. Također, racionalizirali smo neke stvari, zadržali smo plakate i druge oblike promidžbe, ali pozivnice šaljemo isključivo mailom. Isto tako, jako mi je drago da mi u zadnjih godinu dana prilaze mladi ljudi koji se žele učlaniti.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Čime su motivirani?

Najčešće kažu da vole knjige i čitanje te da se žele uključiti u rad Matice u slobodno vrijeme. Smatraju da mogu dati svoj doprinos, a neki su se javili jer bi nam volonterski pomogli oko društvenih mreža i oko vidljivosti. Različiti su motivi, ali vidim da su dobri i od srca. Nitko tko je u Matici nema od toga novčanu korist jer je sve na volonterskoj bazi, jedino je voditeljica ureda zaposlenica koja odrađuje sav knjigovodstveni i računovodstveni posao, prodaju i pomaže oko organizacije događanja. To je nešto čime se nitko od nas ne bi mogao baviti u slobodno vrijeme i kvalitetno to odrađivati.

Jeste li uspjeli pomladiti članstvo?

Mislim da jesam. Teško je doprijeti do ljudi koje ne poznaješ, iako vidim da su pojačane aktivnosti na Facebooku i Instagramu. Broj pratitelja nam raste svaki tjedan! Počela sam komunicirati s drugim ograncima, predlagati zajedničke projekte... Stiglo je sigurno nekih 15-ak novih članova koji imaju manje od 40 godina, što smatram da je odlična stvar. Osobito mi je drago da su ti ljudi uglavnom na neki način vezani za kulturu. Bilo kroz hobije, bilo kroz svoja radna mjesta i oni zaista u Matici vide jednu dobru platformu za osmišljavanje inovativnih ideja, događanja i projekata koji na dubrovačkoj kulturnoj sceni mogu doprinijeti boljoj vidljivosti knjige i čitanja, općenito kulture koju pokušavamo njegovati kroz Maticu. Koliko možda izvana izgleda da nema puno aktivnosti, unutar Ogranka se puno radi, često se sastajemo - i na razini predsjedništva i na razini radnih skupina... Svatko je fokusiran na nešto drugo, a drago mi je i da su nam se institucije poput HAZU-a i Sveučilišta javile za ponovno sunakladništvo ili buduće zajedničke projekte. Na primjer, u predstojeći festival u Lazaretima uključile su se i neke dubrovačke ustanove u kulturi... Osjećam da ponovno postajemo vidljivi na način na koji Matica zaslužuje. Jer, dubrovački Ogranak djeluje dulje od 70 godina, 70 godina se održavaju skupštine, a dogodine obilježavamo 70 godina Časopisa Dubrovnik, što je jako važna obljetnica. Matica mora imati svoje mjesto u Gradu. Mora biti aktivna, istaknuta i prepoznatljiva, a to prvenstveno ovisi o nama kao članovima da se time bavimo i na tome radimo.

Kako su Vas prihvatili članovi kao mladu predsjednicu?

Mogu reći da su me članovi koje poznajem jako dobro prihvatili. Svakako, razumijem ako je bilo sumnji ili je možda bilo razmišljanja o tome tko sam, što sam... Ali, nadam se da sam kroz ovih godinu dana i kroz ovo što smo radili, uspjela pokazati da je Matica vrlo inkluzivna u smislu ideja, prijedloga, učlanjivanja i otvorena za daljnji razvoj. Jer, najgore što se može dogoditi bilo kojoj organizaciji, jest to da postane vlastita okamina. Tako postane pasivni promatrač vremena i prostora, umjesto da aktivno sudjeluje u svojoj zajednici sa svim njezinim mijenama. Ogranak je oduvijek imao aktivnu ulogu i tu ulogu samo produžujemo, privlačimo više ljudi da se s nama uključuju u dubrovačku kulturnu scenu. Dostupni smo svima putem web stranice, e-maila i društvenih mreža i svatko nam se može javiti ili iskazati želju za članstvom. Javljaju nam se brojni zainteresirani jer žele pitati gdje mogu kupiti neku knjigu, nude nam rukopise... Matica ima veliki broj poklonika, ali su i oni na neki način ‘skriveni’, nije da se baš ističu... Čekamo prijedloge, ideje jer zaista želimo raditi!

image
Tonći Plazibat/Cropix

Pored slikovnica, koji su vam planovi kad je riječ o izdavačkoj djelatnosti Ogranka?

