Dubrovački ugostitelji, obitelj Kunovac, koji već petnaestak godina vode obiteljski restoran, Konoba Pescaria u Beču, upravo se suočavaju s novonastalom situacijom nakon otvorenja. Nije ni u Austriji bajno, priča nam Goran, predstavnik mlađe generacije obitelji, koji pokušava shvatiti odredbe koje se svaki dan mijenjaju, pa se najčešće bore, osim s troškovima, i s prilagođavanjem često kontraverznim mjerama.
- Prvi dan otvorenja ljudi su doslovce nahrupili u restoran, željni druženja, osjećaja slobode, dijeljenja obroka, htjeli su zaboraviti na sve ovo što su prošli. Ali već nakon nekoliko dana pokazuje se prava situacija – ljudima su novci presušili, manje dolaze u restoran, a i mjere se non stop mijenjaju. Sve je sad postalo luksuz.
Prvo je bila mjera da moraju doći s maskom, za stolom ih smije biti najviše četvoro, djeca se ne računaju, uz propisani razmak stolova i obavezno nošenje maski i dezinfekciju. Nisu se smjeli previše kretati po restoranu, i to samo s maskom. Sad su uveli mjeru da s maskom moraju doći na vrata restorana, a kad sjednu da je smiju skinuti i slobodno šetati po restoranu bez nje, i bez obveze da je ponovno stave. Konfuzija oko mjera nastala je jer su sve otvorili na silu ne bi li spasili ekonomiju, a zaboravili su da smo i mi ovisni o turistima iz drugih zemalja, a njih nema,- priča Goran, kojemu se prije nekoliko godina u Beču pridružila i supruga Petra te sad već skoro dvogodišnja kćer Laura. Kao i mnogi građani Austrije, ogorčeni su na državu i vladu koja je hitnim postupkom prije proglašenja pandemije sa sebe jednim potezom skinula svu odgovornost za ubuduće.
Danas vrijedi ovo, sutra ono
-Austrija je imala sjajan zakon o epidemijama. Po njemu bi, između ostaloga, sve ono što se zatvori zbog više sile poput pandemije, imalo potpunu nadoknadu ne samo troškova nego i plaća za zaposlene. Taj je zakon iz 1950., i mogao nam je biti spas, jer bismo se brzo refali, preživjeli ovo kritično razdoblje bez da su se ljudi otpuštali, sve se trajno zatvaralo ili propadalo, kao što se sad događa. Vlada je brzim glasanjem stavila taj članak zakona kao nevažeći, po kojemu su oni dužni pobrinuti se za privatni sektor dok sve ne prođe i eto – sad imamo što imamo, propalo je strašno puno toga. Ako nije, pred njima je žestoka borba narednih 5 godina- priča Goran, kojemu se odozgor čini da je u Hrvatskoj situacija nešto bolja, bar po pitanju zdravstvenog dijela pandemije.
"U Hrvatskoj je osnovan stožer u kojemu su bili epidemiolozi, stručnjaci u zdravstvu, a u Austriji su svaki dan podatke usuho iznosili kancelar i ministar zdravstva, bez ikakva dodira sa stručnjacima, bez da su javnosti pokazali da znaju što rade. Doduše, Kurz je teški populist, pa se dobrom dijelu Austrijanaca čini da 'dobro mali govori', ali već se svima upalio alarm, shvaćaju da samo skuplja bodove i puno priča, a da ne reče ništa konkretno- govori Goran, kao da opisuje sve političare koje svaki dan gledamo. Treba, kaže, i to znat', puno pričati, a ne reći ništa.
Nema veze, sve ćemo ponovo
„Obrtnicima su obećavali, ako ispune sve uvjete za pomoć, dobivat će 6 tisuća eura ukupno za ova tri mjeseca. Mi smo se jedva snašli, treba ti pet fakulteta za sve ispuniti i popuniti, i jedva smo dobili pola tog iznosa, a nitko se nije pitao što s onima koji nisu informatički pismeni, stariji obrtnici koji cijelog života rade, i ne mogu se snaći u online čudima? E takvi su nažalost morali zatvoriti jer jednostavno niti su znali, niti su znali kako. Ja sam mlad i nekako ću se izboriti za novi početak, za mene je lako. Dalje, obećavale su banke kratkoročne beskamatne kredite za troškove poduzetnika, od toga ništa, a prije par godina mi poduzetnici smo spašavali te iste banke. Svaki nam mjesec šalju obračun poreza na dobit dok ne radimo. Najgore su prošle startup tvrtke, oni koji su tek par godina na tržištu, namjeravali su još koju godinu preživljavati dok ne počne dolaziti profit, njima se sve urušilo – priča Goran, čiji je otac davnih godina otvorio njihov restoran u Beču.
Nerijetko je doma u Gradu, čuje se s obitelji i prijateljima redovito, a nakon ove katastrofe kaže da neće lako do Grada jer mora raditi.
„Doma sam svima koje znam, a gotovo svi se bave turizmom, rekao da slobodno mogu zaboraviti sezonu o kojoj čini mi se sanjaju bez obzira što činjenice govore drugačije. I iduća će biti upitna, a u Hrvatskoj će se malo toga promijeniti oko nepostojanja strategije, masovnog turizma, mora turista, gužvi i kruzera. A ovo nam je stvarno prilika da imamo jednu finiju, elegantniju turističku priču, da se konačno zbrojimo i imamo kvalitetan turizam kakvog Grad zaslužuje.
U Dubrovnik neću tako skoro, djelatnici su nam svi na stand by režimu, jer ne možemo drugačije, samo mi obitelj radimo i nadoknađujemo koliko se može, jer situacija nije za šaliti se. Bit će vremena, kad sve sjedne na svoje mjesto, doma sam, u Šulića na kupanju – smije se Goran kojemu optimizma, unatoč situaciji, ne nedostaje. I jednom kad dođe, kaže, veseli se čistom moru, već iz doma čuje da je ovo prvi put u puno godina da se plaža može birati, a da je more čisto kao nekad prije. Ali ipak - da potpuno realno shvaća posao govori i Goranova rečenica- „Ne nadam se ničemu nego pokriću troškova, ako to uspijem, bit ću sretan, i to je super. A onda oporavak, u idućih pet godina”.