Imena za djecu pažljvo se biraju, bilo zbog njihove ljepote i značenja, obiteljske, vjerske ili nacionalne tradicije, sklonosti roditelja ili pretpostavljenog karaktera djeteta. Imena često dolaze iz nacionalne povijesti, ali kako je i ona vezana za dalju tradiciju, povijest i vjeru, korijeni imena sežu često do indoeuropskih temelja.
Unatoč tome, neki takva imena uzimaju kao svoja. Tako srpski Kurir, pozivajući se na statistički prikaz 50 napopularnijih dječjih imena hrvatskog Ministarstva pravosuđa i uprave, piše da su se "kao najčešća tri imena pojavila ona koja su u Srbiji godinama popularna. To su Luna, Vid i Mara. Na latinskom jeziku Luna znači Mjesec, a u rimskoj mitologiji ovo ime nosila je boginja Mjeseca. Vjeruje se da je ime Vid nastalo od latinske riječi "vita" koja znači život. Ovo ime je postalo posebno popularno u ranom srednjem vijeku, zbog svetog Vida. Međutim, postoji vjerovanje da je ime Vid podrijetlom od takozvanog "Svetovida", božanstva koje je imalo četiri glave.
Mara je jedna od varijanti imena Marija. Označava latinsku formu hebrejskog imena "Mirjam". Kao ime Isusove majke ime ima simbol čiste i duboke ljubavi. Po starijim tumačenjima ime je nastalo od hebrejskog "mir" = "gorko" i "jam" = "more", pa bi značenje bilo "gorčina mora". Po novijim tumačenjima se pretpostavlja da ime vodi značenje od egipatskog "mry" što znači "koja je voljena". U raznim formama je ovo najčešće žensko kršćansko ime, piše Kurir uz navođenje osobina pojedinog znaka i numerološku analizu.
Ovakva analiza podrijetla imena, koja ih je odvela u rimsku i slavensku mitologiju, daleku hebresksu i kršćansku tradiciju nije spriječila Kurir da ta imena ne proglasi - srpskima! Iako je na primjer za Maru/ Mariju navedeno da je najčešće kršćansko ime.
Međutim, web stranica Ime i prezime navodi da ime Mara najčešće koriste hrvatski i mađarski jezik, a kao slična ili srodna imena navode se Mare, Mario, Mira i Miro.
Za ime Vid hrvatski istraživači Petar Šimunović i Marko Lukenda u sažetku izvornoga znanstvenog članka navode sljedeće: "Osobno ime Vid rasprostranjeno je na cjelokupnom slavenskom prostoru. Poslužilo je motivom mnogobrojnih antroponimijskih i toponimijskih likova. Ime Vid smatramo i prežitkom kulta slavenskog božanstva Svantevita, koji se po slavenskom pokrštavanju stopio s kultom svetoga Vida. Izvedenica toga imena nalazi se u imenu blagdana Sutvija (Lošinj) i u vezi je s nekim pučkim obredima".
Kurir je iz činjenice da su neka srpska imena popularna u Hrvatskoj sasvim pogrešno zaključio da su to srpska imena. Kako su se slične stvari vidjele i sa svojatanjem "srpskih" jela poput ćevapa i bureka, vrijeme je da se konačno prestane s time. Odavno je smiješno.