Za napisati ovogodišnji osvrt na dramski program 73. Dubrovačkih ljetnih igara potrebne su samo dvije radnje: copy-paste. Copy-paste osvrta prošle sezone, copy-paste teksta pretprošle sezone i tako dalje, i tako dalje... Dakle, primjedbe koje su vrijedile prošlih godina, vrijede i za ovu: minule su još jedne Igre bez dramskog vrhunca ili drugim riječima, ni staro ni novo, nego uobičajeno normalno. Nažalost!
Spuštanje ranga
Prva dramska premijera "Ljubovnici" ostat će upamćena po mjestu izvođenja iako je mogla igrati bilo gdje jer joj ta ‘novootkrivena‘ lokacija nije podigla vrijednost. U pokušaju da zaroni dubljim vodama humora, nasukala se u plićaku ne otisnuvši se ni od obale dosade, zapravo je zaslužila prijeći Letu, rijeku zaborava. Za predstavu u režiji Aleksandra Švabića angažirani su uglavnom mladi glumci i studenti koji su si dali truda, ali šetnja do i od Svetog Jakova ipak ostavlja dalekosežnije tragove nego ono što se moglo vidjeti u toj predstavi duhovitosti kratkog dometa. Zbog muškog dijela ansambla, komedija je nekako podnošljiva, ali u ženskom dijelu napravljene su kardinalne pogreške u podjeli uloga tako da je ‘ženska klijetka‘ srca ove predstave potpuno zakazala, a cijeli projekt potonuo u nebitnost. Iako postoji i par ugodnih glumačkih dometa svedenih na iskrice ako se uzme u obzir cjelokupni projekt, one se najviše očituju u liku Dotura Prokupija Marina Klišmanića.
Vrhunac dramskog programa 73. festivalskog ljeta, barem tako izreklamirani, "Krvava svadba" Federica Garcíje Lorce u režiji Franke Perković Gamulin, publiku je odveo ne samo na Lokrum, nego i na tragične svatovske staze jednog vjenčanja u Andaluziji. Dok je prvi dio predstave ponudio još kakvu-takvu, iako uglavnom posve bezdušnu i rezerviranu glumu, drugi dio oslonio se na zvukove, dim i mrak. ‘Zdimila‘ je predstava u maslinik ostavši publiku pomalo zbunjenu jer se ispred nje toliko toga, a zapravo ništa nije dogodilo, pa i veliko je ‘finale‘ tek samo prepričano. Preko mjere su se glumci oslonili na Lorcin snažni, simbolični, slikoviti i pjesnički jezik, a zaboravili su strasti i svoj angažman. Međutim, istakla se Jadranka Đokić kao Majka, što nije bio zahtjevan uspon s obzirom na pretežito slabašnu podjelu u tom komadu. "Krvava svadba" bila je bolji etno-koncert nego predstava zahvaljujući autorima glazbe Mojmiru Novakoviću i Ivu Letuniću koji su kompenzirali manjak emocija kod glumaca.
Dvije plemenite namjere učinile su štetu ovoj festivalskoj sezoni: reprizirane su čak tri predstave "Glava lava", "Hamlet" i "Mara i Kata", što je zasigurno progutalo velika financijska sredstva, a što je opet dovelo do drugog problema: angažiralo se previše mladih snaga, možda čak i amatera. Koliko dobronamjerno, koliko zbog stiska financija, ali Festivalskom dramskom ansamblu nedostajalo je zrelih glumačkih imena koji bi bili nositelji dramskih produkcija. Već su se tijekom prve dramske premijere mogli prepoznati simptomi ovog problema jer su "Ljubovnici" poprimili osobine kakvog radioničarskog projekta s fakulteta, a ne ozbiljne predstave na Igrama. Dobro je i lijepo je da se u još uvijek nezgodnim vremenima zbog korone gledaju angažirati mladi glumci, studenti pa i amateri, ali je to istovremeno i dobronamjerno spuštanje ranga Festivalu. Grubo rečeno, ne plaća gledatelj (barem onaj tko plaća) često i vrlo skupu ulaznicu da bi tijekom vrhunca dramskog programa gledao amatere i(li) studente kako glume al pari s profesionalcima! Jer, redatelji često ponavljaju kako imaju slobodne ruke izabrati najbolje hrvatske glumce, Igre se hvale kako okupljaju "najbolje od najboljeg", a ove godine kontingentu neutemeljenih superlativa iz Festivalske palače pridružio se uzvik "Bravi!".
Termini dječjih predstava
Osim izvedbi predstava "Priča o kotaču" i "Kraljevina na zrnu graška" Kazališta Mala scena, za djecu je na Lovrjencu priređeno glazbeno-scensko djelo "Čudesna šuma" Sunčane Škrinjarić u režiji Lee Anastazije Fleger. Početak inscenacije bio je obećavajući, posebno uloga Jelene Miholjević koja je igrala Dabra, ali je premijeru nakon manje od 30 minuta od početka prekinula kiša da bi novi termin bio 14. kolovoza u 21.45, što je apsolutno prekasno za djecu pa bi dogodine trebalo razmisliti početke predstava za najmlađe prilagoditi dječjem bioritmu kako bi najmlađi izvedbe mogli pratiti, a ne zijevati i drijemati. Nikad više repriza, ali zato i nikad manje gostovanja na Igrama. U sklopu 73. festivalskog ljeta tako je nastupio Studentski teatar Lero s predstavom "Perivoj od gospođa" u režiji Davora Mojaša, a u posljednjem tjednu 73. Igara na Gracu je gostovala predstava "Genijalna prijateljica" u režiji Marine Pejnović i produkciji HNK iz Zagreba. Jedino što je ‘genijalno‘ u ovoj dramatizaciji svjetski poznatog romana Elene Ferrante isključivo je njezin naslov, sve drugo ostaje nedokučivo pohvalama. Riječ je o vrlo iscrpljujućem iskustvu te prolazak kroz mazohističko, očajničko i naivno očekivanje poboljšanja tamo gdje ga nema. Previše ispresijecanu predstavu teško je ili skoro nemoguće pratiti, pohvatati sve rukavce priče, što je dovelo do sveopće konfuzije. Pa ni naslovne uloge, Iva Mihalić kao Elena odnosno kao Lenù i Jadranka Đokić kao Raffaela Lila Lina Cerullo nisu se baš proslavile.
Suma summarum, osim rasta cijena koji se bilježi na svim frontovima, bilježi se i rast prihoda u svim sektorima koje je pokosila korona. U procesu rehabilitacije zapele su Igre koje, istina, također bilježe rast prihoda, ali ne mogu se pohvaliti rastom kvalitete.
