Dubrovačka udruga likovnih umjetnika (DULU) na 39. Susretu likovnih stvaralaca sredinom listopada proglašena je najboljom udrugom za 2023. u Hrvatskoj. Udrugu su svojim radovima predstavljali Mirica Dubčić, Nikola Nino Dubčić, Luce Đuraš i Marijan Fragić. Susret svake godine tradicionalno organizira Hrvatski sabor kulture (HSK), a na njihov je natječaj ove godine stiglo 283 rada iz 28 likovnih udruga i 29 radova samostalno prijavljenih autora. Pristigle radove vrednovale su članice ovogodišnjeg Povjerenstva: povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i nezavisna kustosica Iva Körbler i akademska slikarica Aleksandra Goreta koje su odabrale ovogodišnje dobitnike nagrada i pohvalnica HSK-a te radove za izložbu 39. Susreta likovnih stvaralaca. Više od 100 odabranih radova predstavljeno je na izložbi u galerijskom prostoru Muzeja Grada Đurđevca.
Izazov za svakog člana
Inače, Dubrovačka udruga likovnih umjetnika, koja djeluje više od 40 godina, na Susretima likovnih stvaralaca HSK sudjeluje od 2007. i dosad je pet puta (2007., 2010., 2016., 2020. i 2023.) proglašena najboljom udrugom u Hrvatskoj. Njeni članovi bili su i dobitnici nagrade za najbolji likovni rad. Zadovoljstvo ne krije ni predsjednik Udruge, Valter Kožul.
- Ovo priznanje je nama prije svega potvrda kvalitetnog rada, potvrda da naši članovi rade redovno, da rade kvalitetno, da radom kroz Udrugu napreduju. Osim što se članovi privatno trude napredovati, Udruga nastoji svoje izložbe postaviti na takav način da svaka bude izazov za svakog našeg člana, a jednako tako da bude interesantna širokoj javnosti. Dakako, uvijek radimo ono standardno, na naš način, a to je da su nam izložbe najčešće tematske i da su uniformirane dimenzijama radova. Ali, imamo mi i izložbi na kojima se naše članstvo predstavlja radovima neovisno o temi, govori Kožul.
Svake godine HSK raspiše natječaj za udruge i pojedince u svibnju. Upravnom odboru se šalju fotografije radova, a izbor motiva je uglavnom slobodan, mada je znao biti i tematski ograničen.
- Članovi prema vlastitom izboru biraju neke od svojih radova koji ne smiju biti stariji od četiri godine, obično je to nešto recentno, nešto što je nastalo tijekom proteklih godina. Hrvatski sabor kulture ima svoje povjerenstvo sastavljeno od kustosa i povjesničara umjetnosti koje radove žirira. Izdvoje se najbolji radovi udruga i pojedinaca, organizira se izložba te proglašavaju najbolji. Ove godine smo poslali desetak radova, a izabrana su četiri koja su fantastično predstavili našu udrugu i donijeli nam nagradu, ponosno govori Kožul te nastavlja:
- Postoji niz kategorija, a ako se ne istakne udruga, uvijek se istakne slikar za pojedinačne nagrade. Tako je prošle godine naš mladi član Zvonimir Roko dobio nagradu za najbolje sakralno djelo, a rad Mirice Dubčić je 2017. proglašen najboljim. Isto tako, naša pokojna članica Jagoda Lasić također je bila nagrađena, podsjeća sugovornik.
Mirici Dubčić je nagrada poticaj za daljnji rad i napredovanje.
- Cilj nam je da ne stojimo na mjestu, da nađemo neko svoje bolje viđenje i tako kao grupa djelujemo. Dosta razvijamo ideje, netko to prihvaća, netko ne, ali ustvari svi nastojimo biti sve bolji i bolji. Na našem upravnom odboru donesemo barem desetak tema i onda od njih izvučemo četiri do pet. Ona koja pobijedi, nju predložimo članstvu i krećemo s pripremom tematske izložbe. Netko to odmah prihvaća, nekome je to izazov, netko je malo skeptičan i boji se, ali kad se članovi oslobode onda to ide... Meni je to izazov, jedva čekam teme za narednu godinu i već bih ih sad počela raditi, govori Dubčić.
