Posao koji vas opušta, a čiji je dio tjelesna aktivnost te srdačni susreti s ljudima zvuči odlično. Sve nabrojeno dio je rutine našeg sugovornika Zdravka Delača, 70-godišnjeg zaposlenog umirovljenika iz Virovitice kojeg smo za razgovor dobili taman u vrijeme pauze. Vjerojatno su vam zazvučale riječi ‘zaposlen umirovljenik‘, no doista je tako. Ovaj radišan i duhom pozitivan čovjek od 2006. svakodnevno biciklom pređe oko 20 kilometara skupljajući boce. Nije ovo, kako nam je rekao, potreba za novcem, već mnogo više, navodi magazin Živim.
Aktivnost koja opušta i puni duh
Dobri duh Virovitice skupljanjem boca započeo je na sugestiju liječnika i prijatelja. Naime, 2006. Zdravku su dijagnosticirani početni znaci depresije na što mu je rečeno da uvede neku vrstu aktivnosti u svoj život. Dobronamjeran prijedlog shvatio je ozbiljno i od tad kao terapiju koristi bicikl kojim svakodnevno obilazi svoj rodni grad.
- Skupljanje boca mi više dođe kao razonoda i važnije mi je nego novac. U ovom procesu fokusiram svoje misli na prikupljanje što na mene doista djeluje terapeutski - kaže nam Zdravko koji redovito vodi bilješke o bocama.
Od početka ove godine do našeg razgovora skupio je, kako nam precizno navodi, 65.000 komada od kojih je zaradio 4550 eura ili 34281 kunu. Bilo je trenutaka kad su mu sugrađani željeli dati novac, međutim, ovaj je umirovljenik više želio boce.
- Rekao sam im neka mi ne daju novce, nego da ih radije daju siromašnima i potrebitima, a meni moje boce - iskreno nam govori Zdravko koji je i sam u nekoliko prilika zarađeni novac podijelio s drugima ili dao u humanitarne svrhe.
Bez obzira na vremenske prilike ovaj Virovitičanin ima već ustaljen raspored kada odlazi na ovaj za njega opuštajući posao. Ujutro od osam pa do podne te predvečer do 22 sata. Kroz taj period, osim vožnje biciklom i skupljanja boca, Zdravko također koristi za druženja s prijateljima i sugrađanima.
Putovanja kao nagrada
Navedeno nije sve što našeg sugovornika puni. Kako nam govori, jako ga vesele putovanja pa od skupljenih boca djelomično potroši novac na razne destinacije, a među kojima su bili put u Meksiko, Izrael, Portugal, Pariz, Grčku, Barcelonu, Madrid i Maltu. Na sve destinacije uvijek odlazi s grupom ljudi koja dodatno doprinosi doživljajima koje Zdravko rado pamti.
Meningitis, epilepsija i depresija
Životni put ovog 70-godišnjaka nije bio nimalo lak. Naime, prije dijagnoze početne depresije, Zdravko je imao više dijagnoza od kojih je prva bila meningitis od kojeg je obolio kao beba, u dobi od šest mjeseci. Posljedica ovog virusa u tinejdžerskim godinama dovela je do još jedne, jednako ozbiljne dijagnoze - epilepsije.
- Znao sam imati po 80 napadaja godišnje koji su mi znatno narušili kvalitetu života. Zbog toga sam imao problema sa školovanjem te sam u dobi od 24 godine završio u invalidskoj mirovini - govori nam.
Od 1996. Zdravko je započeo terapiju tabletama namijenjenim za epilepsiju te se redovito kontrolirao kod liječnika. S napretkom terapije, danas ima značajno manji broj napadaja.
- Zna mi se dogoditi dva do tri napadaja godišnje, što je u odnosu na prijašnjih 80 pravi preporod. Osim toga, ove napadaje predosjećam pa ako mi se dogodi da sam na biciklu, na vrijeme siđem s njega. Na kraju sve dobro prođe - kaže nam.
Kombinaciju medikamentozne terapije uz svakodnevno kretanje i skupljanje boca Zdravko smatra uspješnom formulom za život.
Ekološka svijest
No, nije ovo jedino što ga ispunjava. Naš je sugovornik itekako ekološki osviješten pa će, primijeti li prilikom traženja boce u kontejneru vidjeti krivo odložen artikl, isti prebaciti u za to predviđen koš. Naime, sortiranje je također dio aktivnosti kojom se Zdravko bavi. Štoviše, kako nam kaže, ljuti ga što ljudi nisu pretjerano ekološki osviješteni.
- Doista nam je pruženo sve i mislim da ne bi trebao biti problem odložiti primjerice karton u za to predviđen kontejner - odlučno nam govori pritom se nadajući kako će svojim primjerom potaknuti i naše čitatelje da učine isto.
Naš smo razgovor završili s velikom dozom motiviranosti. Iako je imao težak životni put, ovaj je radišan umirovljenik odlučio napraviti zaokret te uzeti kormilo u svoje ruke. Ostavio je na nas dojam jednostavnosti za kojom ponekad svi čeznemo. Kada bismo jednom riječju morali opisati Zdravka - to bi bila radost. Vjerujemo da osjećate isto.