Matica mora nastaviti s izdavanjem znanstvenih knjiga, djelima koja se bave kulturnom baštinom, starom dubrovačkom književnošću... Naravno da to nije literatura za kojom će nužno svatko posegnuti, ali postoji publika za to, postoje ljudi koji se bave književnošću, znanstvenici, postoje ljudi koji tu književnost i dalje čitaju pa možda nekog inspiriramo da nas na nešto ili na nekog podsjeti, da se o tome govori... U pripremi imamo dva odlična baštinska naslova za sljedeću godinu, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom. Osim što su pravi ‘hit‘, slikovnice su idealan način na koji približavamo dubrovačke velikane poput Marina Držića, Stjepana Gradića ili neke dubrovačke priče poput ‘Zločeste godine‘ odnosno priče o kugi. Slikovnice su za malu i veliku publiku jer sam sigurna da čak i roditelji koji djeci čitaju te slikovnice puno iz njih mogu naučiti.

Tijekom 75. festivalske sezone imali ste, u suradnji s Dubrovačkim ljetnim igrama, predstavljanje slikovnice ‘Luka Sorkočević‘ Luka Paljetka. Planirate li širiti suradnju s drugim ustanovama u Dubrovniku?

Festival "Grad od riječi" je uvod u naš plan i nastojanje da te veze ili ponovno uspostavimo ili stvorimo. Ljetne igre su bile odličan partner u toj priči. Naravno da trebam spomenuti Dubrovačke knjižnice s kojima godinama surađujemo kroz suorganizaciju različitih događanja. Knjižnice su nam vrlo vjeran i drag partner i nadam se da ćemo ući u neke druge vrste suradnje. Surađivali smo s Domom Marina Držića, s Društvom dubrovačkih pisaca, s Audiovizualnim centrom Dubrovnik, Klasičnom gimnazijom, a svaka je od ovih suradnji bila vrlo uspješna. Kroz bilo koju novu inicijativu pokušavamo uključiti i druge, želimo stvarati sinergiju između udruga i ustanova u kulturi, ali i bilo kojih drugih organizacija koji se bave kulturom, posebno književnošću. Jer, nema nas puno, a trebamo se držati zajedno.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Prijevod vrijednih djela

Kakva je situacija sa Zakladom Ruđer Bošković?

Cijela ideja Zaklade je nastala vrlo davno. Odnedavno je Zaklada službeno registrirana. Koliko god vrijednih djela naše starije i suvremene književnosti ali i znanstvenih djela o bilo kojoj znanosti ima, (jer Matica nije samo književna organizacija), ona nisu prevedena na strane jezike a važne su i stranoj publici. Cilj Zaklade je istražiti koja bi to djela bila te da se jednom godišnje objavi vrlo kvalitetan prijevod tog djela na engleski jezik. Za početak bi to bio engleski, a nadamo se da ćemo se s vremenom širiti i na druge svjetske jezike jer su ta djela važna i za europsku povijest. Naime, naši su renesansni pisci i renesansni pisci Europe, ne samo Dubrovnika! Naši znanstvenici, poput Ruđera Boškovića, i danas su aktualni i važni.

Jeste li pored ‘standardnih’, uspjeli iznaći neke nove izvore financiranja?

