Da bi Rusi ostvarili svoj plan osvajanja Donbasa, industrijskog centra Ukrajine, morat će prvo osvojiti Avdivku, Izjum i Kramatorsk, tri dobro utvrđena grada pod ukrajinskom kontrolom, gdje su i vojska i preostalo stanovništvo naviknuti na rat od 2014. kad je izbila separatistička pobuna uz rusku podršku, piše Jutarnji list.
Od Harkiva na sjeveru do Mariupolja na jugu, ruske snage raspoređene su uz frontu koja se proteže više od 400 kilometara, pripremajući se za zauzimanje Donbasa. Velik dio te industrijski razvijene pokrajine čine proruske separatističke samoproglašene republike Doneck i Luhansk, a sad Rusi žele zauzeti ostatak. Jače napade pretrpjeli su gradovi Izjum i Kramatorsk gdje je nedavno kazetnom bombom bačenom na glavni kolodvor ubijeno najmanje 50 ljudi.
New York Times napravio je reportažu iz Avdivke, gradića 20 kilometara udaljenog od Donecka, sada sjedišta jedne od dviju separatističkih tvorevina na području Donbasa. Stanovnici Avdivke su od 2014. na prvoj liniji, navikli na granate i pucnjavu. No, ruska ofenziva na Donbas, započeta ovaj tjedan, prijeti puno intenzivnijim razaranjima, s teško naoružanim snagama koje se gomilaju izvan grada. Tu su se ukrajinski borci duboko ukopali, u rovovima nalik onima iz Prvoga svjetskog rata, piše NYT.
Avdivka više nije samo grad na prvoj crti sukoba sa separatistima, to je sada značajna prepreka vojnim ciljevima Moskve, izravno na putu ruskih snaga. O tome hoće li Avdivka i gradovi poput nje odbiti ruski napad ovisi hoće li Moskva ostvariti pobjedu u drugoj fazi rata, nakon poraza na sjeveru i odustajanja od osvajanja Kijeva.
Granatiranje Avdivke se pojačalo, ali prava ofenziva tu još nije počela. U gradu nema grijanja ni tekuće vode, struja je u najboljem slučaju slabog napona. Preostalo je samo oko 6000 od 30.000 prijeratnih stanovnika, a njih čak 2000 trajno živi u 60 skloništa, rekao je Vitalij Barabaš, načelnik vojne uprave Avdivke. Od početka invazije na Ukrajinu ruske su granate pogodile 800 kuća. "Oni ne mogu proći kroz prve crte bojišnice pa jednostavno počinju uništavati grad", kaže Barabaš.
Glavna bolnica u Avdivki je novouređena, ali kad su je posjetili novinari New York Timesa, nije imala struje, dok je izvor vode za piće bila velika plava cisterna u predvorju. U bolnici je preostalo 40 zaposlenika. Jedini kirurg je Mihail Orlov, koji tu živi. "Ako odem kući, možda se neću moći vratiti", kaže dr. Orlov. U bolnici spava i direktor Vitalij Sitnik. On kaže kako bi bilo puno više ranjenih da stanovnici nisu navikli većinu vremena provesti u podrumima.