Nakon što je prošli put govorio o Gružu, a prije toga o Pilama i Pločama s Konalom, povjesničar umjetnosti Ivan Viđen zaokružio je ciklus predavanja o dubrovačkim gradskim predjelima "Preobrazba kroz šetnju, šetnja kroz preobrazbu: kroz dubrovačke (pri)gradske kvartove" predavanjem o Lapadu. Kao i obično, knjižničarka Matija Tija Nenadić pozdravila je okupljene prigodno spomenuvši "Lapadske sonete" Iva Vojnovića, ali je ujedno zahvalila predavaču što je održao svoj ciklus predavanja.
- U srednjem vijeku je čitav prigradski prostor zapadno od Grada u sigurnosnom smislu smatran distriktom Gruža, a ne smijemo zaboraviti da su Gruž i Lapad tijesno povezani. Valja naglasiti kako Lapad nije opjevao samo Ivo Vojnović, recimo, prije njega i Mato Vodopić bio je gruško-lapadski župnik i kasniji dubrovački biskup. Prostor Lapad i Gruža spaja se na mjestu koje se zove Stanica Lapad, a kao djetetu mi nikad nije bilo jasno zašto je to Stanica Lapad kad vodi u Gruž! Međutim, upravo odvojak tramvaja za Lapad, dao je ime toj stanici. Fotografija iz 1860-ih koja se čuva u Državnome arhivu u Dubrovniku prikazuje Lapad u jednom idiličnom okruženju, reklo bi se da je kao ‘kraj vila‘. Niz ulicu današnje Ulice od Batale tekao je potok pa je zato tu bio mali most, na dnu ulice, otprilike na mjestu današnjeg križanja. O Gružu i Lapadu pisao je i povjesničar Josip Lučić u svojim tekstovima o prošlosti Astareje. Tako navodi kako je svetac sv. Geminijan dao ime brežuljku Giman, a uvali Sumartin crkva sv. Martina... U 13. stoljeću se u Gružu spominje mjesto Lapad, a naziv vjerojatno potječe od riječi ‘lapide‘ koja bi značila ‘kameniti kraj‘. Današnji gradski kotarevi uglavnom imaju granice gradskih predjela na kojima se nalaze, a Lapad osim Gradskog kotara Lapad pokrivaju dva kotara – Gradski kotar Montovjerna i Gruž. Lapad se prvi put spominje 1168. godine, spominje se lokalitet sv. Martina u Lapadu. Na području Montovjerne nalazila se kapelica sv. Duje koja se spominje 1363. Čak i Dubrovački statut 1272. spominje Gruž i Lapad kao jedno administrativno područje. Osamdesetihih godina prošlog stoljeća, tijekom iskopavanja temelja jedne kuće u Lapadu pronađena je jedna rimskaglava, što pokazuje da je područje Lapada bilo naseljeno još u antičko doba. Mihajlo na Lapadu je jedno od najpoznatijih mjesta van gradskih zidina, a spominje se već u 13. stoljeću, ispričao je predavač.
Pročitao je Viđen citat don Jerka Gjika koji 1926. piše kako je Grad prenatrpan, nema se kamo širiti nego na zapad – na Lapad. Napisao je kako je Lapad "najljepša točka na cijeloj našoj rivijeri". Spomenuo je Viđen mlađeg brata Iva Vojnovića – povjesničara, pravnika i diplomata Luja Vojnovića koji je autor "Dubrovačkih elegija", a jedna je posvećena Svetom Mihajlu.
