Presudu Filipu Zavadlavu (27) na 40 godina zatvora zbog trostrukog ubojstva u Splitu ukinuo je Visoki kazneni sud. Na Županijskom sudu u Splitu, gdje je održano prvo suđenje, doznali su da će morati provesti novo suđenje u odluci kojom je optuženom Zavadlavu produljen istražni zatvor, piše Slobodna Dalmacija.
U njemu se nalazi od uhićenja u siječnju 2020. godine, neposredno nakon krvavog zločina. Na sjednici Visokog kaznenog suda, na kojoj se odlučivalo o žalbama na presudu, održanoj prije tjedan dana, odlučivalo se i o istražnom zatvoru te je pisano rješenje s obrazloženjem odmah i otpremljeno, kako je i uobičajeno.
Rješenje o ukidanju presude sadržavat će puno detaljnije obrazloženje i evaluaciju svih dokaza, pa se u pravilu na pisani otpravak čeka dulje vremena. Kako u odluci o produljenju istražnog zatvora nije istaknuto da će se novo suđenje provesti pred izmijenjenim sudskim vijećem, već sada se pretpostavlja da će Filip Zavadlav sjesti na optuženičku klupu pred istim vijećem kao i prvi put.
Predsjednica sudskog vijeća bila je Višnja Strinić, drugi sudac profesionalac bio je Neven Cambj, oboje suci Županijskog suda u Splitu, a uz njih su u vijeću bila i tri civila porotnika. Filip Zavadlav je u veljači prošle godine osuđen zbog triju ubojstava te je za svako dobio po 15 godina zatvora i izrečena mu je jedinstvena kazna od 40 godina.
40 godina zatvora
Radilo se o maksimalno mogućoj kazni po našem zakonu, kada nije u pitanju dugotrajna kazna zatvora. Raspon zatvorske kazne za ubojstvo je od pet do 20 godina, a kako je Filip Zavadlav u vrijeme zločina bio bitno smanjeno ubrojiv, išlo se ispod maksimuma kazne.
Kako je utvrđeno tijekom suđenja, u rujnu 2019. godine nabavio je vojnu automatsku pušku kalašnjikov, kalibra 7,62 mm. Te krvave subote 11. siječnja 2020. godine Filip Zavadlav je sa sobom uzeo dvije torbe, jednu manju preko ramena i drugu veću, u koju je stavio kalašnjikov i dva spremnika municije.
Došao je na Šperun i spustio na tlo torbu iz koje je izvukao kalašnjikov, a oko 15.34 Marin Boban (25) je naišao na motociklu Yamaha XT. Iz kalašnjikova je izrešetan s deset metaka i brojnim krhotinama. Zadobio je brojne prostrijelne rane: glave, prsnog koša, lijevog ramena, desne natkoljenice, stražnjice, a osim što su razderali unutarnje organe, projektili su mu ostavili tragove na nekoliko rebara.
Juricu Torlaka (37), koji je sjedio iza Marina Bobana na motociklu, pogodio je jedan metak u lijevu stranu grudi. Taj metak mu je slomio jedno rebro, probio pluća i nakon izlaska iz tijela pogodio ga u lijevi ručni zglob. Uspio je otrčati do dvorišta kuće u obližnjoj ulici, odakle ga je odvezla Hitna pomoć, a preminuo je u bolnici nedugo nakon ranjavanja.
Jedan od hitaca ispaljenih na Šperunu probio je vrata dvorišta u Jerinoj ulici. Svjedoci su vidjeli kako je Zavadlav veliku crnu torbu ostavio na tlu, ali prije je iz nje uzeo drugi spremnik metaka i stavio ga u kalašnjikov, nakon što je prvi ispraznio u Bobana i Torlaka.
Do sljedeće žrtve je išao noseću pušku u desnoj ruci jedan dio puta, a drugi dio držeći je s obje ruke preko abdomena, idući prema Kamenitoj ulici. Nakon toga je produžio prema Radmilovićevoj ulici, gdje je na motociklu Suzuki Burgman prolazio Marin Ožić Paić (25).
Zavadlav je krenuo za njim i s udaljenosti od oko 60 metara pogodio ga s leđa s dva metka. Jedan mu je ušao s lijeve strane grudi, probio pluća i srce i slomio dva rebra i izišao na prsima, dok ga je drugi hitac pogodio u stražnjicu i izišao na preponi. Imao je još niz rana od krhotina metaka koji su se odbijali o zidove.
