VLADO ONOFRI O ‘VATRENOM CRVU‘ Njegov ubod peče žešće od meduze, boli k‘o sam vrag! Iz dubina je preselio u plićak, kupači moraju paziti

Nakon više dojava kupača, osobito na srednjodalmatinskim otocima, o bliskim susretima s opasnim morskih organizmom poznatog pod imenom "vatreni crv" obratili smo se znanstvenicima u dubrovačkom Institutu za more i priobalje, doktorima znanosti Vladimiru Onofriu i Valteru Kožulu. Pojava vatrenog crva za njih nije ništa novo, a o svemu dr. sc. Onofri kaže:

- Vatreni crv je stanovnik dubljih slojeva mora, uglavnom ispod 15 do  20 metra dubine a obitava najčešće na hridinastom području. Poznat je kao strvinar i katkad ga naši ribari mrežama izvuku s dna gdje jede strvine riba i rakova. Važno je reći kako je strvinar i ne posjeduje mogućnost lova, ali ima opasne čekinje kao obrambeni mehanizam. Te čekinje sadrže toksine i mogu jako upaliti, osobito kožu između prstiju. Tim čekinjama se štiti, a iz osobnog iskustva mogu reći da me je ubo dok sam bio mlađi i dok još nisam znao što je. Njegov ubod boli žešće od meduze, boli k'o sam vrag! Taj jarkocrveni stanovnik mora se uslijed aktualnog prirodnog ciklusa raširio do pola metra dubine. Lani ih je bilo u Moluntu i Korčuli, a sad je najezda i prije ih nismo vidjeli jer su bili u dubini. Sada su na kraju i uznemiruju. Vjerojatno svjedočimo vrhuncu pojave, ne znam svakih koliko godina se to događa, ali, na primjer, sedam je neki biblijski broj i možda se ciklično javlja svakih 7 a možda i 15 godina? Kako god, sada je 'boom' te populacije koja nema prirodnih neprijatelja - ističe Onofri, napominjući da se crv u većem broju pojavio prije par godina te da ga po pravilu nema na pjeskovitom dnu:



- Najčešći je po vanjskim otocima, gdje nema pijeska. Treba ga izbjegavati i pokupiti rukavicama, a potom pustiti u dublje more. Ipak, ponovno će doći te s njim, jednostavno rečeno, treba naučiti živjeti a po mogućnosti izbjegavati ga. Ako ih kupači primijete u većem broju, treba ih netko tko je dobre volje rukavicama sakupiti i baciti u dubinu. Žarka narančasta i crvena boja je prirodno predatorska i upozorava "ne diraj me, nisam za jelo"! Crv se sporo kreće: za sat vremena pređe pola metra, ali je brži kad je gladan. Diskutabilno je zašto je došao na kraj, a za skidanje bodlji odnosno čekinja znam da pomaže i ljepljiva traka.

Onofrijev kolega, znanstveni savjetnik dr. sc. Valter Kožul naglašava:

- Crv nastanjuje zapadne obale Atlantika i Mediterana, a u Institutu smo ga uz obalu zadnji put primijetili prije dvije godine. Može narasti i na više od 30 cm. Hrani se organizmima s dna, pa i koraljima. Ne treba ga dirati jer mu je osnovna obrana čekinjama kojima je obloženo cijelo tijelo. Njima se brani od riba i od kupača koji se katkad na njega nabodu kao na ježa. Čekinje se lako odlamaju i sadrže supstancu koja iritira te izaziva crvenilo i pečenje. Reakcija je trajnija i treba se obratiti liječniku. Bodlje se najlakše otklanjaju ljepljivom trakom a mogu se neutralizirati alkoholom ili vrućom vodom koja izaziva zgrušavanje otrova i neutraliziranje - kaže Kožul i za zabrinute roditelje dodaje:



- Mališane ćemo najbolje zaštititi pregledom mjesta gdje se dijete kupa, jednako kao što pazimo na ježeve. Crv se sporo kreće, a aktualna situacija još nije značajno opasna da bi s kolegama znanstvenicima diljem Jadrana zbog nje intenzivnije razmjenjivali utvrđene podatke.