Lani su u Hrvatskoj suicid počinile 572 osobe, podaci su Ministarstva unutarnjih poslova, a čak 743 građana pokušala su sebi oduzeti život. Zastrašujuće brojke ukazuju na stalnu prisutnost tog kompleksnog zdravstvenog i društvenog problema koji je, čini se, još tabu tema u javnosti.
Osvijestiti važnost prevencije depresije i suicida je nužnost, čak 40 do 60 posto svih samoubojstava u svijetu je povezano s depresijom. Ljudski život moguće je spasiti ako se na vrijeme potraži stručna pomoć.
Kliničkog psihologa Josipa Lopižića, predsjednika Hrvatskog psihološkog društva pitali smo je li moguće primijetiti promjene koje bi članu obitelji ili nekome iz bliže okoline ukazale da postoji rizik suicida kod pojedinca i na što bi trebalo obratiti pažnju?
Suicid se može prevenirati
- Namjera počinjenja suicida ovisi najprije o nekim karakteristikama osobnosti počinitelja, o načinima suočavanja s teškim okolnostima u životu ali i o mentalnom zdravlju osobe, najčešće se radi o depresivnom ili bipolarnom poremećaju mada svaka depresivna osoba ne mora imati i suicidalne misli kao što niti svaka osoba koja pokuša suicid ne mora nužno biti depresivna. Pažnju svakako valja obratiti na promjene u ponašanju – gubitak interesa za ranije aktivnosti, povlačenje, poteškoće u spavanju i hranjenju. Svakako treba paziti i na verbalnu produkciju osobe – razgovor o suicidu, elemente planiranja, okupiranost sadržajima koji se odnose na smrt ili umiranje. U većem su riziku osobe koje su već pokušale suicide – pojašnjava naš sugovornik i dodaje:
- Naravno da je moguće prevenirati počinjenje suicida. Ako primijetite promjene u ponašanju osobe, opravdano je upitati o mogućim preokupacijama samoubojstvom, samoozljeđivanjem. Poželjno je osobu uputiti psihijatru koji će intervenirati farmakoterapijom, psihoterapijom i drugim strategijama kako bi se suzbile suicidalne misli i ideacije.
Klinički psiholog Lopižić godinama radi u Službi za psihijatriju pa susreti sa suicidalnim osobama ili osobama koje su pokušale suicid nisu rijetki. Događali su se, kaže, u najrazličitijim oblicima i varijantama.
- Naravno da je moguće pomoći, znam dosta osoba kojima se pomoglo prevladati ove poteškoće – ističe mr.sc. Lopižić koji se dominantno bavio psihodijagnostičkim procjenama. Posebno naglašava kako je psihijatrijska/psihofarmakološka intervencija primarna, a nakon toga se može osobu podržavati i voditi psihoterapijski.
Obitelj u kojoj je netko počinio suicid teško se nosi s tom spoznajom, njezini članovi preispituju se gdje su pogriješili, nose se s teškim traumama i stanjima. Prema nekim istraživanjima, čak 120 ljudi (in)direktno je pogođeno suicidom njima bliske osobe.
- Obitelj čiji je član počinio suicid u posebno je teškom stanju, osobito najranjiviji članovi te oni koji predbacuju sebi jesu li mogli utjecati da se tragedija izbjegne. Osjećaj krivnje može trajati jako dugo ali ne smijemo zanemariti ni osjećaj stigmatiziranosti cijele obitelji. Psihološka pomoć u takvim situacijama svakako se preporučuje – savjetuje predsjednik HPD-a.
Teško je reći što sve osobu nagna da digne ruku na sebe. No, jesmo li se konačno kao društvo riješili stigme ‘ako tražiš psihološku pomoć znači da si lud‘ i shvatili da postoji stručna pomoć koja spašava živote?
- Mada je situacija bolja nego ranije, lakše se potraži psihološka ili psihijatrijska pomoć, stigma još u određenoj mjeri postoji i ne može se očekivati apsolutna destigmatizacija. Ali treba učiniti sve kako bi se olakšalo pojedincima koji pate da potraže pomoć. I mediji su tu dragocjena pomoć – navodi klinički psiholog.
Najviše umirovljenika
Zabrinjavajući je podatak da su najviše samoubojstva unutar populacije, 225 ili gotovo 40 posto od ukupnog broja suicida počinile osobe starije životne dobi, od 65 godina naviše. Je li tome kumovao težak život hrvatskih umirovljenika teško je reći, no niska primanja nakon cijelog radnog vijeka sigurno utječu na samopouzdanje. A meta su i mladi.
U dobnoj skupini do 18 godina starosti lani je bilo sedam suicida. Među maloljetnicima je evidentirano čak 70 pokušaja samoubojstava. Društvene mreže doista su rasadnik opasnih sadržaja za psihofizičko zdravlje djece. Niz se izazova postavlja na pojedinim stranicama. Može li i to biti okidač problemu koji spominjemo?
- Dječji i adolescentni suicid je posebno teška tema. Statistike govore da je u porastu. Više djece i mladih u dobi do 25 godina umre od suicida nego od bilo koje bolesti, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija. Loš utjecaj društvenih mreža može biti jedan od čimbenika ali nije jedini. Vrlo je kompleksna etiologija dječjeg i adolescentnog suicida. Nedovoljno se pozornosti u zajednici posvećuje ovoj problematici. I naglašavam, prema podacima SZO, 50 posto mentalnih poremećaja se razvija do 14, a 75 posto do 18 godine – kaže stručnjak.
Spomenimo još poraznih podataka, godišnje u svijetu samoubojstvo počini nešto manje od milijun ljudi, a brojka se svake godine povećava. Jedan od sto smrtnih slučajeva u svijetu posljedica je suicida. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, samoubojstva su jedan od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj. Najčešći način izvršenja samoubojstava u oba spola je vješanje. Kroz godine bilježe se oscilacije u broju samoubojstava, a od 1999. godine u RH je prisutan trend pada suicida.
