Desetljeća koja su prošla, kao i pandemija Covida učinili su da se opasna bolest HIV, koji se tada zvao AIDS, pomalo zaboravi. Tada zaraženih nije bilo toliko, bolest se vezivala za rizično seksualno ponašanje i intravenozno drogiranje, ali ishodi su bili fatalni, a umiranje dugo i beznadežno. Niz je poznatih osoba umrlo od AIDS-a, najsnažnije su odjeknule smrti glumca Rocka Hudsona 1985. godine i pjevača Freddieja Mercuryja 1991. godine, piše Slobodna Dalmacija.
Aktualno englesko suđenje moglo bi HIV vratiti u žižu pozornosti, baš kao i zdravstveni sustav, ovaj put britanski, i njegove katastrofalne posljedice za pacijente. I što je još gore, za djecu.
Više od 150 djece s hemofilijom bilo je zaraženo HIV-om 1980-ih godina, prema dokumentima Nacionalnog arhiva u koje je BBC News imao uvid. Neke od pogođenih obitelji svjedoče u javnoj istrazi o onome što se naziva najgorom medicinskom katastrofom u povijesti britanske Nacionalne zdravstvene službe.
Bilo je to krajem listopada 1986., ali Linda nikada neće zaboraviti dan kada su joj rekli da joj je sin zaražen. Pozvana je na operaciju u dječju bolnicu u Birminghamu sa šesnaestogodišnjim Michaelom kojemu je kao malom djetetu dijagnosticirana hemofilija, genetski poremećaj koji sprečava pravilno zgrušavanje krvi. Linda je pretpostavila da se sastanak odnosi na njegovo premještanje u glavnu bolnicu Queen Elizabeth.
"Bilo je tako rutinski da je moj suprug, Michaelov očuh, ostao u autu ispred", kaže ona.
"Tada je liječnik iznenada samo rekao: ‘Naravno, Michael je HIV pozitivan‘, i to tako nonšalantno kao da govori o vremenu. Želudac mi je bio vezan u čvor. Sjeli smo u auto, ispričala sam to mužu i u tišini smo otišli kući. Nitko nije govorio - to je bio takav šok", rekla je Linda novinaru Jimu Reidu za BBC News.
HIV-om zaraženo čak 1250 ljudi
Bili su to rani dani krize s AIDS-om, ali stigma oko bolesti bila je opipljiva. Desetak roditelja je 1985. ispisalo djecu iz osnovne škole u Hampshireu nakon što je devetogodišnji dječak hemofiličar bio pozitivan na antitijela na HIV. Zato Michael nije želio da se vijest podijeli s njegovim prijateljima i obitelji.
Između 1970. i 1991. u Britaniji je 1250 ljudi s krvnim poremećajima zaraženo HIV-om nakon što su primili faktor VIII - novi tretman koji je zamijenio protein zgrušavanja koji je nedostajao u njihovoj krvi. Među njima je bilo 175 djece koja su primala lijekove za hemofiliju.
Vjeruje se da su istom metodom liječenja ili transfuzijom deseci tisuća drugih bili izloženi hepatitisu C. Otprilike polovica zaraženih HIV-om umrla je od bolesti povezanih s AIDS-om prije nego što su postali dostupni antiretrovirusni lijekovi.
U to vrijeme Velika Britanija faktor VIII uvozila je iz SAD-a, koji je plaćao davateljima. Svaki kontingent napravljen je od miješane krvne plazme tisuća davatelja, uključujući i one iz visokorizičnih skupina kao što su zatvorenici i korisnici droga. Ako je samo jedan od donora bio pozitivan na HIV, virus se mogao prenijeti. Kako piše BBC News, farmaceutske tvrtke u SAD-u plaćale su pojedincima da daju krv.
Linda se sjeća da je prvi put čula za AIDS na prezentaciji u Dječjoj bolnici u Birminghamu 1984. i da su je upozorili da obrati pažnju na određene simptome. Obitelj nikada nije bila potpuno svjesna opasnosti – jednom joj je medicinska sestra rekla da se ne brine jer je Michael dobro. Cijelo vrijeme njezin se sin liječio istim američkim lijekom.
Sin joj preminuo prije 26. rođendana
U kasnim tinejdžerskim godinama Michael je počeo imati zdravstvene probleme - od noćnog znojenja do teških oblika gripe. Ali nastavio je aktivno živjeti - putovao je, slušao glazbu i navijao za nogometni klub West Bromwich Albion. Kako je njegov imunološki sustav počeo slabiti, izgubio je na težini i osjetio veći umor i gubitak pamćenja. Prebačen je u bolnicu Hartsland u Birminghamu, a Linda je napustila posao kuharice u staračkom domu i pomagala njegovati ga u njegovim posljednjim mjesecima.
"Rekao mi je: ‘Mama, ti nikad nećeš biti baka‘, a ja sam mu samo rekla: ‘Ne brini se za to‘. To je sve što sam mogla reći", rekla je Linda.
Michael je dobio meningitis i upalu pluća - oboje od HIV-a koje je dobio kao dijete. Preminuo je 26. svibnja 1995., točno tjedan dana prije svog 26. rođendana. Gotovo tri desetljeća poslije Linda, zajedno s ostalim roditeljima, svjedoči u maratonskoj javnoj istrazi o katastrofalnim posljedicama liječenja njihove djece.
"Osjećala sam da to moram učiniti jer sam htjela pomoći da se sve rasvijetli. Svi želimo znati kako se to moglo dogoditi i nastavlja se događati", rekla je Linda koja je zamolila da se ne objavljuje njeno prezime, piše BBC News.
Takav vid liječenja odraslih i djece, s tragičnim posljedicama odavno je zaslužio saslušanje pred sudom. Međutim, i iz hrvatskih iskustava sa sporošću sudstva i velike nedodirljivosti liječnika, čekanje od 30 godina na početak sudskoga procesa čini se predugim. Ali i spora pravda bolja je od nikakve, kako za žrtve u njihove obitelji, tako i za sustav u cjelini.
