- Dakle, počeli smo raditi novi tekst Joza Lovrića „Mare Fjočica“. Toliko smo se tome veselili, to je trebalo biti u siječnju, ali nije, pa je trebalo biti u travnju međutim, nije ni tad pa smo sve pomakli za peti mjesec pa se nadamo da će biti peti, ali teško, prije da će biti šesti mjesec! Bilo nam je stvarno žao to 'pustiti', pogotovo zato što nam je u prvom mjesecu bila Ivana Lovrić Jović. Zaposlena je na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje pa smo s njome prolazili neke riječi, čisto radi izgovora te nas je uvela u priču. Ipak, to je priča njezinoga tate i još je, kad se to snimalo u Pilama, statirala tako da to ima dosta poveznica. Kad je sve to finulo, naš Paolo Tišljarić obećao nam je da će učiniti režiju i da ćemo sve raditi u Kazalištu. Bili smo bome sretni, presretni jer - iako nam je ovo deseta godina Kolarina, nemamo niđe ništa svoje, ni prostore - ma ništa! Krenuli smo tako učiti tekst i napravili smo par proba u Kazalištu, ali je sve stalo radi 'korone'. Onda smo se, s obzirom na to da smo već 'u liku', da svi znamo tko, što, gdje i kako glumi, dogovorili pa preko WhatsAppa nas dvoje pod dvoje radimo probe, ponavljamo tekst da nam ne 'ishlapi'. 'Crkavamo' od smijeha! Ozbiljno smo shvatili ovu situaciju, ali nam je 'crv u guzici' i ne možemo biti s mirom pa se svako dva-tri dana, kako tko ima volje, čujemo i gledamo preko WhatsAppa te govorimo tekst, prepričava Čučević.
Deseta obljetnica 'Kolarina' i Društvo dubrovačkih pisaca
Kolarini su prilično optimistični da će premijera „Mare Fjočice“ biti u lipnju. No, najavljeni su i rezovi udrugama.
- Neki dan me s televizije jedna gospođa pitala što ćemo sad?! Što, što ćemo sad?! Prije deset godina počinjali smo od nule, od nula kuna, nismo ništa imali! Neprofitna smo udruga, nemamo nikoga zaposlenoga u Kolarinu, što nam je sada olakotna okolnost. Nije da ne možemo živjeti bez toga, ne ovisimo od toga 100 posto, ali ne treba sad posustati duhom! Mi se dnevno čujemo preko porukica i grupa, pitamo gdje je i kako je tko, pogotovo vodimo računa o našim gospođama u najboljim godinama, vidimo treba li kome što donijeti, pomoći… Nadamo se da ćemo lijepo igrati, imamo predstave: „Karaoke show“, „Novelu od Stanca“, „Ježevu kućicu“ - sve su nam to 'žive' predstave za koje vjerujem da će ih ljudi ipak biti željni pogledati i podružiti se, a možda i do kraja godine izvedemo još koju! (smijeh) Bili smo planirali naše Županjce dovesti, mi smo kod njih bili lani krajem listopada, prvi put uopće u tom dijelu Hrvatske, bili smo pozvani u Županju. Planirali smo krajem studenog ili početkom prosinca dovesti ih, kad budemo obilježili našu desetu godišnjicu, a sad ćemo vidjeti. Ako ništa, svatko od nas napravit će neko slatko, barem nešto, govori Čučević te poručuje na kraju:
- Stvarno se nadamo na neki lijepi način obilježiti desetu obljetnicu pa da ćemo razveseliti dubrovački puk! Baš se veselimo "Mari Fjočici", strašno je slična „Matrimoniju“, a isti je autor, na tih par proba smo se toliko nasmijali i bit će to super, zaključuje predsjednica 'Kolarina'.
Predsjednik Boris Njavro pojasnio je kakvo je stanje u Društvu dubrovačkih pisaca u doba pandemije.
- Valjda kao i svi drugi, u ovim sumornim i neizvjesnim danima pokušavamo ostati normalni i „svoji“! Nekako u zadnji tren dobili smo dio namijenjenih sredstava za ovu godinu od Ureda za kulturu i baštinu Grada Dubrovnika, te se ponešto i radi. Čak bi bilo i poželjno čeljadi ponuditi u ove dane neki dobar libar kako bi izlaz iz neizvjesnosti pronašli u lijepoj knjizi.
