Saša Ljubičić: Ne bih bio u koži nijednom članu Stožera! Istina je, ‘bucali‘ su i bili nedosljedni, ali danas im nije lako jer mi smo u ratu! A građani odbijaju sredstva borbe

Pandemija ni u svijetu ni kod nas ne posustaje, dapače, brojke oboljelih su eksplodirale, pa su na djelu crne usporedbe. Nastavi li zaraza harati ovim tempom, neće proći dugo, a broj žrtava u Domovinskom ratu i umrlih od koronavirusa - izjednačit će se, piše Slobodna Dalmacija. 

Javnost je zaokupljena samo ovom temom. Vlada i Stožer našli su se pod verbalnom paljbom zbog COVID potvrda, a ni u ostatku EU-a nije drukčije. I tamo gdje je procijepljenost stanovništva visoka, ova, i dalje za struku prilično nepoznata bolest, ubire svoj danak. U međuvremenu, i odgovorni za upravljanje ovom kriznom situacijom, a ne samo običan svijet - gube živce. Čini mi se da ministar zdravstva Vili Beroš sto puta dnevno razmišlja o ostavci.

Testiraju se gledatelji na utakmici Hrvatska - Rusija, a prije toga ih je gro došlo u korteu na poljudski stadion?! Čemu onda provjere? Zgurani jedan uz drugoga od Rive do stadiona, mogli su se zaraziti sto puta, tim više jer su među njima bili i oni za koje je test pokazao da su pozitivni pa im je zabranjen ulaz.  

Isto je i s mimohodom za žrtve Vukovara. COVID potvrda nam treba da bi, ne znam, ušli u Banovinu, ali možemo sudjelovati u povorci koju tvore tisuće i tisuće ljudi i ovdje, i u Vukovaru, i drugdje po Hrvatskoj?!   

Stvari su, dakle, dovedene do apsurda. Buca se. U poštu možete ući s maskom, a COVID potvrdu će vam upitati tek kad službenici pružite pismeno koje treba poslati?!

Da, istina je, Stožer i Vlada nisu dosljedni u koječemu, ali nije im lako. Pogotovo liječnicima. Ne zaslužuju da ih se naziva izdajnicima i lopovima. Stožeraše također. Biraju između kolapsa zdravstvenog sustava i gospodarstva s jedne, te nereda na ulici s druge strane. Krasno. Ne bih im bio u koži. 

Ono što raju ljuti jest i što nitko do sada iz tog i takvog Stožera nije odgovarao za krive procjene epidemiološke situacije. A, daleko od toga da su svi potezi u borbi protiv COVID-a 19 bili dobro promišljeni, o čemu broj zaraženih i umrlih sve govori.

No, vlast je u jednom u pravu. Cjepivo, testovi i maske su jedino oružje protiv koronavirusa koji nam za sada stoje na raspolaganju. Zašto ih onda ne koristiti? O.K., nevidljivi neprijatelj je jači, ali ako mi cjepivo barem malo može ojačati imunitet, naravno da ću posegnuti za njim. Na mene ide tenk, pa izvadit ću i praćku iz džepa ako nemam druge; a je li tako? I naravno da oko toga ne bi smjelo biti rasprave među onima koje u ovoj psihozi još nije napustio zdrav razum.

Ako već vučemo tužne paralele s ratnim zbivanjima, činjenica je da se i u ratu od protivnika braniš kako znaš i umiješ, te onim što ti je na raspolaganju. Isto je i s COVID-om 19. Možda cjepivo zbog brze mutacije virusa više nije učinkovito kao na početku pandemije, struka kaže da sad ima 75 posto učinka, ali zašto ne primiti i treću dozu ako se radi o bolesnicima s komorbiditetom čiji je imunosni sustav krhak? Što ti ljudi mogu izgubiti, a "pola doze", koliko se prima treći put - može im spasiti život. Pišem može, a ne hoće, ali, eto, barem su se "negdje sklonili dok udaraju granate", što ne znači da neće poginuti. Da; mi smo u ratu. U ratu protiv COVID-a 19 svim sredstvima. Na život i smrt.