- Lujo Vojnović, pišući o Mihajlu, ne može ne spomenuti i ostale dijelove Grada i onda kulminira uz fascinaciju Lapadom. Drugo važno kultno mjesto u Lapadu je crkva Gospe od Milosrđa. Vice Adamović koji je napisao više važnih studija za dubrovačku povijest, piše i o Lapadu, a pisao je i o crkvici Gospe od Milosrđa. Prostor vile Čingrije koja je izgrađena početkom 20. stoljeća i prije je bio vrtno područje, također mjesto gdje se poluotok Lapad spaja s kopnomNa fotografiji iz 1913. vidi se tada gotovo posve divlja vala ispod crkve Gospe od Milosrđa koja se danas zove ‘Bellevue‘, oni hrabriji su se tada spuštali do plaže, a drugi su dolazili barkom s mora. Kad govorimo o Gorici, trećem važnom kultome mjestu na poluotoku Lapadu, ne možemo ne spomenuti odlazak na Goricu prve nedjelje nakon Svetoga Vlaha. Treba spomenuti da je crkva Svetoga Vlaha na Gorici prvi put spomenuta u 13. stoljeću, pobožnost je trajala stoljećima, a u crkvi se čuva jedan od najstarijih drvenih kipova sv. Vlaha uopće. Suvremena pobožnost obnovljena je 1857. kad je obnovljena i sama crkva. To je povezano s epidemijom kolere koja je tada harala na ovom području, a Dubrovčani su se zavjetovali sv. Vlahu i nakon što je epidemija prošla, odlučili su obnoviti crkvu. Inače, oštećena je tijekom savezničkog bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata. Spomenuti Mato Vodopić vodio je dnevnik koji je nažalost fragmentarno sačuvan, sačuvane su 2 i pol godine, to su godine njegovog župnikovanja na Mihajlu. Tako je 25. prosinca 1869., stojeći uz kraj crkve sv. Vlaha na Gorici, svjedočio jednoj nevjerojatnoj oluji. Zabilježio kako je "more preko mira skakalo u Grad, a preko Grebena na ušće gruške luke..." i da "...vjetar toliki bijaše da je čeljad preko Boninova išla četveronožice..." Na vrhu brda Petka nalazili su se ostaci crkve sv. Petke odnosno sv. Venerande, čiji su ostaci vjerojatno nestali izgradnjom repetitora. Inače, pet dubrovačkih brodova nosilo je ime po brdu Petka.
- Ljetnikovac Sorkočević na Lapadu pripadao je u 19. stoljeću obitelji Giorgi, pa ga i danas stariji stanovnici katkad tako nazivaju.. Plan francuske uprave bila je regulacija dna uvale na Batali iz tadašnje močvare u uređenu rivu. Još jedan ljetnikovac na lapadskoj strani gruškoga zaljeva je ljetnikovac Gozze odnosno Lorko, srušen je početkom 20. stoljeća za izgradnju historicističke vile obitelji Mitrović. Odmah kraj tadašnjeg ljetnikovca rođena je dubrovačka dobrotvorka Flora Marinović odnosno Flora Jakšić. Valja spomenuti i ljetnikovac „Mala Venecija“ odnosno Giorgi-Mayneri. Razdoblje ladanja u Lapadu trajalo je dugo, a fortifikacijski krajolik koji je u naš kraj donijela austrijska uprava i koji je danas nepravedno zapostavljen jednako je važan sloj dubrovačke fortifikacijske baštine. Važna točka tog fortifikacijskog krajolika jest i tvrđava na Babinom kuku. Izgrađena je sredinom 19. stoljeća, a 1886., kad Dubrovnik prestaje biti vojna tvrđava, fortifikacije gube svoju primarnu funkciju i tada se tvrđava degradira. U međuratnom periodu bila je prilično intaktna, potvrđuje to i plan brodovlasnika Boža Banca ml. koji je 1930-ih na tom mjestu zamislio napraviti izletište s gostionicom.
