I u crkvi na Pilama bio je reljef sv. Luke<br />  

Kada je 1463. franjevačka crkva sv. Tome na Pilama trebala biti srušena, kameni fragmenti, sada u muzeju stare ljekarne, zajedno s reljefima propovjedaonice mogli su biti demontirani i preneseni u samostan. Ako je tome tako, značilo bi to da su kameni fragmenti kao i reljefi propovjedaonice stariji od samostana unutar zidina. Fragmenti u dubokom reljefu, danas muzejski eksponati, kao dijelovi oltarne pregrade, za razliku od reljefa propovjedaonice, bili su blizu poda, odnosno sastavni dio pričesne klupe, pa od tuda i veća oštećenost na njima, jer su bili dostupniji vandalima, pogotovo nakon što je samostan koji se nalazio uz tu crkvu bio 1317. porušen. Sve to upućuje na činjenicu da su reljefi propovjedaonice i kameni fragmenti u reljefu napravljeni prije nego je sagrađena nova franjevačka crkva u zidinama.

Prema zamislivom vremenu njihove izrade moglo bi ih se možda povezati s protomagistromPaskvom sinom protomagistra Petra, koji je u to vrijeme bio angažiran na gradnji Dubrovačke katedrale. Stručna paleografska analiza natpisa na svitku kojeg sv. Ivan Krstitelj drži u ruci, mogla bi dati precizniji odgovor o vremenu izrade reljefa. Na fragmentu s Krstiteljem je i reljef sveca koji se sa sigurnošću ne može prepoznati. Zanimljivo je da je i njegov atribut kojeg je držao u desnoj ruci odlomljen, što je slučaj i s likom sv. Luke na propovjedaonici. A Cvito Fisković uspoređuje baš toga „sveca u kazuli“ s propovjedaonice s ovim koji se nalazi na reljefu na fragmentu na kojem je sv. Ivan Krstitelj, i među njima nalazi veliku sličnost. Spominje mogućnost da je ovaj reljef s fragmenta napravljen po uzoru na onaj koji prikazuje spomenutog sveca s propovjedaonice. Zapažanje ovog uvaženog stručnjaka ide u prilog hipoteze da su kameni fragmenti ostaci srušene crkve na Pilama.

Zato i u svecu koji je na fragmentu sa sv. Ivanom Krstiteljem treba također vidjeti lik sv. Luke. Na tu pretpostavku upućuje činjenica da je u mnogim detaljima sličan liku sv. Luke s propovjedaonice. I kad se tome doda podatak da je reljef sv. Luke s propovjedaonice, kao zaštitnika liječnika, nakon što je skinut s prvotne propovjedaonice vjerojatno korišten u ljekarni, slika postaje potpunija i potvrđuje hipotezu da su jedni i drugi reljefi nekad pripadali staroj franjevačkoj crkvi sv. Tome. Da je na fragmentu iz muzeja također prikazan Luka, koji bi onda trebao biti izrađen prije, potvrđuje i grčki stil njegova pokrivala za glavu. Ako se tu ima u vidu i gotovo sigurna pretpostavka da su se franjevci i u vrijeme dok su živjeli na Pilama zasigurno bavili ljekarništvom, onda je logično da je lik sv. Luke, kao zaštitnika medicinske struke spadao u njihovu crkvu. Pri tome treba imati u vidu činjenicu, da su dvije medicinske struke, u pretpostavljeno vrijeme kad je Luka izrađivan za tamošnju oltarnu pregradu, još uvijek bile zajedno.

Marija Magdalena koristi se kao zaštitnica ljekarnika poslije razdvajanja ovih medicinskih grana, pa je vjerojatno tada njen lik i došao na propovjedaonicu. A da su franjevci prema sv. Luki gajili posebnu pobožnost pokazuje i lik sv. Luke na oltaru moćniku u njihovoj sakristiji, kojeg je oslikao Pier Antonio Palmerini 1528. - 1529. Oltar je dala izraditi obitelj Bunić, a sv. Luka prikazan je tu uz vola s knjigom i s gušćim perom u lijevoj ruci.