Ma to je neki lik iz Zagreba šta je u Ženu Glavu kupija kuću. Neman mu pojma ime, ali viđali su ga, kažu, zadnjih miseci svaki dan gori. Zagrepčanin, ali bija je i u Šibeniku, da je tamo, kažu, ima restoran. I da je onda došla korona, a on je s ovima, Nepalcima, doša na Vis. Bili su cilu zimu ovde - priča nam stanovnik jednog od mjesta iz susjedstva u unutrašnjosti otoka Visa o identitetu 58-godišnjeg hrvatskog državljanina nad kojim su policijski službenici Službe organiziranog kriminaliteta PU splitsko-dalmatinske dovršili kriminalističko istraživanje zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela trgovanje ljudima iz čl. 106. st. 3. Kaznenog zakona, piše Slobodna Dalmacija.
Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je postojanje osnovane sumnje da je 58-godišnjak, na štetu četvorice državljana Nepala, ostvario obilježja kaznenog djela trgovanje ljudima, tako da je od prosinca 2020. godine do 20. lipnja 2021. godine prijevarom i obmanom iskoristio njihov nezakonit boravak i nereguliran radni status, kao i njihovu lošu financijsku situaciju, kako bi ih vrbovao za zapošljavanje.
Nakon toga ih je odveo na otok Vis i iskorištavao za prisilan rad, bez isplate novčane naknade, u neprikladnim radnim uvjetima, u kojima nisu čuvani njihovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo, te im je ograničavao slobodu kretanja oduzimanjem dokumenata, držeći ih u zabludi kako će se moći slobodno kretati nakon ishodovanja radne dozvole i reguliranja njihova boravka u Hrvatskoj, iako je znao da je ne mogu dobiti.
Navodno je riječ o poznatom zagrebačkom ugostitelju čija je tvrtka, u čijem se okrilju u drugoj polovici 2000-ih vodio nekoć popularni klub u širem centru metropole, završila u stečaju zbog brojnih dugovanja, a između ostalih i onih krupnijih zaštitarskoj tvrtki "Sokol Marić". Prema Sudskom registru uz njegovo se ime trenutačno vezuje pet aktivnih tvrtki kojima je osnivač, direktor ili član uprave, te dvanaest brisanih.
Stanovnici unutrašnjosti otoka Visa nevoljko otkrivaju vlastiti identitet dok nam govore o aktualnoj temi. Neki, ne kriju, i osobno poznaju osumnjičenog, ali što je i kako je radio, nemaju pojma. Samo znaju da su spomenute Nepalce proteklih mjeseci svi viđali na otoku. I znali kod kojega gazde rade...
- Radili ljudi, dolazili i kod nas u selu. Pričalo se priko zime da je jedan bija gladan, da je dolazija pitat jist. A ljudi ka ljudi, normalni. Cilo vrime su imali posla, bili su okej. Svašta su radili, s kamenom, što god je tribalo. Gradili u kamenu, suhozide, mišali cimenat, pa to malo ubacivali u dvorište, ovo, ono... Niko ih nije skriva. Pa stalno su bili po cilemu Visu, pusti miseci je to trajalo - govori nam mještanka iz susjednog sela Žene Glave, očito dobro upućena u zbivanja.
Sve se gore, u polju, među malobrojnim svitom pretrese od dnevnih tema - tko je kome došao, što je tko radio, tko je što kupio... Pa tako i sada...
- Ko to zna šta taj sve radi?! Tko će to znati? Ali i tu se moglo viđati te ljude... Koliko ih je bilo? A četri, šest, pet... Sedan. Šta ja znan... Kako kad. Znan samo da su se ti Nepalci slobodno kretali, znali su, doduše rijetko, doći kod domaćega svita na rakiju. Nikad se nisu žalili da su gladni, samo jedan među njima, ali to je bilo prije dva, tri miseca. Navodno je pita ima li mesa. I ljudi su mu dali, kobasice, kruha i rakiju. Samo je govorija da je gladan i da mu taj ne plaća. Ali ti je čovik iza toga nesta. Nema ga više... Odma su ga riješili. Valjda je puno priča okolo. Bit će oni to između sebe špijaju... Ko to zna?! Ali što se događa? Koji je problem? Oli se što dogodilo - zbunjeno nas je upitala sugovornica jer joj nismo uspjeli ni reći zašto zovemo.