’Standardna’ financijska podrška će ostati i to je vrlo važno. Zaista moram naglasiti koliko je podrška Grada Dubrovnika važna za cijelo naše djelovanje i izdavačku djelatnost, a pomogli su nam i pri organiziranju proslave 70 godina Ogranka. Također, Turistička zajednica grada Dubrovnika je ove godine podržala naš pilot-festival “Grad od riječi”. Ministarstvo kulture i medija nam je, uz Grad Dubrovnik, uvijek najvažniji podržavatelj. Središnjica u Zagrebu također ima program na koji se ogranci mogu javiti. Nisu to veliki iznosi, ali uvijek dobro dođu. Prije tri godine smo dobili podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Ona nije namijenjena za programe, nego za specifične stavke, recimo opremu ili ljudske resurse organizacije... Potpora se dobiva na tri godine u različite kategorije i jako nam je drago da smo tad uspjeli napraviti jako dobru prijavu. Osigurali smo tu potporu na tri godine pa smo kroz nju primjerice obnovili web-stranicu. Nama je to jako važno jer imamo zaposlenu osobu u Ogranku. Živimo od prodaje naših knjiga putem knjižara, ali svaka dodatna potpora dobro dođe. S obzirom na moj interes prema fondovima, svakako sam krenula gledati različite europske podrške i podrške koje nisu vezane za lokalnu ili državnu upravu. Pokušavamo se i okrenuti privatnom sektoru koje kroz svoje društveno-odgovornog poslovanja objavljuju različite natječaje i podržavaju kulturne i ine projekte... Pokušavamo sve više širiti tu mrežu, aplicirati i ojačati naše aktivnosti. Nisu to značajni iznosi, ali svaki je za Maticu vrlo značajan. Treba naglasiti kako i članarine prikuplja središnjica, a ne sami ogranci.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Kao središnji događaj povodom 70. obljetnice Matice, organizirate festival “Grad od riječi”?

Godina je bila puna događanja, održali smo brojna predstavljanja, predavanja i druge aktivnosti. Meni je Interliber najdraži događaj u godini, a u studenom sam uvijek u Zagrebu pa makar samo otišla na jedan dan - doma se vratim s velikim viškom knjiške prtljage! Uvijek mi je bio žao što u Dubrovniku nema mnogo manifestacija koje, naravno, nikad ne mogu biti na razini Interlibera zbog ograničenih, prvenstveno prostornih kapaciteta, ali koje su posvećene knjigama i čitanju. Kad smo razmišljali što organizirati u 70. obljetnici dubrovačkog Ogranka, htjela sam višednevni festival knjige. Prijavili smo ga. Izgleda da je ideja zvučala dobro jer su nam mnogi u tom smislu pomogli: jedan od sponzora su nam Rezervat Lokrum, ali i Dubrovačko-neretvanska županija. Uspjeli smo napraviti jedan lijepi program. Naša prvotna ideja je bila da idemo samo mi kao Ogranak i da tri dana radimo događanje, ali sam pomislila: ‘zašto da to radimo kad nismo sami?!’ Najprije smo poslali poziv ograncima koji su nam u blizini, govorimo o ograncima unutar naše Županije, kao i o ograncima u Grudama, Mostaru i Boki kotorskoj... Drago mi je da nam se odazvalo desetak ogranaka, dolaze nam kolege iz ogranaka u Vukovaru i Križevcima sa svojim knjigama... Dio knjiga dijelit ćemo sudionicima i posjetiteljima, dio će se promovirati. Prvi dan festivala bit će kraći, uz svečano otvaranje. Uz pozdravne govore, dodijelit ćemo zahvale našim dugogodišnjim suradnicima, mislim na sve koji nas podržavaju u našem radu. U toj večeri ćemo upriličiti promociju knjige “Ruđer Bošković - Znanstvenik, književnik i diplomat” Stipe Kutleše. Nadam se da ćemo se nakon toga ostati podružiti. Drugi dan festivala bit će posvećen ograncima Matice hrvatske gdje će kroz gotovo cijeli dan različiti ogranci promovirati svoja izdanja, što nam je odlična platforma za druženje i upoznavanje, te da pokušamo osmisliti zajedničke projekte i inicijative... Makar da jednom godišnje idemo jedni kod drugih predstavljati naša izdanja, to je već veliki iskorak!

image

Program festivala "Grad od riječi" 

Nije stalo na ograncima?