Brutalan pohod
Nakon što je pogodio mladića na motoru, Filip se udaljio, ali se gotovo odmah vratio i došao iznad mrtvog mladića da ga pogleda. Brutalan pohod završio je za osam minuta, u 15 sati i 42 min.
Neki od metaka koje je tu Filip ispalio pogodili su osobni automobil Hyundai u kojem su bile tri osobe, jedan muškarac i dvije žene, ali, srećom, nitko nije ozlijeđen. Tijekom očevida su samo u toj ulici našli 10 čahura metaka, a ukupno su ih na Šperunu i u okolnim ulicama pronašli 37 komada.
Zavadlav je zatim otišao prema Vijugastoj ulici pa kroz Plinarsku da bi kalašnjikov odbacio u kontejner za otpatke u Nazorovu prilazu. Kada je puška nađena, imala je metak u cijevi i još 12 metaka u spremniku.
Vještačenjem u Zagrebu na automatskoj pušci nađen je DNK Filipa Zavadlava, koji je izoliran i u vlasi kose nađenoj na crnoj putnoj torbi koju je imao sa sobom kada je došao na Šperun.
Županijsko državno odvjetništvo ustrajavalo je od početka postupka na tome da se radi o tri teška ubojstva, tj. zločinu iz bezobzirne osvete, za što se može dobiti dugotrajna kazna zatvora i maksimum od 50 godina. Naveli su kako je i jedna od žrtvi trebao biti Jerko Malvasija, osoba s podebljim dosjeom, čija obitelj živi u Kamenitoj ulici.
Međutim, nisu uspjeli naći ni jednog svjedoka koji je vidio da je zaista došao na kućna vrata obitelji Malvasija, niti snimku nadzorne kamere koja bi to potvrdila. Također su u optužnici naveli kako je nabavljanje oružja pet mjeseca ranije i vježbe gađanja, koje je Zavadlav dokumentirao na videosnimci u mobitelu, dokaz priprema za zločin koji je uslijedio.
Sve je utvrdio i isplanirao te hladnokrvno realizirao, naveo je tužitelj u optužnici. Sudsko vijeće je procijenilo da nije bilo dovoljno dokaza za proglašenje krivnje po takvoj optužnici. Za bezobzirnu osvetu trebali su postojati nesporni dokazi da su ga trojica sada pokojnih iznuđivala, a o tome su tek iznesene spoznaje iz druge i treće ruke.
Nadalje, optuženi nikada nije policiji prijavio pokušaje iznude, a činjenica je da mu je brat Stanislav ovisnik o drogi koji se kretao u krugovima u kojima su bili i sada ubijeni. Dan prije samog trostrukog ubojstva Zavadlav je svima s kim je kontaktirao govorio samo o prekidu s djevojkom koji je teško podnosio.
Tri žalbe na presudu
Na presudu su na Visoki kazneni sud stigle tri žalbe: tužitelja Žarka Štrpca, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu, branitelja odvjetnika Branka Šerića i samog optuženika Filipa Zavadlava. O njima su odlučivali suci: predsjednik vijeća Ivan Turudić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica Sandra Janković te Marijan Bitanga, Tanja Pavelin i Tomislav Juriša.
U svojoj žalbi tužitelj Žarko Štrbac je ustrajao da se radi o tzv. teškim ubojstvima iz bezobzirne osvete i traži 50 godina zatvora. Odvjetnik Branko Šerić ustrajavao je kako je njegov klijent neubrojiv te da treba provesti nadopunu psihijatrijskog vještačenja.
Filip Zavadlav u svojoj žalbi tereti sam sebe za puno teži krimen negoli je onaj za koji je osuđen, na što je poslije njegov odvjetnik ukazao kao dokaz da je zaista neubrojiv. Na samoj sjednici na Visokom kaznenom sudu negirao je da ima veze sa zločinom.
Ako su suci koji su ukinuli presudu prihvatili navode tužitelja, tada su procijenili kako činjenično stanje nije potpuno točno utvrđeno vezano za kvalifikaciju. U tom slučaju će se ponovno provesti svi dokazi, ali po potrebi i novi da se utvrdi radi li se o teškim ubojstvima.