Već na sam spomen Nepalaca se razvezala...
- Nije ih prijavija, ni plaća?! Oduzeja putovnice?! Aha, zato pričaju da je gori bila policija... Čula san, ima dva dana. Da su došli u civilno auto. I otkad je to bilo, ljudi kažu da na imanju više nema nikoga. Svi su nestali... I gazda i Nepalci. Da su bili gladni?! E, ali ti jadni ljudi to nikad ne govore domaćima. Trpe, rade, šute... Možda su nekome u selu i maznuli koju kokoš, ali ljude nije bilo briga. Šta će ljudi, bili su gladni - uzdahnula je naša sugovornica, u nevjerici zbog privođenja njihova poslodavca.
- Doša je u misto prošle godine, dobar je, kako pričaju, sa susidima. Pa, on je u mistu od pri Nove godine. Sa sobon je gori nosija neke ženske, koje pivaju i sviraju. Ma da znate kako sviraju gitaru?! A tek pivaju... Fenomenalno. Radi i piva... Ima pase... Oni mu čuvaju kuću. Ima muškog hrvatskog ovčara i onog jednog malo žešćeg, šta bude nacrtan na "Čuvajte se psa". Rotvajler?! Eee, rotvajlera. Ima i nekoliko auta - ovaj, onaj džip, motor... Mercedes, kombi, Touareg... Čovik ne zna šta ima - zaključuje naša viška sugovornica, piše Slobodna Dalmacija.
KAD GAZDA NAREDI
'Kad nema lopate, oni rukama rade'
Ma oni rade šta in on kaže. Kad nema lopate, oni rukama rade. Razumiš. Sve živo su radili. Ma ljudi rade, ono... Svaka in čast. On bi in pokaziva šta triba napravit i oni bi to učinili. On izmiri, a oni to sriktaju. Ali svima bi se lipo javili. Bili su okej, nikaki problema nisu pravili. I još su po selu, pričaju ljudi, lipo počistili. Sve je bilo zaraslo... Ma, ništa loše nisu napravili - ispričao nam je jedan od svjedoka viških radova sirotih Nepalaca.
- Ispočetka ih je stalno dovodio, svako jutro, dok su tu kuću renovirali. U sedan, osan sati... Tek posli su počeli spavati u toj kući, kad su to malo uredili. Onda in je jadnima padala kiša, pa bi in to probivalo, pa su bili mokri. Grijali su se na vatru, još je zima bila. Brali samoniklu salatu po selu. Ljudi su in davali jaja... - vrti glavom naš sugovornik.
NIJE PLATIO
Imanje još nije u njegovu vlasništvu
Imanje koje je obišla policija u Ženi Glavi navodno nije u vlasništvu osumnjičenog 58-godišnjaka. U gradu Visu se, gdje već niz godina u Kutu ima kuću, priča kako nekretninu u Ženi Glavi još nije platio, iako ju je namjeravao kupiti.
Dugi niz godina navodno njeguje dobre odnose s vlasnicima, koji su mu je ustupili na korištenje vjerujući kako će mu je na kraju i prodati. Nekretninu u Ženi Glavi počeo je koristiti od zime, zapravo renovirati, jer do tada u njoj nitko nije živio.
- Uselio se jer poznaje vlasnike godinama, rekao im da će tu privremeno biti i raditi, pa će ih, kad bude mogao u cijelosti platiti, to i učiniti, te sve riješiti kod odvjetnika. Navodno je to trebalo biti za koji mjesec. Unutra je ušao na riječ, na prijateljskoj bazi. Na povjerenje. Oni nisu znali što je tamo radio - rekao nam je jedan Višanin iz Kuta.