Potom smo razmišljali o tome da uključimo dubrovačke ustanove u kulturi i organizacije koje se bave knjigom. Javili smo se Borisu Njavru i Društvu dubrovačkih pisaca i odmah su pristali, javili smo se i Društvu prijatelja dubrovačke starine, HAZU je također rekao da će doći sa svojim knjigama, Dubrovačke ljetne igre su najavile kako će doći sa svojim izdanjima, Dubrovačke knjižnice dolaze sa sjajnim predavanjem... Kako sam imala zadovoljstvo upoznati Danijelu Crljen nakon što sam pročitala i napisala osvrt na njezin roman “Strah od kupine”, te Žarka Dragojevića čiji sam roman “Prolaz na jugoistok” uredila, došli smo na ideju da će zatvaranje Festivala biti tribina s dubrovačkim autorima. Prije nekoliko mjeseci mi se javio jedan mladi autor iz Gruda, Željko Andrijanić, inače novinar Večernjeg lista, koji je napisao roman. Poslao mi je svoj prvijenac da ga pročitam i svidio mi se. On će te subote predstaviti svoj roman. Iako to jutro neće doći Baby Lasagna, doći će ilustrator slikovnice Baby Lasagne o mačku Stipi, i nakon toga imat ćemo radionice za djecu o ilustriranju. Riječ je o Igoru Jurilju. Cijeli Festival održavat će se u prvoj lađi Lazareta tako da zahvaljujemo Dubrovačkoj baštini što nam je ustupila prostor. Program će biti raznolik i za svakoga će biti ponešto.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Koja je Vaša vizija Matice?

To je vrlo teško pitanje, ali vidim da u Matici zajedničkim radom i trudom imamo više sredstava, veću prepoznatljivost našeg rada, pojačanu izdavačku djelatnost, ali i brojnija događanja koja nisu samo predstavljanja novih izdanja, nego i ovakvi festivali. Jer, ovo će biti tek prvo izdanje festivala ‘Grad od riječi’, planiramo ga nastaviti svaku iduću godinu. To je nešto što želim da se razvija i širi, da ne sudjeluju samo Matičini ogranci, nego i drugi, pisci iz drugih dijelova Hrvatske, a jednog dana i neki strani pisac... Voljela bih da Matica u Dubrovniku zaista postane sinonim za književnost i za kulturu čitanja.

Stara vibra, nova libra

Napravili ste reizdanja popularnih izdanja Matice?

Kad smo radili plan za ovu obljetničku godinu, razmišljala sam o tome kako u našoj povijesti izdavaštva ima puno naslova koji su doslovno ‘planuli’. Izdani su, predstavljeni i kroz par mjeseci ih više nije bilo. Napravili smo popis svih Matičinih izdanja pa sam na predsjedništvu predložila da par knjiga različitog karaktera ponovno tiskamo jer su i dalje vrijedne, tražene i imaju jednaku težinu s odmakom vremena. Odlučili smo se za knjigu “Dubrovački brodovlasnik Federiko Glavić” Aide Cvjetković, “Pripovijesti o Gradu” Nade Skatolini i slikovnicu “Marin Držić” te naslov “Moj Grad” Luka Paljetka... Projekt ‘Stara vibra, nova libra’ ostaje projekt za svaku godinu, tako da ćemo i u sljedećoj godini imati dva ili tri reizdanja - svake godine planiramo imati jednu ovakvu promociju. Hvala i Davoru Mojašu na imenu projekta koji je smislio za doslovno 15 sekundi! To su sve knjige o Dubrovniku o kojem stalno govorimo, razmišljamo, koji svi žele ponovno osjetiti. Zato želimo održavati taj Dubrovnik jer nam je važan, bez njega nemamo ništa! Mogu najaviti kako u sljedećoj godini ponovno tiskamo: “Dubrovačke slike i prilike” Josipa Berse, slikovnicu “Miho Pracat” Dubravke Kolanović te ”Posljednja kriza Dubrovačke Republike” Vesne Čučić.

 

Hoćete li se kandidirati za predsjednicu dogodine?

Odmah sam to rekla na sastanku predsjedništva i članovima s kojima sam u kontaktu: moja kandidatura će isključivo ovisiti o tome hoće li stvari koje sam zamislila u ovih godinu i pol dana biti ostvarene barem djelomično na način na koji sam to htjela. Jer, nitko sebe ne bi trebao smatrati nezamjenjivim niti savršenim. Mnoge stvari radim prvi put, ali kad podvučem crtu sredinom sljedeće godine, kad vidim koliko smo napravili i jesam li zadovoljna s tim onda ću razmisliti o tome hoću li se kandidirati za sljedeći mandat. Zasad stvari idu prema planu.

18. studeni 2024 16:00