Koliko god državno odvjetništvo bilo uporno i tri puta se žalilo na oslobađajuću presudu zadarskog suda, nisu uspjeli. Dražen Slavica pravomoćno je oslobođen krivnje za kornatsku tragediju 13 godina nakon smrti 12 vatrogasaca i zadobivanja strašnih opeklina Frane Lučića, jedinog preživjelog, piše Slobodna Dalmacija.
Od početka postupka, Slavica je bio jedini izdvojen kao krivac te stoga ne čudi ustrajnost tužiteljstva za osuđujućom odlukom. Svjesni su da će se oslobađanjem Dražena Slavice postaviti pitanje koliko kvalitetno su oni obavili svoj dio posla nakon stravičnog stradanja vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog 2007. godine.
Posljedice kobne intervencije na gašenju požara tog kolovoza bile su toliko teške da je jednostavno bilo nezamislivo da nitko neće odgovarati za njih. Policija je napravila svoj dio posla, u koordinaciji s državnim odvjetništvom kako je i uobičajeno.
Unatoč cijeloj hijerarhiji, zapovjednom lancu i preklapanju nadležnosti kao okrivljenika se iznjedrilo samo bivšeg zapovjednika šibenske Javne vatrogasne postrojbe. Ne čudi stoga što su se tijekom svih godina grčevito držali svoje tvrdnje o njegovoj krivici. Naime, njegovo oslobođenje pokazalo je kako je cijeli angažman oko očevida i prikupljanja dokaza te troškovi koji su nastali u konačnici bio jalov. Ili usmjeren na krivu osobu.
Poznate činjenice
Čak je i Vrhovni sud u svojoj presudi zaključio da Dražen Slavice nije odgovoran za postupanja ili propuste osoba koje su trebale djelovati na temelju svojih ovlasti prema zakonu. Na kraju su u presudi zaključili kako je zadaća sudova utvrditi je li optuženik počinio kazneno djelo, a ne utvrđivati tko je za to odgovoran, ako to nije optuženi.
Iz svega toga daju se iščitati dvije stvari, prva kako je Slavica oslobođen na temelju činjenica koje su bile poznate od početka postupka, što bi značilo da nije trebao biti ni kazneno gonjen, te druga da je odgovornost za propuste na drugim osobama, koje su preskočene prilikom podizanja optužnice.
U nesreći u Rudinama život je izgubilo 6 osoba
Ionako loša predodžba javnosti o hrvatskom pravosuđu ovakvim slučajevima postaje još gora. Još više žalosti činjenica da kornatska tragedija nije jedina za koju krivci nisu nađeni ili su pomno probrani među niže rangiranim osobama u institucijama koje su snosile svoj dio odgovornosti.
U havariji broda "Nautika 64" prije 20 godina u olujnom moru pred Anconom smrtno su stradale četiri osobe. Ivica Mladineo, vlasnik brodarske zadruge "Zora", bio je jedini optužen za njihovu smrt. Teretilo ga se da je dopustio isplovljavanje broda prekrcanog tovarom te da kameni blokovi nisu bili pravilno osigurani, kao i za rutu broda koji je umjesto uz obalu zaplovio izravno prema Italiji.
"Nautika 64" je iz Splita isplovila početkom siječnja 2001. godine sa 165 tona kamenih blokova. Potonula je sutradan ujutro 35 nautičkih milja od talijanske obale nakon prevrtanja zbog visokih valova. Utopila su se četiri od pet članova posade, uključujući kapetana. Prvom presudom iz 2012. godine Ivica Mladineo je proglašen krivim i osuđen na šest godina zatvora, ali je Vrhovni sud tu presudu ukinuo.
Na drugom suđenju 2016. godine oslobođen je krivnje, što je Vrhovni sud krajem prošle godine potvrdio. U toj presudi se navodi kako je "Nautika 64" bila uredno pregledana od inspektora Hrvatskog registra brodova i Lučke kapetanije Split te se stoga ne može tvrditi da je brodar propustio organizirati nadzor obavljanja poslova koji se odnose na sigurnost plovidbe.
