Na zidu ispred kuće u Istočnom Sarajevu, pisalo je pozdrav Zemljani. No, malo ko je znao jezik ovih Zemljana koji su se privremno nastanili u naselje Kula.
U BiH je više od mjesec dana grupa Lev Tahor neopaženo boravio u Hadžićima, no pažnju, koju nisu željeli, privukli su kada su se preselili na Kulu. Pitanja o Lev Tahoru, ortodoksnoj grupi židovskih vjernika, množila su se, a odgovora je bilo malo, objavio je bosanskohercegovački N1, a prenosi Slobodna Dalmacija.
U zajednicu posjetitlje rijetko puštaju, još rjeđe u medijima pričaju o svom, za mnoge misterioznom načinu života.
Ipak, Ekipi N1 otvorili su vrata.
Ispričali su im da se ženske članice grupe mole jednom dnevno. Ujutro. Muškarci s druge strane, na molitvu idu češće, zbog toga im je, između ostalog, važno da ne rade komercijalne poslove, već one koji omogućavaju redovnu molitvu. U Kanadi, gdje je zajednica dugo boravila, to je bilo moguće.
Dan jedne žene u Lev Tahoru, ne razlikuje se mnogo od dana bilo koje domaćice koja na selu odgaja mnogo djece. A djeca kao djeca, nemirna, razdragana, nasmijana.
-Unutar zajednice, gdje imam mnogo braće, koji imaju različite zadatke, volimo da imamo svoje biznise, svoje ljude koji rade.
Trudimo se sve sami proizvesti da što manje kupujemo, bilo što. Jedino smo kupovali voće i povrće i stvari poput pelena, maramica, ali ostalo, na primjer brašno, ulje, med, sol…dakle brašno, ulje, sol, med, pa i kavu, to su sve sastojci koje mi pravimo. Kada govorim sol, u Kanadi smo recimo sol sami vadili iz mora u velikim količinama“, kazala je Eshter, pripadnica Lev Tahora.
“Inače ja se budim oko 7. Volim se probuditi prije djece. To je moje vrijeme. Pripremim se, zatim pripremim doručak i odjeću, trebaju imati sve spremno. Onda se jedno po jedno bude, sređujem svako od njih, i onda silaze iz spavaćih soba na doručak, igranje, razgovor”, dodaje.
“Dječaci su dječaci, imaju svoje igračke, auta… Djevojčice imaju svoje, igraju se domaćica, s posuđem“.
Iako žive po strogo tradicionalnim običajima, koriste mobilne telefone, komercijalne igračke, dječje sjedalice, kod ljekara idu po potrebi. Objašnjavaju da tradicionalnu nošnju djevojčice i žene skidaju kada gosti odu. Djecu, učitelji koji su unutar zajednice uče Tori. Klasično obrazovanje odbacuju, i to je točka sukoba sa socijalnim službama koja ih je pokrenula iz Kanade.
“Na početku je u Kanadi bilo mirno, ali stvar je u tome da su nas uvijek slijedili…već evo godinama, pa i čak od kad je zajednica nastala. Prije smo bili u Izraelu, New Yorku, poslije smo došli u Kanadu. Kanada je bila mirnija u početku.
Zašto se sve loše počelo događati? Optužbe. Zato što je neko ustao i shvatio da ima vremena, da ima novca. U Kanadi je počelo svake sedmice, pa čak i svaki dan, pa i djeca se toga vrlo dobro sjećaju, dolazili su, dolazili, dolazili kako bi vršili provjere koje se tiču obrazovanja. Htjeli su da…. da se upisujemo u njihove škole, u javne škole i da od njih dobijamo obrazovanje, ali mi znamo da to nije isto kao u Bibliji. I djeca ne mogu naučiti sve od drugih grupa, drugih zajednica.
Kažem vam, ja nisam učila takve stvari. Ja sam rođena u ovoj zajednici i nisam išla u školu. I mi znamo da to nije za nas, da nas uče da je osoba nastala od majmuna, od životinje, ja neću dopustiti da moja djeca to uče. Tako da smo shvatili da naš boravak u Kanadi postaje sve teži i teži samo zato što su nas diskriminirali.
Naravno da je moguće otići iz Lev Tahora. To se često dešavalo kao što možete vidjeti, ranije ne tako često, ali u posljednje vrijeme da, u posljednjih dvije, tri godine. Mi ne želimo zadržavati ljude unutra, ko želi doći u grupu može, isto tako ko želi otići, može“., dodaje Esther.
Upravo su prava djece u Lev Tahoru, koji broji nekoliko stotina vjernika, predmet socijalnih službi u Americi i Kanadi. Optužbe na njihov račun u više navrata iznosili su bivši članovi. Medijski napisi čitani su i u BiH. Priče o krađi djece, zlostavljanju, otimanjima širile su se poput tornada, a na njihova vrata dolazilo je sve više novinara. Među njima i ekipa N1, u početku bezuspješno.
Svjedočili su, jedan od pripadnika ove vjerske grupe pokušavao je dati lokalnoj djeci slatkiše, no ona su bježala i psovala. I njima su poklonili grickalice.
Uporni da saznaju šta je zaista istina, inzistirali su na razgovoru.
Telefonski su stupili u kontakt s Urielom Goldmanom, jednim od vođa Lev Tahora, koji u BiH nije ušao. S nepoznate lokacije, pričao je s novinarima N1.
“Želimo samo odgovor na nekoliko pitanja, mnogi ljudi se pitaju koliko dugo će Lev Tahor ostati ovdje, u BiH. Vaša zajednica ovdje trenutno broji oko 40 članova. Kakvi su vaši planovi ovdje, što vam je namjera?
Nemam vam namjeru praviti probleme samo želim da pitati nekoliko stvari, na primjer, zašto baš Bosna i Hercegovina?”, pitala je reporterka N1.
“Ja razumijem zabrinutost ljudi ali ako vama sada neko počne objašnjavati od sredine onda je veoma teško shvatiti ovu zajednicu. Ali molim vas da razumijete mi smo pod napadom i to vrlo, vrlo snažnim, i to ne samo sada nego mnogo godina unazad, samo se taktike mijenjaju, kada nekoga mrzite možete lako da ga napadate i to bez razloga i na različite načine, taktike su razne.
Mi smo vrlo normalni ljudi, obitelji s djecom, obitelji su nam zdrave, dobre, sretne, djeca i žene su nam sretne, imamo sretne živote unutar zajednice, naš grijeh je što smo staromodni, religiozni ljudi, anticionisti. Država Izrael ne voli našu zajednicu“, kaže Goldman.
Koliko će ostati u Bosni i Hercegovini, upitala je novinarka.
-Ne znamo ali kada bježite kao naši pradjedovi od antisemita u Europi, iz jednog mjesta u drugo, ako dođete jednoj grupi, i pitate je kada ćete otići’ Ako nas pustite na miru, neću uraditi nikome ništa loše. Što je onda problem, odgovorio je Goldman.
Ne mislim da je problem, ne mislim ponovila je novinarka, zanima nas zašto ste izabrali Bosnu i Hercegovinu za destinaciju?
- Ne znam zašto smo izabrali, ljudi bježe od progona, to je činjenica. Kada dođemo legalno u neku zemlju, onda dolaze sa lažnim pričama, lažnim optužbama. Mi pokušavamo da budemo veoma pošteni, i pozivamo nadležne, oni dođu i uvjere se u to. Ali imamo propagandu na društvenim mrežama koja govori, ljudi su loši, loši, loši, odgovara.
Dva puta je na njihovu adresu u naselju Kula dolazila Služba za poslove sa strancima i uvjerila se da nisu napravili ni najmanji prekršaj. Policijske agencije izvršile su sve sigurnosne provjere- ocjena je bila, ovi građani Amerike i Kanade ne predstavljaju nikakvu opasnost.
Jakob Rabkin, profesor na Univerzitetu u Montrealu je kazao:
“Oni su svoje ponašanje bazirali na vrlo strogom tumačenju judaističkih izvora. Tako, na primjer, njihova jutarnja molitva traje možda dva i po sata. A inače u sinagogi, traje 45 minuta, tako nešto ujutro, ovisi. Kao što sam rekao, oni su veoma, veoma strogi, što se tiče spolova. Muškarci i žene su zaista odvojeni.
Ali to je, opet, vrlo često i u drugim grupama. Njihova odjeća je, muška odjeća je praktički ista kao i kod drugih hasidskih grupa. Žene nose neke vrste ogrtača, kao što ste možda vidjeli na slikama, koje skrivaju njihovu figuru, ne možete baš shvatiti kakvo je tijelo. Mislim da je to jedina razlika između njih i drugih hasidskih grupa”.
Eliezer Papo, nerezidentni rabin Jevrejske zajednice u Sarajevu ističe:
“I kod židovskih ultraortodoksa i kod ortodoksa žene pokrivaju glavu, ali pokrivanje glave može se riješiti perikom, mnoge ultraortodoksne žene širom svijeta nose periku i time su pokrile glavu kao da imaju hidžab. Druge to rješavaju šeširom, treće maramom, a ove žene su jedine Židovke na cijelom svijetu koje nose čador, baš kao žene u Iranu, znači crni čador.
Na odlazak iz Kanade su se odlučili nakon što je bilo jasno da će im socijalne službe oduzeti djecu. Priča je kulminirala, nakon što se pet članova grupe suočilo sa optužbama za otimanje dvoje djece, bivše članice Lev Tahora. Dvojica su osuđeni za otimanje, ali i jer su četrnaestogodišnju djevojčicu vratili, odraslom, tada 18. godišnjem suprugu. Razgovarali smo sa Kajeh Malka, čiji suprug zbog ovog slučaja čeka suđenje.
“Tog sabata, njihov ujak, i još par osoba, napravili su veliko spašavanje, pomogli su im da odu iz tog mjesta. Nismo bili u mogućnosti ni da odemo na sud. Njihov otac kada je pokušao otići na sud i zatražiti zaštitu, niko mu nije želio pomoći, nije bilo advokata, nitko se nije htio miješati.
Kada bi išao u ured pratili bi ga ljudi, po ulicama su bile njegove slike, da je on loša osoba. Ljudi su zvali odvjetnike, nudili novac da ne prihvaćaju naš slučaj. Nije bilo načina da se djeca uzmu legalno. Ali ni ovo nije bilo ilegalno jer su djeca tražila pomoć, originalno ih je majka otela, kaže Chayeh.
Priča o Lev Tahoru poprimila je međunarodne razmjere. Pored optužbi za otimanje, zbog čega su još uvijek na sudu, članovi koji su napustili grupu, pričali su o strogom odgoju djece, šibanju, zatvaranju po kazni, pa čak i seksualnom zlostavljanju.
“Nekoliko puta sam boravio na njihovom imanju. Tamo sam bio gost nekoliko dana. Nisam vidio ništa što bih nazvao zlostavljanjem djece. Ali opet, ove stvari se ne događaju u javnosti. Ne znam ima li zlostavljanja djece. Ono što znam je da su ih organi za zaštitu djece u Quebecu pregledavali više od godinu dana i da su dolazili u posjete i nikada nisu iznijeli nikakvu optužbu. Dakle, ono što mogu reći je da to nikada nije dokazano. Znam da ima ljudi koji su napustili Lev Tahor i koji su optužili grupu za zlostavljanje djece, za rani brak i sve to. Nisam to vidio, bio sam na jednom ili dva vjenčanja i par očito nije bio maloljetan. Dakle, o zlostavljanju djece, jednostavno ne mogu reći da sam to vidio, a bio sam tamo“, dodaje Rabkin.
Lev Tahor je osnovao Šelomoh Helbranc, otac jednog od osuđenih za otimanje, ali i majke djece koja su, prema presudi suda, oteta, napisao je N1.