Psihoza straha vlada, kako Bliskim istokom, tako sve više i Europom.
Vraćaju se granični prijelazi, vojska u pojedinim državama izlazi na ulice, a i policijske kontrole su češće. Dobro se “zakuhalo” na Bliskom istoku i ako se uskoro ne pronađe rješenje koje će politički zadovoljiti sve strane u sukobu, budućnost bi svima mogla biti u najmanju ruku neugodna, piše Slobodna Dalmacija.
Dodatno je tu psihozu straha u Europi “potpirio” libanonski Hezbollah koji je Europi uputio otvorenu prijetnju. Kako se živi pod pritiskom straha i neizvjesnosti?
Prvo smo nazvali Bejrut (Libanon) kako bismo čuli kakva je trenutačna situacija u toj državi, nakon što su u srijedu navečer izbile prve demonstracije protiv SAD-a.
- Što će biti i što će se dalje događati - nitko ne zna. Stanovnici Bejruta su u strahu, no za sada je situacija mirna. Jučer sam bio u društvu jednog bivšeg libanonskog ministra koji je i sam rekao da je jako opasno. Nakon razorne eksplozije u bejrutskoj luci iz 4. kolovoza 2020. godine, u kojoj je poginulo više od 220 ljudi, u Bejrut je došlo jako puno stranaca, ljudi iz raznih humanitarnih organizacija koji su pomagali. I oni su još uvijek tu, ali su sada svi smješteni u dva ili tri hotela kako bi, u slučaju ratnog sukoba, bili odmah transportirani izvan Libanona - kazuje nam naš sugovornik, stanovnik Bejruta.
Problem s gorivom
U srijedu, kada su u Bejrutu bile demonstracije, sve su škole, fakulteti i javne ustanove bili zatvoreni, međutim, u četvrtak se situacije primirila. Sve je bilo otvoreno.
- Jedino ne rade škole koje se nalaze u dijelu Libanona koji graniči s Izraelom, a to je od Bejruta udaljeno nekih 105 kilometara. Ljudi, kako sam već rekao, žive normalno, kao da se ništa ne događa u našoj blizini. Kruh se može normalno kupiti, kao i gorivo. Međutim, u zapadnom dijelu Bejruta, gdje žive muslimani, goriva nema na benzinskim crpkama jer su ih namjerno ispraznili zbog mogućih napada Izraela na Bejrut. Zbog toga ljudi iz tog dijela grada dolaze po gorivo u kršćanski dio Bejruta - kazuje naš sugovornik.
Zanimalo nas je može li stanovnik kršćanskog dijela Bejruta otići u muslimamski dio Bejruta.
- Može, ja sam u vrijeme mira, kada nema nikakvih ratnih događanja, bio stotinu puta. Na meni se vidi da sam stranac, ali mi nitko u mirnodopsko vrijeme ne bi radio nikakve probleme. Oni su O.K. ljudi - kazuje naš sugovornik.
U Bejrutu, prema našem izvoru, u ovom trenutku živi oko 1,5 milijuna ljudi, od čega nekih 20 do 30 posto otpada na izbjeglice iz Sirije, koji su u Bejrutu u velikoj mjeri pokupovali nekretnine.
I dok “vrije” na Bliskom istoku, htjeli smo vidjeti kakva je situacija u nekim europskim državama.
Prije svega nas je zanimalo je li se u Italiji puno komentirala činjenica da Italija “zatvara” svoju granicu sa Slovenijom, odnosno ponovno uspostavlja graničnu kontrolu i htjeli smo doznati ima li po talijanskim ulicama u većem broju policije ili vojske...
‘Nije baš ugodno’
- O tome se ovdje u Italiji nije baš puno govorilo. Tu sam informaciju čuo prije dva dana na radiju, da Italija zbog mogućih terorističkih napada ponovno uvodi kontrolu na granici. Što se tiče policije, mislim da na ulicama nije prisutan veći broj policajaca, barem ne onih u uniformama. Ima li ih na ulicama više u civilu, to ne možemo znati - kazuje nam Rea Karninčić, Splićanka s milanskom adresom.
Osjeti li se “psihoza straha”?
- Nije baš ugodno ono što je rekao Hezbollah. Ljudi su preplašeni, ne može se na takve stvari ostati ravodušan. No, što uraditi... Ne možemo ostati unutar četiri zida, moramo izići vani. Evo, ja sam sada vani i čini mi se da se život normalno odvija. Bit će što bude, ne smijemo i ne možemo mi “mali ljudi” živjeti u strahu. Ljudi pričaju, razgovaraju o ovoj lošoj situaciju koja se događa između Izraelaca i Arapa i svi imaju svoje mišljenje. Mišljenja su podijeljena. Jedni daju pravo Izraelu, a drugi daju pravo Arapima i kažu: “Čekajte, pogledajte u povijest” - kazuje Karninčić.
Naša sugovornica u Izraelu ima prijatelja, Talijana izraelskog porijekla koji tamo živi.
- Taj moj prijatelj koji živi u Izraelu ima dva odrasla sina i obojica su pozvani u vojsku. Jedan je u Izraelu, a drugi je živio u Južnoj Americi. Čim je sukob započeo, Izraelci su poslali avion po svoje zemljake koji žive u Južnoj Americi. Molimo se i želimo vjerovati da će se situacija smiriti i da će mir doći na Bliski istok - kazuje nam Karninčić.
I u Austriji je podignut stupanj opasnosti od terorizma i to za dva stupnja.
- U Beču se najnormalnije živi. Na ulicama, barem za sada, nije povećan broj policajaca i vojske. Straha nema, ljudi normalno izlaze vani. U Beču ima jako puno i Židova i Arapa, no sve je mirno. Vjerojatno policija čuva njihove objekte, ali to se ovdje u centru Beča ne vidi. Puno država je podiglo razinu sigurnosti. Moramo živjeti, što nam drugo preostaje - kazuje nam Ilidija Biskupović, naša sugovornica iz Beča.
U Francuskoj, usprkos činjenici da je prije nekoliko dana ubijen nastavnik u jednoj školi i da je zbog dojave o podmetnutoj bombi bio zatvoren Versailles, život se, prema riječima Michela Bakica, Hrvata iz Pariza, odvija normalno.
- Živi se normalno, doduše, malo opreznije, ali normalno. Ništa nije zatvoreno, na ulicama možda ima malo više policije, ali to je zanemarivo. Mi smo u Francuskoj, u Parizu, nažalost, “navikli” na terorističke prijetnje i napade. Moramo paziti da se ovo nasilje s Bliskog istoka “ne prelije” na Francusku, jer kod nas živi velik broj Židova i Arapa. Nema psihoze, restorani su puni. Čak su me zvali neki moji prijatelji iz Hrvatske i pitali me mogu li doći u Pariz. Rekao sam im da mogu jer je život normalan - kaže nam Michel Bakic.