Ivica Mladineo pravomoćno je oslobođen krivnje zbog teške havarije broda 'Nautika 64'
Što se tiče rute kojom je brod plovio, ona nije u nadležnosti predstavnika brodara, zbog čega on ne može imati svojstvo odgovorne osobe. Sve to je utvrđeno 19 godina nakon nesreće, a znakovito je da je u međuvremenu došlo do izmjene Pravilnika te su sada djelatnici Lučke kapetanije dužni pregledati brod i prigodom prijevoza kamenih blokova, koji su dodati na popis opasnih tereta.
Također se izmijenilo tumačenje Pravilnika o granicama plovidbe te su Palagruža i otočići pred Italijom izrijekom isključeni kao kopno na kojem se može naći zaklon, pa su tako brodovi određene kategorije obvezni ploviti uz obalu. Upravo to pokazuje da su se krivci vješto izmigoljili kroz birokratski labirint te ih nitko nije zapravo ni tražio, jer je Mladineo bio najbrže rješenje za kazneni progon.
Neodgovorena pitanja
Koliko je krivaca ostalo skriveno pitanje je koje se ne jednom postavilo i tijekom suđenja za željezničku nesreću u srpnju 2009. godine u Rudinama kraj Kaštela, kada je iz tračnica izletio nagibni vlak te je poginulo šest i ozlijeđeno 55 putnika. Pravomoćno su osuđeni: Ivica Medak, bivši šef ekologije HŽ infrastrukture, koji je dobio četiri godine zatvora, i Jozo Bazina, savjetnik u tvrtki "Intrade", koji je osuđen na tri godine zatvora.
Još trojica koja su s njima bila na optuženičkoj klupi oslobođeni su krivnje na što su čekali deset godina. Do izlijetanja vlaka je došlo zbog retardanta TG300, koji je te godine prvi put upotrijebljen.
Navedeno sredstvo je imalo sve dozvole i odobrenja propisanih agencija, ali se nikada nije poteglo pitanje odgovornosti onih koji su ga odobrili. Isto tako se nije utvrđivalo tko je i zašto, protivno prvotnom dogovoru, dozvolio početak polijevanja pruge prije prolaska vlaka. Osim toga, to nije bio jedini propust prilikom tretiranja pruge retardantom, ali se postupak nikada nije proširio u tom smjeru.
Od pet optuženih za željezničku nesreću u Rudinama, trojica su pravomoćno oslobođena
Uz gore navedene, prisjećamo se još jednog postupka u kojem je naše pravosuđe potpuno zakazalo. U Splitu je u siječnju 1988. godine troje mladih izgubilo život ispod zida na Mertojaku dugog 15, visokog osam metara. Za rušenje 360 tona materijala na optuženičkoj klupi su se našli: projektant, rukovoditelj gradilišta, nadzorni inženjer i rukovoditelj izgradnje.
Svi su pravomoćno oslobođeni krivnje. Tijekom glavne rasprave stalni sudski vještaci su potvrdili kako su prilikom gradnje zida, kojeg je izgradio "Konstruktor", učinjeni propusti. Između ostalog armatura nije bila postavljena u skladu s projektom, umjesto čeličnih mreža ugrađene su šipke te propisani drenažni sloj tucanika uopće nije bio postavljen.
Neslužbeno se spominjala osoba koja je bila pravi krivac za propuste. Nikada nije bila na popisu optuženika kao ostali. Koji je razlog tome znaju oni koji su istragu provodili i optužnicu podignuli. Da su posao traljavo odradili, najbolje pokazuje činjenica da su svi na koje su ukazali kao krivce, dokazali svoju nevinost, piše Slobodna Dalmacija.
Izgubljeno 13 života
Slučaj "Nautika 64", siječanj 2001.
– četvero mrtvih
– postupak je trajao 19 godina
– optuženi oslobođen
Izlijetanje nagibnog vlaka, Rudine, 2009.
– šest poginulih
– deset godina suđenja
– pet optuženih, trojica oslobođenih
Pad zida na Mertojaku u Splitu, siječanj 1988.
– troje mrtvih
– četvero optuženih, oslobođeni
Bez odgovora
Za nesreću u Rudinama nikada se nije postavilo pitanje odgovornosti onih koji su odobrili korišteni retardant. Tko je i zašto, protivno prvotnom dogovoru, dozvolio početak polijevanja pruge prije prolaska vlaka