- Lapad je isprva bio rijetko naseljen, ali se to vremenom mijenjalo. Godine 1869. na poluotoku Lapad živjelo je 212 stanovnika, 1883. - 197, 1900. - 296, 1915. - 550. te 1921. - 774 stanovnika. Među važnim reprezentativnim građevinama je, naprimer, vila Roma, kasnije vila Šipan, a tu je i vila pravnika Melka Stankovića u uvali Sumartin, lijep komad arhitekture je kuća obitelji Jakšić koja je djelo arhitekta Drage Galića, ali i kuća obitelji Puljizević-Vučetić, stara kuća obitelji Wolff na čijoj je kasnijoj dogradnji radio poznati arhitekt Nikola Dobrović, tu je Dom narodnog zdravlja iz 1930.-ih godina, ferijalni dom Nikole Dobrovića na Montovjerni.... Valja spomenuti i neke od stambeniih nizoa u Lapadu iz druge polovice 20. stoljeća koji također predstavljaju vrijedna ostvarenja suvremene arhitekture. Neogotička građevina je hotel Lapad koji je izgrađen pred sami Prvi svjetski rat, hotel se tada reklamirao kao hotel koji ima vrijednu zbirku umjetnina. Tu je Marijin dvorac u Lapadu, hotel Sumartin, stari Splendid kao još jedan predstavnik moderne, a kruna hotelske izgradnje u Lapadu su hoteli Dubrava odnosno Babin kuk, nešto što predstavlja rezultat šireg urbanističkog, graditeljskog i konceptualnog promišljanja jadranske obale koji se 1960-ih provodio pod nazivom "Projekt Južni Jadran". Ne samo po kapacitetu, ne samo po razini koncepta koji donosi, zaista zauzima posebno mjesto. Riječ je o samo jednom dijelu jednog velikog sklopa koji je trebao biti izgrađen. Imamo tako i fotografiju britanske premijerke Margaret Thatcher na Malom Stradunu. Izraz Sumartin odnosno Vala sv. Martina posve je iščeznuo iz upotrebe, danas se obično naziva Vala Lapad. Lapad je bio privlačan i za šetnju. Vidimo i ljetnikovac Rašica koji je jako kratko bio u vlasništvu obitelji Rašica, malo dulje je vlasnik ljetnikovca bila obitelj Bravačić. Inače, jako malo je istražena povijest ovoga zanimljivoga ljetnikovca koji je u svome sklopu imao i malu kulu, rekao je Viđen.
Pokazao je predavač i brojne fotografije iz Lapada, među kojima i prizore kupanja na obali u ovom dijelu Dubrovnika s početka 20. stoljeća.
- U Lapadu se igrao i tenis, tako postoji fotografija koja prikazuje igranje tenisa s početka 1930-ih godina. Na primjer, jedna od tenisačica bila je Ada Pitarević rođena Banac. Postoji priča i o služavki Flore Jakšić, Kati, koja je pratila kako pauci pletu svoje mreže od jednog kraja puta do drugog. Ako bi sutra mreža bila netaknuta, znala je reći kako tim putem nitko nije prošao! Bio je to tada Lapad ugode, osame, kontemplacije, umjetničkog poriva, ladanja... Flora Jakšić je važna dubrovačka dobrotvorka, imala je umjetnički salon u koji su svraćali poznati umjetnici i intelektualci tog vremena, ne samo iz Dubrovnika, a zadužila je grad - svi danas znamo za Florin dom. Dakle, svoj atelje koji je otvoren u svibnju 1923. prepustila je umjetnicima. To je dubrovačka umjetnička ustanova stara stotinu godina, a time se premalo dičimo! Njezin suprug Pero Jakšić bio je pomorski kapetan, a 1873. bio je jedan od prvih zabilježenih festanjula za Festu sv. Vlaha. Flora Jakšić je bila velika dobrotvorka, iza sebe je ostavila brojne humanitarne zaklade. Novinar, književnik i kolekcionar Ernest Katić ml. je Floru Jakšić nazvao ‘drugom Jelom, lapadskom Jelom‘ aludirajući na Vodopića, a zbog tužnog života dobrotvorke, rekao je Viđen te najavio skorašnje predstavljanje knjige o Flori Jakšić u izdanju Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Dubrovnik koje desetljećima skrbi o ovoj zgradi i galeriji.
Također, u subotu 29. travnja s početkom u 10 sati bit će organizirana vožnja odnosno obilazak grada uz pratnju Ivana Viđena. Kapacitet je 50 mjesta i sva su mjesta popunjena, ali je Nenadić otkrila kako je napravljena i lista čekanja u slučaju da netko od prvih 50 prijavljenih odustane. Autobus kreće s Ploča u 10 sati, a svi prijavljeni bit će kontaktirani tijekom 28. travnja.