- Uskoro, nadam se i konačno nakon svih priprema objavljujemo knjigu tekstova Marija Kopića i Vedrana Salvije „Protiv samorazumljivosti“, a pripremamo i suradnji s Lukom Paljetkom, dvije knjige tekstova njegove supruge Anamarije, koje bismo objavili negdje oko godišnjice njenog odlaska, oko 17. svibnja. Da, tu je i moja knjiga „Ulicama Grada“ objavljena početkom ove godine, koju, koliko čujem, čeljad u ove dane rado prelistava. Planirano je još dosta toga, ali objavit ćemo samo planirano i najavljeno, jer, očito, ove godine više neće biti. Logično i očekivano! Eto, ostanimo doma, pazimo se kako bi dani nakon ovog ludila opet bili lijepi i veseli, savjetuje Njavro.
Umjetnost ostala bez granica
Helena Tomašković, dopredsjednica Hrvatsko-ruskog društva „Umjetnost bez granica“ ispričala je koliko COVID-19 utječe na daljnje aktivnosti društva.
- Dva su pitanja: kad će se ovo smiriti, kad ćemo ući u normalu da možemo putovati i javno nastupati? Drugo je pitanje: koliki će rezovi zapravo biti? Zasad to ne znamo tako da, kad saznamo konkretno, znat ćemo što možemo ostvariti. Što se tiče nas, vježbamo, imamo zadane programe za jesen, za koncerte koje smo htjeli raditi najesen te turneju koju smo isto tako htjeli napraviti. Radi ove krize smo čak uzeli dosta teže stvari nego što smo inače planirali jer imamo dosta vremena za vježbati. „Otežali“ smo program stvarima koje je svatko odavno htio svirati, ali nije mogao stići radi škole, vođenja, turizma… Sad smo 'junački' krenuli u dosta težak program, što mi je fantastično jer imamo vremena za vježbati. Što se tiče koncerata u gradu, od ove godine se tisuću kuna naplaćuje korištenje prostora - Saloče od zrcala. Ako s tim rezanjem budu ti troškovi, bit će problematično. Ako izađu ususret udrugama jer mi radimo besplatne koncerte, nemamo nikakvu zaradu te nam besplatno daju prostor za besplatni koncert, održali bismo dva do tri koncerta u Saloči od zrcala. Ako ne, onda ćemo tražiti drugi prostor. Svakako ćemo svirati kad ovo sve završi jer se spremaju dva fantastična programa. Inače, imamo dosta često videokonferencije putem Zooma, fantastična je to aplikacija preko koje 40 ljudi istovremeno može komunicirati i toplo je preporučujem! Slažemo program i preslušavamo jedni druge, komuniciramo, ispričamo se, držimo vezu, držimo kontakt, veli Tomašković.
Koronavirus im je pak unio određene poremećaje u kalendaru.
- Trebali smo 9. svibnja svirati u Splitu. Rusko društvo iz Splita nas je pozvalo na Dan pobjede, trebala je biti dosta velika svečanost, trebali smo održati koncert u Splitu. Od toga sigurno neće biti ništa, to je dakle 100 posto. U gradu smo prije 9. svibnja trebali ponoviti program „Stara pisma“ od lani s našim glumcima, samo s malo drukčijim i prilagođenijim repertoarom. To smo mislili ponoviti negdje 6. ili 7. svibnja, ali do toga definitivno nema ništa. Planove koje imamo od sredine lipnja - trebat će čekati i vidjeti. U Limericku u Irskoj bismo krajem rujna trebali održati koncert „Večer hrvatskih skladatelja“. Moj kolega, violončelist Adrian Ivičević, studira tamo i dogovorili smo koncert, to neće biti trošak Grada Dubrovnika, nego ću ja osobno sebi platiti kartu i poći u Irsku. S tamošnjeg sveučilišta ćemo uzeti par Adrianovih kolega da se spoje s nama i sviraju hrvatske skladbe. Nama će tamošnje sveučilište besplatno dati koncertnu dvoranu, napravit će nam reklamu, a na meni je poći tamo, nadam se da će se do tada sve smiriti. Vježbamo kao da se ništa ne događa, imamo zacrtane programe, svi radimo, svi se preslušavamo, svi smo aktivni i vježbamo čak peterostruko više nego inače! Jer, što inače raditi u karanteni nego vježbati?! Da prođe brže dan, kazuje Tomašković.
'Lerovci' su naučili ne posustajati
Redatelj, književnik i novinar Davor Mojaš kao umjetnički voditelj okuplja članove Studentskog teatra Lero te ih hrabro vodi iz jedne u drugu teatarsku avanturu, a novi izazov svakako je i novonastala situacija.