Fragić ističe kako Udruga postaje sve prepoznatljivija.
- Budući da je ovo već peti put da kao udruga dobivamo nagradu, znači da postoji kontinuitet i da radimo kvalitetno jer ovo sasvim sigurno nije slučajno. Kao amaterima u Hrvatskoj nama je ovo vrh, nema većeg skalina od ovog! Ako se krajičkom oka usporedimo s nekim drugim udrugama, vidimo razliku. Svatko tko zna gledati slike, vidjet će da postoji određena razlika u kvaliteti, da smo iznad nekih drugih. Nismo uvijek najbolji, ali rezultati to ipak pokazuju. Dobro je što naš razvoj stalno netko prati na visokoj razini i činjenica je da stalno rastemo i nastojimo biti još bolji, komentira Fragić.
Nagrada je više od bokuna plastike i stakla
Nino Dubčić smatra da se upravo ta prepoznatljivost umjetnika iz dubrovačkog kraja vidi kroz kolor i motive, ali i kroz ljubav prema Gradu.
- Ova nagrada nije samo bokun lijepe plastike ili stakla, ona vrijedi puno više, to je dokaz našeg druženja, rada i ljubavi prema slikarstvu. Hvala Gradu Dubrovniku jer bez njihove podrške ne bi bilo ni nas. Voljeli bismo kad bi Grad barem malo mogao pomoći nama udrugama da bar dobijemo prostor za sastajanje, da ne idemo po kafićima i imamo intimu gdje bismo mogli razgovarati o boljim radovima, stvarati još bolja djela... Ne mogu se oteti dojmu da se, kad je Hrvatska bila u najlošijoj financijskoj situaciji 90-ih godina, puno više izdvajalo za kulturu. Nadam se da će nakon ovog petog priznanja HSK za Udrugu netko prepoznati našu iskrenost, rad, kvalitetu i ljubav prema Gradu, slikanju, druženju... Prostor bi nam dao mogućnost adekvatnog skladištenja slika. Uvjeren sam da će se to ostvariti, govori Dubčić i podsjeća na kolonije i druženja umjetnika u Pločama gdje su ‘začeti’ brojni slikarski životi.
- Udruga traje više od 40 godina i borimo se da traje barem još 40! Lako je nešto ugasiti, ali je teško nešto obnoviti i održati, baš zato bi prostor bio pravi poticaj, a javili bi nam se i novi članovi. Također, desetak godina su naše slike bile kod mene u garaži gdje je vlažno, šporko, a sad su one kod Valtera gdje prokišnjava... Sve to skupa propada, a ima zaista krasnih radova koje bi trebalo sačuvati. Imamo želju za obljetnicu napraviti izložbu baš tih slika naših kolega i prijatelja iz cijele Hrvatske, pokazati taj fundus i sve te godine kroz koje su naši članovi napredovali, govori Dubčić.
Đuraš pak smatra da bi u boljim uvjetima Udruga mogla postići daleko više.
- Ponosni smo da smo i s ovim načinom rada došli do ovolikih nagrada i ostvarenja, to je poticaj nama osobno, ali i cijeloj Udruzi. Ovo je nagrada za udrugu, ne samo za pojedince. Druženje i stvaranje u jednom prostoru bi nam jako puno pomoglo, kao što to radimo na kolonijama. Sretni smo što nam dolaze mladi jer bismo voljeli da se Udruga održi, a i podržavaju nas i daju novu energiju. Učimo od mladih, ali i oni od nas. Ponosna sam da kao starija članica sve mogu pratiti, sretna sam što se ne predajem i što vidim rast kroz umjetnost. Radimo s jednim zadovoljstvom, srećom, to je nešto što me ispunja, to je smisao i mislim da u ovim godinama, biti umirovljena a imati ‘domaći rad’ i napraviti sliku od metra, znači biti jako sretan, poručuje Đuraš.
