Sud oslobodio 42 pripadnika Torcide i BBB-a koji su se sukobili na autocesti. Obrazloženje presude je zanimljivo

Devet godina nakon masovnog sukoba pripadnika BBB-a i Torcide na autocesti A1 kod čvora Otočac na Općinskom sudu u Otočcu donesena je nepravomoćna presuda kojom su 42 člana obje navijačke skupine zbog nedostatka dokaza oslobođena optužbi za sudjelovanje u tučnjavi i oštećenje brojnih vozila. Optužnica ODO-a teretila je ukupno 76 osoba, no kako su se na raspravi održanoj u svibnju prošle godine pojavilo njih 42-oje tako je sud odlučio da se u odnosu na ostala 34 okrivljena postupak razdvoji, piše Slobodna Dalmacija.

Optužnica ih je teretila da su 16. travnja 2014. godine oko 14 sati, na izlazu s autoceste A1 čvor Otočac tijekom putovanja na nogometne utakmice koje su se istoga dana održavale u Splitu između NK Split i NK Dinamo i u Zagrebu između NK Hrvatski dragovoljac i NK Hajduk, kao pripadnici navijačkih skupina "Torcide" i "Bad Blue Boys" sudjelovali u fizičkom obračunu u kojem su dvije osobe zadobile teške tjelesne povrede i to M.N. u vidu otvorene rane glave i jedan maloljetnik kojem su slomljene kosti desne šake. Također, teretilo ih se i da su tog dana bez razloga, tijekom sukoba, podesnim predmetima udarali po vozilima i to uglavnom kombijima kojima su porazbijena vjetrobranska i druga stakla te ulubljene karoserije.

Tijekom postupka sud je, kako je to napisao sudac Igor Njegovanović, utvrdio da su se svi okrivljenici nalazili na mjestu događaja kad je došlo do sukoba. No, ostalo je nedokazano, u odnosu na svakog od njih 42, da su aktivno sudjelovali u tučnjavi. Naime, snimke nadzornih kamera na kojima se vidio sukob su loše kvalitete pa se nisu mogle identificirati osobe koje su na njima. Nadalje, jedan svjedok policajac je kazao da je vidio tuču navijača, ali da nije u stanju identificirati tko je u tome sudjelovao kao i da su privedeni oni navijači koji su bili zatečeni.

Drugi policajac je svjedočio da je sukob već bio gotov kad je njegova ophodnja stigla na lice mjesta te da su uhitili "koga god su uspjeli pronaći". Na pitanje branitelja jednog od optuženih kako su utvrdili tko je sumnjiv, policajac je odgovorio da su dobili dojavu da je došlo do sukoba dvaju navijačkih skupina u blizini čvora Otočac i da su od građana poslije dobivali razne dojave da dio navijača bježi u raznim smjerovima. Prema njegovom iskazu, sama činjenica da bi se radilo o pripadniku navijačke skupine koji bi se zatekao ondje policajcima je bila dovoljna za postupanje prema toj osobi. Na pitanje branitelja koji je bio prvi kriterij za procjenu da je netko pripadnik navijačke skupine, svjedok je odgovorio da je prvi kriterij bio vrlo jednostavan: "Zašto bježiš, ako ništa nisi počinio?"

Sudac je, uz ostalo, zaključio da to što su devetorica okrivljenih uredno parkirali svoja vozila na zaustavnu traku te su iz njih svojevoljno izašli, a da nitko od njih nije o predstojećem napadu obavijestio policiju, nije dovoljna za zaključak da bi ovi suoptuženici htjeli sukob i da bi u tučnjavi sudjelovali.

- Kako je to u svom iskazu na raspravi životno i logično izložio optuženik D.D., kombi u kojem se on nalazio nije imao drugog izbora nego zaustaviti se, jer bi u protivnom pregazio ljude koji su se kretali po autocesti. U takvoj, opasnoj situaciji, zaključivati da bi izostanak pozivanja policije značio volju da se sudjeluje u tučnjavi ili da bi uočavanje pripadnika protivničke navijačke skupine na udaljenosti od 300 metara (a što za brzine kojima se vozila kreću autocestom, notorno, ne predstavlja veliku udaljenost) ostavljalo "manevarskog prostora" da se postupi drugačije, protivno je pravilima općeg ljudskog iskustva, jer je životno i logično da se u takvim situacijama prvenstveno misli na spašavanje vlastite glave, a vrlo je upitno bi li se ona mogla spasiti da su navedeni suoptuženici ostali u svojim vozilima.... To što su vozila pripadnika Torcide bila parkirana na mjestu događaja tako da nakon sukoba mogu pobjeći na način da izađu s autoceste zaista može implicirati da je dio navijača želio sukob, da je poduzeo sve da do sukoba dođe i da je u sukobu sudjelovao. No, nije dokazano niti tko se sve od suoptuženika nalazio u tako parkiranim kombijima niti koje su radnje putnici u tim kombijima poduzeli u smislu aktivnog sudjelovanja u tučnjavi - naveo je sudac u presudi.

Istaknuo je da to što su neki od navijača pobjegli s mjesta događaja, probijajući pritom i izlaznu rampu s autoceste nije dovoljno za zaključak da su svi optuženici bili sudionici tučnjave.

- Ali čak da je i utvrđen identitet onih koji su na takav način bježali, to još ništa ne govori o sudjelovanju u tučnjavi, jer su i oni navijači koji u tučnjavi nisu nužno sudjelovali, imali razloga htjeti udaljiti se, na svaki način, s mjesta događaja, i tako izbjeći neugodnosti koje su, kao pripadnici navijačke skupine, imali razloga očekivati nakon što se sukob dogodio. A da su takva očekivanja mogla biti osnovana, proizlazi i iz iskaza svjedoka policajca Z. J. koji je jasno naveo da se prema pojedincu postupalo već zbog činjenice da je pripadnik navijačke skupine. Jasno je da navijačko nasilje predstavlja velik društveni problem, koji se redovito manifestira i kojeg je društvo dužno suzbijati, pri čemu se nikada ne smije izgubiti iz vida da je sud dužan, prije no što nekoga proglasi krivim, nedvojbeno utvrditi da je taj počinio kazneno djelo za koje je optužen - zaključio je, uz ostalo, gospički sudac. Naravno, ODO Gospić je uložilo žalbu pa tek treba vidjeti hoće li viši sud potvrditi ovakav stav suca Njegovanovića.