- Najavljena obustava financiranja udruga, nadam se, privremena je mjera i logično oprezna. I, vjerujem, bit će korigirana u skorim, nadajmo se, boljim i toplijim vremenima. Slika Dubrovnika s prekinutim ili utihnulim radom udruga u kulturi bila bi definitivno blijeda, siromašnija i tužnija. U slučaju Lera to će značiti sažimanje planiranih programa ali, usprkos svemu, neće poremetiti naš teatarski snovopis koji se otima i traje desetljećima. Prošle godine Lero je imao čak šest premijera, što je i ne samo u dubrovačkim kazališnim okolnostima izdvojena pa i obvezujuća činjenica koja, ako ništa drugo, ne trpi ravnodušnost.
- Navikli smo godinama na svekolike štednje, racionalizacije, iznenadne uskrate ali i na kreativna snalaženja i teatarske iskorake i avanture koje su nas radovale i po kojima nas pamte i oni koji, kao i mi u Lera okupljeni, ne zaboravljaju. Naučili smo ne posustajati, pa će tako biti i u nastavku godine koju ćemo, sustignu li nas sretnija vremena, obogatiti ipak novim naslovima. Napokon, sve ovo što nam se sada događa po svemu je inspirativan teatarski „materijal“ koji će, kao i obično biti utkan u naše predstave. Bude li ih. Jednako kao što smo i nekim našim ranijim predstavama anticipirali ovo što nam se događa u ovakvom „buđenju proljeća“. Znakovito i ne slučajno, prva izvedba, kako se to kaže, kad sazriju uvjeti, bit će i ona koju nismo uspjeli odigrati u ožujku Sivo na golubove. Što god to značilo, najavljuje Mojaš.
Dovedeni na rub egzistencije
Samostalna umjetnica i umjetnička voditeljica udruge Sve ostalo je glazba Ivana Jelača objašnjava što nova vremena znače za udrugu na čijem je čelu i za nju osobno.
- Vrlo je razvidno da je financiranje kulture ovisno o drugim sektorima i da smo se našli u nezavidnom položaju kada se financiranja ukidaju, događaji otkazuju ili odgađaju za skoriju ili dalju budućnost. S jedne strane, neizvjesnost je nama umjetnicima sastavni dio života, a izolacija i samodisciplina spadaju u životni stil jer realizacija i razrada određene ideje ili projekta podrazumijeva par mjeseci priprema i studioznog rada prije izvođenja pred publikom. Sukladno tome, i honorari umjetnika obuhvaćaju naknadu za višemjesečni rad koji prethodi izvedbi, a u praksi se izvođački i umjetnički ugovori isplaćuju nakon izvedbe. Budućnost nam je potpuno neizvjesna, barem što se izvedbenih umjetnosti tiče, a radimo na pripremi planiranih aktivnosti bez obzira što nam je financiranje ukinuto za travanj, svibanj i lipanj, prema odluci Grada Dubrovnika, otkriva Jelača te nastavlja:
- Nastojimo biti optimistični i nadamo se da ćemo planirane izvedbe projekta Renesansni vrt moći realizirati kako smo i planirali, od 15. lipnja do 15. rujna. Što se tiče postavljanja sadržaja online, takve su aktivnosti i inače sastavni dio naših projekata, kao i izvedbe koje uključuju multimediju. Na tome ćemo dalje intenzivno raditi, no iskreno se nadam da nam to neće postati jedini kanali komunikacije s publikom. Skrenula bih pozornosti i na to da većina suradnika udruge Sve ostalo je glazba živi isključivo od samostalne umjetničke djelatnosti. Dakle, uslijed ukidanja financiranja iz proračunskih programskih sredstava, dovedeni smo na rub egzistencije. Na nacionalnoj razini, donesene su hitne mjere kojima će Ministarstvo kulture omogućiti isplatu potpore samostalnim umjetnicima kojima se doprinosi plaćaju iz proračuna Republike Hrvatske, no to ne uključuje sve one koji su trenutno ostali bez ikakvih prihoda. Mislim da se o tome moglo i još može voditi računa kada se donose mjere i odluke na lokalnoj razini, jer umjetnička djelatnost, uz to što je dakako poziv, kada se obavlja samostalno, je posao ravnopravan bilo kojem drugom obliku poduzetništva, upozorava Jelača.