Mladi akademski slikar Ivan Perak nije umjetnik koji "iskače iz svake paštete", ali zato redovno prema kolegama iskazuje kolegijalnost pa dolazi na izložbe. I upravo zbog toga što je više prisutan na izložbama, a manje u novinama bio je više nego dovoljan povod za razgovor za Dubrovački vjesnik.
STRUKTURA I BOJA
Zašto likovna umjetnost?
Kao dijete sam još u vrtiću dosta crtao, više nesvjesno pa čak sam i jednu nagradu dobio na nekom natječaju u Hrvatskoj. Uvijek sam volio crtati, kasnije je to u Osnovnoj školi Ivana Gundulića primijetio profesor Josip Škerlj koji mi je tada bio predavao. Inzistirao je da idem u Umjetničku školu iako ja u VIII. razredu nisam bio siguran što bi i kako bi. Međutim, odlučio sam na kraju poći na prijemni i upisao sam srednju likovnu školu i nije mi žao.
Dakle, od malih nogu ste dobili Škerlja kao mentora?
Da, imao je veliki utjecaj. Možda bi nakon osnovne škole negdje drugo ”zalutao”, a vjerojatno bi se onda kasnije vratio onome što jesam. No, pitanje je zapravo, nikad ne znaš gdje će te život odnijeti...
Nakon toga svega vratili ste se na mjesto bivšeg profesora i sam postali profesor?
Josip je pošao u mirovinu, a na mjestu profesora likovne kulture je Tonko Smokvina u gruškoj osnovnoj školi, a ja predajem na područnoj školi Luka Šipanska, to je isto dio OŠ Ivana Gundulića. Tamo predajem određene sate likovnog i trenutno mijenjam Tonka u Gružu tako da se nadopunjujemo. Pola satnice sam u Gružu, pola na Šipanu.
Vaše slike odlikuju se debelim nanosima boje?
Da, može se govoriti o poentilizmu i tašizmu, a mene je od malih nogu privlačila tekstura. To se već moglo uočiti u radovima u osnovnoj školi koji danas pucaju jer je tada bila tempera u pitanju. Već tada me zanimao taj pastozni namaz, kroz srednju školu sam se također time bavio. Međutim, na akademiji sam počeo ozbiljnije pristupiti svemu tome pa sam to želio pojačati, ubacio sam neke dodatne materijale uz boju da bi strukturu slike još više naglasio. Uz strukturu, zanima me i boja i to su dvije osnovne stvari koje interesiraju. Što se tiče tema i tematike, trenutno radim na ovom ciklusu slika kojeg sam nazvao brodovi. Brod je tu kao simbol Mediterana, starine, ruzine, patine... Kroz brod mogu izraziti taj stari Mediteran, ali na jedan apstraktan način. Tu gotovo nitko ne vidi brod.
Ljuti li Vas kad Vam netko priđe i kaže ”ja ovo ne razumijem”?
Ne ljuti me. Općenito je takav pristup u svemu, malo je ljudi likovno obrazovano pa im ne treba zamjeriti...
Cijeli razgovor možete pročitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika!