Obilježava se Dan dobrovoljnih darivatelja krvi koji nesebično, darujući za život neprocjenjivu tekućinu, pružaju ruka spasa potrebitima. Supružnici Nestor Nestorov i Silva Mladošić zajedno su krv darovali 200 puta. I još bi da ih godine ne sprječavaju jer krv darivati osoba može do 65. godine.
- Skupio sam 110 davanja. Imam običaj reći da sam pročitana knjiga, polako se putuje prema arhivi, pa ne bi bilo loše da mladost otvori koju stranicu te knjige videći nešto dobro i uključi se u ovu aktivnost. Treba buditi svijest mladim ljudima, ali je odluka na njima – kaže nam gospar Nestor koji je krv počeo darivati služeći u ondašnjoj vojsci. Za dubrovački Crveni križ kaže kako je jedan od boljih, ‘ovdje nikada nije zafalilo krvi, a taj trend trebao bi se nastaviti‘.
Poseban je osjećaj kada čovjek darivanjem krvi spasi nečiji život, ne tražeći ništa zauzvrat. Koliko pomaže drugome, kaže nam sugovornik, toliko čini dobro i sebi.
44 litre krvi
- Nije zaludu ona da bolestan čovjek ima samo jednu želju, a zdrav milijun. Omogućimo i bolesnom da ima milijun želja, da su svi zdravi i radosni. Garantiram da davanje krvi čini dobro i davatelju. Zamislite kad 110 puta date po četiri deca krvi, to je 44 litre krvi. Kad promijenite krv 7,8 puta, ne sumnjajte u to da vam krv nije zdrava. Porežete se, curi vam krv na nos, taj aparat za proizvodnju krvi nadomješta izgubljeno, stalno radi – kaže darivatelj krvi pa nastavlja:
- Čak 35 godina nisam imao povišenu temperaturu, osjećao sam se dobro, a i danas sam, iako u poznim godinama, još aktivan, radim i družim se. Viđaju me u gostioni svaki dan, a kad ste tamo znači da ste zdravi. Nećemo o tome koliko imamo para, ali zdravlje je izuzetno dobro, a deset godina već ne dajem krv jer ne mogu radi dobi. Ima ljudi koje zanima to darivanje, mogu im reći jedino sve pozitivno. Darivanjem krvi ojačavaju snagu organizma. A što je snaga nego krv koja hrani organizam! Ako je krv zdrava, zdrav je i čovjek – poručuje gospar Nestor.
Njegova supruga Silva Mladošić, dugogodišnja volonterka i članica Crvenog križa, prvi put je darovala krv 1967. godine još u srednjoj medicinskoj školi u Varaždinu. Od tada je 86 puta dragocjenu tekućinu dala za pomoć drugima.
- U školi je bilo organizirano davanje krvi, pitali su hoćemo li se priključiti i ja sam se prijavila. Zašto ne bi, ne gubim ništa. Prije nije bilo organiziranog darivanja nego su zvali ljude po potrebi. Kad sam došla u Dubrovnik, počeli su aktivi u bolnici pa bih se uvijek odazvala. Transfuzija je bila u podrumu u staroj bolnici, u prolazu sam uvijek pitala ‘treba li krvi‘, pa mi je jedna doktorica kazala ‘je li vam netko rekao da ste dosadni‘– priča nam kod osmijeh gospođa Silva pa pojašnjava kako je prije jedna doza krvi bila dostatna za spas jednog pacijenta, a sada ‘jedna doza spašava troje ljudi, što je ogroman napredak‘.
- Pomoći nekome i danas na druge načine jer zbog godina više ne mogu davati krv, je super. Osjećaj da si nekome nešto dobro učinio jako mi je važan. Mi smo anonimni, ne znamo kome smo pomogli, darujemo i ne tražimo da nam se nečim uzvrati. Nagrada ti je što nekome pomogneš. Netko razmišlja o pomoći kroz davanje novca, ali je čovjeku osobno najbolje kad može dati krv. Sasvim je drugačiji osjećaj znati da ste nekome spasili život, nekoj bebi, pacijentu na operaciji, unesrećenom na cesti... – ističe ova dugogodišnja darovateljica krvi, čiji je ukupan broj darivanja izniman za jednu ženu.
- Žene mogu davati krv svaka četiri mjeseca, a muškarci svaka tri. Ima nas žena, u manjem broju ali nas ima. Tijekom trudnoće, poslije trudnoće, dok dojiš... ne možeš dati krv. Žene ograničavaju neke situacije u dobrovoljnom darivanju krvi, zato dobivaju priznanje za 75 davanja kao muškarci za sto.
I danas, gdje god može, priča ljudima o važnosti darivanja krvi. Uspije potaknuti pojedince da se odazovu akcijama darivanja krvi, što joj pričinja posebno zadovoljstvo.
Darivanjem se pomlađujemo
- Uvijek govorim ljudima da ništa ne gube ako daju krv. Taj proces je stalan u organizmu. Kad date krv, naš organizam stvori brže nove mlade stanice. Uvijek sam govorila da se mi darivanjem krvi pomlađujemo. Neki znaju reći da se, kad daju krv, osjećaju bolje, osjećaju neko olakšanje. Primjerice, za žene u menopauzi je to dobro jer organizam je navikao godinama to raditi kroz menstrualni ciklus. Dosta žena s kojima sam pričala pokušalo je dati krv i rekle su da im je puno lakše kad daju krv – kaže gospođa Silva koja je svog supruga i upoznala na jednom od organiziranih druženja darivatelja Crvenog križa.
Uz Dan Općine Konavle među ovogodišnjim laureatima našao se i ovaj bračni par. Također, gospara Nestora i njegovu suprugu Silvu 2010. tadašnji predsjednik Ivo Josipović odlikovao je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za plemenitu i humanitarnu aktivnost darivanja krvi više od stotinu puta za muškarce, odnosno više od 75 puta za žene.
- Priznanja i zahvale znače da je zajednica uvidjela i nas ‘anonimce‘, koliko je nas znanih i neznanih davatelja. Emotivno sam vezan za davanje krvi, svatko tko je dao krv samo da jednog čovjeka animira čudo je napravio. Jedan davatelj s jednim davanjem krvi bitan je koliko i ja koji sam dao 110 puta krv. Ako je zdravstveno sposoban, on će i dalje nastaviti. Bitno je što je on pružio ruku, odlučio se i omogućio nekome život. Jedna boca tri života spašava, znate koliko to znači! Pružimo tu ruku – poručuju dugogodišnji darivatelj krvi Nestor Nestorov.