Dubrovačka mezzosopranistica i prvakinja HNK u Zagrebu, Diana Hilje, predstavila je u Kazalištu Marina Držića svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom „Pjesnički libreto”. Uz autoricu, na predstavljanju su sudjelovali Nila Miličić Vukosavić, Katja Bakija i Mirej Stanić.
- Ovo je moja prva knjiga u mom životu, nastala je u ediciji Kulture snova, moje udruge u Zagrebu. A kako sam počela pisati? Tako da sam imala jednu nesreću i meni je doktor rekao: „Diana moja, dvije i pol godine zaboravi pjevanje!” Međutim, neke slike sam prije pretakala u muziku, a sad su jednostavno te riječi navirale poput bujice. Ne znam kad ću ni što ću pisati ni o čemu ću pisati ni na što će to sličiti, ali nikad ne ispravljam svoje pjesme, one idu direktno na net, obično na Facebook. Tako me je jednog dana zazvala gospođa Ana Bašić, ona je naša Dubrovkinja, slikarica i rekla mi je: "Draga Dijana, čitam tvoje pjesme, bi li ti s nama nastupala, održava se međunarodni susret pjesnika u gradu?" Ostala sam! Tako je počeo taj jedan moj novi životni put, nešto novo, nešto što mi je Bog dao, nešto za što nisam ni znala da u sebi nosim. Samo su se nizale pjesme, svaki dan i uvečer, i kad bi negdje došla, i s koncerta... Uvijek sam bila puna snova, ali te bi svoje snove pretakala u neke lijepe koncerte, često puta sam sanjala kako ostvariti neku ulogu, rekla je Hilje.
Ne stigne još sudjelovati na svim pjesničkim festivalima na koje je zovu, ali zato joj je predstavljanje u KMD-u posebno.
- Nakon ove večeri gdje sam izuzetno počašćena da u svom gradu, u mom kazalištu gdje sam od djetinjstva glumila i kojeg neizmjerno volim, među svojim ljudima, svojim prijateljima, imam promociju moje prve knjige, to mi je nešto – s neba palo, kao poklon, predivno. Urednik zbirke je Zdravko Odorčić, voditelj naše udruge u Zagrebu. On me je zvao lani u ljeto i rekao mu da pošaljem pjesme. Nisam imala kompjuter pa sam mu sve to u tri dana s mobitela slala jer na mobitelu imam internet i tako je nastao „Pjesnički libreto”, sve ono što sam manje-više proživljavala ove zadnje dvije godine, otkrila je Hilje.
Glazbeno je predstavljanje na gitari popratio Sebastijan Vukosavić jer je Hilje ljeti Vukosavića često slušala dok je svirao i pjevao na kraju Ulice od Puča te joj se njegov glas za koji je rekla da je„obojen životom” jako svidio, posebno izvedba pjesme „Dance Me to the End of Love” Leonarda Cohena, a nastupio je i u sklopu predstavljanja Katedralni zbor u nešto skromnijem sastavu zbog aktualne epidemiološke situacije.