Bilo je gotovo sigurno da će ruski garnizon u okupiranom Urožajnu pasti. Napadajući u valovima od početka lipnja, ukrajinske snage veličine divizije, uključujući sve četiri brigade ukrajinskog mornaričkog korpusa, okružile su Urožajne, malo naselje s par stotina kuća raspoređenih duž tri paralelne ceste sjever-jug, u južnoj Doneckoj oblasti, donosi Slobodna Dalmacija.
"Ponovno zauzimanje Urožajna bilo je samo pitanje vremena", ocijenio je neovisni Conflict Intelligence Team.
"Obrambene snage nastavljaju svoju ofenzivu, posebno u smjerovima Melitopolja i Berdjanska. Postigle su uspjeh u području Urožajne gdje učvršćuju položaj na osvojenim granicama", rekao je glasnogovornik Glavnog stožera Ukrajine Andrij Kovaliov.
Urožajne je ključno rusko uporište koje se nalazi na početku dugoga puta, koji, kroz dolinu rijeke Mokri Jali, vodi na jug prema okupiranom Mariupolju. Cijeli ukrajinski korpus marinaca, kojega čine četiri brigade, koncentrirao se na prvoj crti ove fronte od oko 15-ak kilometara kako bi ojačao pritisak niz dolinu rijeke Mokri Jali. Izmjenjujući tenkove i oklopne kamione u brzim kolonama, ukrajinski marinci su osovinu napredovanja koritom rijeke Mokri Jali dosad učinili jednim od uspješnijih krakova ukrajinske protuofenzive.
Dok su napredovali istočno i zapadno od Urožajna, Ukrajinci su Rusima ostavili samo jedan izlaz iz mjesta: cestu T0518, koja vodi prema jugu u susjedna dva sela. I kada se iscrpljeni ruski garnizon u potpunosti ili djelomično počeo povlačiti u subotu i nedjelju, činili su to pješice i usred bijela dana povlačeći se po otvorenoj cesti i poljima uz prometnicu.
Ukrajinski dronovi sve su to pratili leteći iznad njihovih glava i navodili na njih topničke baterije.
Uslijedio je teški pokolj.
Dvije video snimke napravljene dronom, koje je ukrajinsko Ministarstvo obrane objavilo u nedjelju, prikazuju desetke Rusa kako se žure duž ceste. U prvom videu, vidi se kako topnička granata eksplodira, bacajući vojnike na tlo. Na drugoj snimci, ukrajinski strijelci koriste ubojito kasetno streljivo koje je zabranjeno u većini zemalja, ali ne u Rusiji, Ukrajini ni u SAD-u. Streljivo se sastoji se od više manjih eksplozivnih podstreljiva - bombica - koje zasipaju široko područje nakon ispuštanja.
„Ovo je samo još jedan video koji dokazuje nisku kvalitetu ruskih zapovjednih struktura. Dati tako panične naredbe za povlačenje i dopustiti da vlastite trupe budu doslovno uništene bez zaklona od mraka ili nekih vozila samo po sebi je ‘majstorska‘ klasa neuspjeha. Malo je vjerojatno da u Urožajnu ima živih ruskih vojnika, piše ispod snimke. Snimka je geolocirana na cestu južno od Urožajna. Čini se da se vojnici povlače prema Staromlinivki.
Jedan ruski bloger okrivio je 37. motostreljačku brigadu jer nije poslala tenkove kao podršku ruskom pješaštvu. Pripadnici brigade također su bili pijani, tvrdi bloger. Drugi je bloger okrivio Kremlj zbog smjene zapovjednika 58. kombinirane armije, koja nadzire mnoge brigade i pukovnije u južnoj Ukrajini.
Za ruske mrtve, u i oko Urožajna, više nije važno tko je kriv.
Ruski okupatori će uskoro dobiti još jednu priliku gdje će nanovo moći pokazati mogu li održati obrambenu poziciju. Nakon Urožajna, naime, sljedeće rusko uporište na ukrajinskom putu prema Mariupolju su Zavitne Bažanje i Staromlinivka. Ukrajinske bespilotne letjelice i artiljerija, već dva tjedna ciljaju ruske konvoje, sisteme za elektronsko ratovanje i minobacačke posade oko Zavitne Bažanje.
Kasetno streljivo
Što se tiče ubojite kazetne municije, ruske snage ju koriste od početka svog šireg rata protiv Ukrajine koji je započeo u veljači 2022. Ukrajinci su prvi put dobili turske klaster bombe krajem 2022., a ovoga su proljeća opskrbljeni i američkim projektilima M483A1 DPICM za svoje haubice kalibra 155 mm. Kad se koristi protiv pješadije, američke DPCIM izaziva veliko krvoproliće i izuzetno je smrtonosan što se vidi na zadnjim snimkama. Ovisno o visini projektila u trenutku izbacivanja, područje njegovog djelovanja može biti široko kao nogometno igralište.
DPCIM patrona je teška oko 46 kilograma, nakon ispaljivanja se otvara i izbacuje svoje podprojektile, a svaki od njih može probiti više od 6,5 cm homogenog oklopa. Većina proizvodnje DPICM patrona nastala je između 1970-ih i 1990-ih.
Riječ je o granatama za haubice 105 mm, 155 mm i 203 mm, kao i topničke rakete 227 mm koje se mogu ispaljivati iz višecjevnih raketnih bacača M270 i moćnih visokomobilnih raketnih sustava HIMARS.