Prema službeno dostupnim podacima, policijskih prijava ima s obje strane: i sa strane počinitelja i njegove obitelji, i sa strane žrtvi, ali ni s te strane se ne radi o organiziranom kriminalu, dilerima višeg ranga ili iznuđivačima. Jurica Torlak je imao presudu zbog prometne nesreće sa smrtnom posljedicom iz 2004. godine, a Marin Boban niz krađa u mlađoj dobi, i to predmeta manje vrijednosti.
Samo je Marin Ožić Paić imao prijavu zbog dilanja, par mjeseci prije ubojstva, kada mu je u stanu nađeno 200 grama droge. Činjenica je i da je brat Filipa Zavadlava bio također dio tog društva te se i sam bavio ilegalnim poslovima.
Također na mobitelima nisu nađeni nikakvi međusobni kontakti žrtava i Zavadlava, koji bi potvrđivali iznuđivanje i prijetnje. Ako se, unatoč tome, na drugom suđenju dokaže da ih je Filip Zavadlav ubio iz osvete, prijeti mu dugotrajna kazna zatvora od 50 godina.
Nadopuna vještačenja
U slučaju da su na Visokom kaznenom sudu prihvatili žalbu odvjetnika Branka Šerića, vezano za pitanje ubrojivosti, tada je sigurno da će se morati provesti nadopuna psihijatrijskog vještačenja. Nad Filipom Zavadlavom je provedeno multidisciplinarno vještačenje u Vrapču, koje je trajalo tri tjedna.
Psihijatri su za Filipa zaključili da nije duševno bolestan i nije ovisan o alkoholu i narkoticima. Naveli su da ima miješani poremećaj ličnosti s antisocijalnim, narcističkim i histrioničnim elementima koji se razvio zbog odrastanja u nepovoljnim životnim okolnostima.
Prije trostrukog ubojstva bio je u stanju reakcije na stres jer je više tjedana bio pod povećanom emocionalnom tenzijom i zabrinutosti do razine suicidalnih promišljanja. Bio je u strahu, izgubio je na težini i nije mogao spavati.
Zbog takvog stanja nije bio sposoban potpuno shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom. Stoga su procijenili da je prilikom trostrukog ubojstva bio bitno smanjeno ubrojiv.
Na suđenju u Splitu su psihijatri ostali pri svom nalazu, ali su ostavili mogućnost da se u slučaju da Filip Zavadlav iznese obranu i bude govorio o samom zločinu, pogotovo o motivima, provede nadopuna vještačenje. On se do tada branio šutnjom, ali se ipak odlučio progovoriti na kraju suđenja, kada je u svojoj obrani tvrdio kako je u vrijeme zločina bio na drugom mjestu.
Bez obzira na to što nije govorio o samom kaznenom djelu, vijeće Visokog kaznenog suda je možda procijenilo kako je nadopuna psihijatrijskog vještačenja nužna jer je optuženi odlučio progovoriti. Kada bi ga nakon nadopunjenog vještačenja proglasili neubrojivim, umjesto u zatvor, išao bi na liječenje u psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa
U njoj će mu evaluirati stanje svakih pola godine. Iz tih ustanova počinitelji kaznenih djela izlaze kada liječnici procijene da im se stanje poboljšalo.
U Splitu smo već imali višestruko ubojstvo iz bezobzirne osvete koje je počinila neubrojiva osoba, kada je, tada 27-godišnji, Vladimir Čulina Čuki u automobilu na Poljičkoj cesti ubio Roberta Širinića zvanog Šime Japanac i Dalibora Sablića zvanog Sablja.
Motiv dvostrukog ubojstva je bio što ih je smatrao odgovornima za ovisnost o heroinu njegova brata, jer su bili dio kriminalnog miljea. U Vrapču su Čulinu vještačili te je utvrđeno kako boluje od shizofrenije i PTSP-a te je umjesto u zatvoru završio na liječenju sljedećih 10 godina.
Nakon izlaska s liječenja, 2012. godine je zatukao 62-godišnjeg oca, koji je drijemao na kauču u dnevnom boravku obiteljske kuće u Pridragi, udarajući ga sjekirom po glavi.