Članovima puno pomaže akademski slikar Josip Škerlj, a i na kolonijama razmjenjuju iskustva s drugima. Neprestano se pak javljaju mladi ljudi, pa i akademski slikari, a članovi DULU-a nastavljaju potragu oko prostora. Poručuju kako nisu izbirljivi, odgovaralo bi im bilo što od Kantafiga do Ploča. Opstaju zahvaljujući entuzijazmu, sredstvima Grada Dubrovnika i prikupljenoj članarini. Ograničeni financijskim sredstvima, nisu mogli poći ni na proglašenje u Đurđevac, a ne mogu organizirati barem dvodnevnu ili trodnevnu koloniju kako bi ugostili svoje prijatelje iz cijele Županije, posebno iz doline Neretve gdje redovito idu na kolonije i gdje im se na više dana osigura smještaj i hrana.
- Prije su turistički radnici na nivou grada i županije imali puno više sluha za kulturu. Platili bi troškove za smještaj za naše goste slikare koji su dolazili na naše kolonije iz drugih gradova: Zagreba, Rijeke, odsvuda, a u zadnje vrijeme nema sluha za to. Sad se sastajemo kod naše članice Dragice Mace Lučić u njezinoj prekrasnoj kući i đardinu u Župi i tamo ugostimo i od vlastitih troškova počastimo naše prijatelje slikare iz Opuzena, Metkovića... Sa slikarima koji dođu se malo podružimo, na neki način im zahvalimo jer i mi k njima odemo na kolonije, kaže Mirica Dubčić.
Nekad su se kolonije odvijale u organizaciji Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Dubrovačko-neretvanske županije koju je vodio Zdravko Obradović. Uz njega, puno je u realizaciji kolonija pomagao i Nikša Bender iz gradske turističke zajednice.
S druge strane, ‘duluovci’ uživaju podršku struke.
- Marin Ivanović je uvijek bio uz Udrugu i pomogao nam je, ali i svi drugi povjesničari umjetnosti nam se rado odazivaju na poziv na žiriranje ili otvaranje izložbe. Dakle, od stručne javnosti smo prepoznati kao jako kvalitetna udruga tako da smo time zadovoljni, kaže Kožul.
No, jedino čega manjka jesu galerijski prostori.
- Sponza nije adekvatan prostor jer su slike izložene vanjskim utjecajima, ali je jako lijep prostor. No, osim Sponze i Umjetničke galerije Dubrovnik koja je amaterima nedostupna, Dubrovnik nema pravi izložbeni prostor i to je kronični nedostatak. Da biste kao amater ili profesionalac aplicirali da vam država plati doprinose, svako nekoliko morate imati izložbu u adekvatnom galerijskom, a ne u nekom prilagođenom prostoru. Ako u Dubrovniku želite taj benefit da vam država plati socijalno i zdravstveno kao nekome tko doprinosi kulturi, ne možete ga ostvariti jer nemate gdje izložiti slike nego biste trebali ići u Zagreb ili u neku bližu ili daljnju okolicu da biste napravili izložbu, veli Fragić.
Svake godine organiziraju pet do šest izložbi, a nove za sljedeću godinu već planiraju.
- Zadovoljni smo godinom na izmaku. Hvala svima koji nas ugoste u svojim prostorima: Državnom arhivu u Dubrovniku, Dubrovačkim knjižnicama, Kazalištu Marina Držića, Domu kulture u Cavtatu, Art radionici Lazareti i organizatorima Epidaurus festivala... Prva naša sljedeća izložba bit će za vrijeme Feste u suradnji s Udrugom Festa i Hrvatskom maticom iseljenika Dubrovnik i tradicionalno je posvećena parcu, naši članovi će izložiti i najbolje radove iz ove godine, slijedi i ponovna suradnja s Epidaurus festivalom, aplicirali smo i za novu izložbu u Sponzi, možda u Galeriji Otok, ali i u prizemlju Narodne knjižnice Grad planiramo barem jednu izložbu, najavljuje Kožul.
Na jednoj od izložbi naći će se i ova četiri nagrađena rada koji su donijeli priznanje Udruzi. U jednom su članovi DULU-a suglasni, nastavit će na sve moguće načine održati taj mali umjetnički plamen te male svijeće koja tinja i širiti ga po gradu i županiji. Kako nagrade potvrđuju, kreativni plamen DULU-a upoznaje i Lijepa naša, a tek s vlastitim prostorom krenut će istinski vatromet ideja, boja, slika, susreta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....