Ruska vojska gotovo je potpuno uništila Mariupolj. Sad se hvale započetom obnovom: YouTubeom kruži propagandni video koji prikazuje novo stambeno naselje Nevski usred razorenog ukrajinskog grada. Zgrade su podignute na brzinu, pa ni proruski orijentirani sugovornici ne mogu sakriti razočaranje nedostacima na novogradnji, piše Jutarnji list.
Ukrajinski lučki grad već je više od osam mjeseci pod ruskom okupacijom. Za izbjegle stanovnike planovi Moskve da sagrade nešto novo na temeljima uništenog grada čista su glupost, prenosi njemački RND. Grad je i dalje sav u ruševinama, pobjegli su gotovo svi koji su mogli.
Što god Rusija planirala, Mariupolj će vjerojatno zauvijek ostati grad smrti. Ukrajinske lokalne vlasti prvotno su procijenile da je u ruskim napadima ubijeno 25.000 ljudi, no stvarni broj poginulih mogao bi biti tri puta veći, izračunao je Associated Press. Vjeruje se da je više od 50.000 kuća uništeno. U gradu je ostalo živjeti oko 100.000 stanovnika, otprilike petina predratne populacije. I 15.000 ruskih vojnika.
Boli. Tim riječima Genadij Stambul počinje svoj dokumentarni film "Zona isključenja". Čuje se zujanje stroja za tetovažu. No, bol o kojoj Genadij govori nije ona od tetoviranja. Genadij je rođen u Mariupolju i priča o užasu koji su prošli grad i njegovi stanovnici. Tamo mu još žive majka, sestra i njezin sin. Godinama živi u Kijevu i sada prvi put nije mogao otići majci na rođendan, piše njemački Tagesspiegel.
Mariupolj je zatvoren za nezavisne medije. Posljednja dva novinara, videonovinar Associated Pressa Mstislav Černov i fotograf Jevgen Maloletka, napustili su Mariupolj 22. ožujka prošle godine. Oni su snimili strašne slike ruskih razaranja koje su obišle svijet. Od tada iz grada izvještavaju samo ruski propagandisti. Glavni izvor informacija iz okupiranog Mariupolja je Telegram, najpopularnija društvena mreža u Ukrajini. Telegramov kanal Mariupol Now prati 180.000 ljudi. Autor je politolog koji je napustio grad na početku ruske invazije. Ipak, svaki dan prenosi vijesti iz okupiranog Mariupolja, jer mu se javljaju stotine ljudi i dijele s njim svoje priče. Jedna snimka prikazuje učenike kako izvode predstavu za ruske vojnike. Na drugoj se vidi čovjek koji živi u stanu s razbijenim prozorima, a termometar pokazuje minus deset Celzijusa, dok se pijani ruski građevinari smiju i plešu. Mnoge fotografije i videosnimke prikazuju kako se ruševine sravnjuju sa zemljom.
Mariupolj je simbol smrti i razaranja: ruska opsada počela je 24. veljače, u svibnju su ruske snage u potpunosti zauzele grad. Zbog svoje luke na Azovskom moru, samo 40-ak kilometara udaljen od ruske granice, Mariupolj je Rusima strateški iznimno važan, ključan za opskrbu trupa.
Mariupolj se odbijao predati 86 dana. Do trenutka kada su se predali posljednji borci u željezari Azovstal, Mariupolj je postao simbol ukrajinskog otpora. Taj otpor je imao visoku cijenu: grad je praktički uništen u ruskom granatiranju.
Do sada je srušeno više od 300 zgrada, uglavnom velikih stambenih blokova. Za rušenje je predviđeno više od 1000 stambenih zgrada, za koje je procijenjeno da su toliko oštećene da ih se ne može obnoviti. To je oko 40 posto stambenog fonda, prenosi Tagesspiegel. Malo je vjerojatno da je ijedna kuća i zgrada ostala neoštećena. Neki doslovno žive u ruševinama. Drugi su se preselili kod rodbine. To su učinile majka i sestra Genadija Stambula - preselile su se u nećakov stan jer se u njihovima više nije moglo živjeti.
Prema podacima ruskih vlasti, u Mariupolju danas živi 50.000 umirovljenika i 12.000 djece školske dobi. Većina stanovnika je nezaposlena, tvornice su uništene, javni prijevoz loše funkcionira. No, mnogi se boje napustiti grad da ne bi ostali bez stana. Izbjeglica iz Mariupolja Marina Rusanova, koja sada živi u Njemačkoj, kaže da postoji još jedan razlog. "Boli me to izgovoriti, ali ruska propaganda je djelotvorna. Rusi su im rekli da grad granatira ukrajinska vojska. Blokirali su evakuaciju, ne dopuštajući ukrajinskim autobusima da uđu u Mariupolj, a ljudima su govorili da ih je Ukrajina zaboravila. Dakle, za moju sestru nije tako očito tko je kriv za tragediju u Mariupolju." Zato Marina sa sestrom više ne razgovara o tome, ne želi se svađati.
Ruski predsjednik Vladimir Putin dodijelio je 15. studenoga Mariupolju titulu "Grada vojne slave" za herojstvo "ruskih branitelja". Drugom prilikom Putin je ustvrdio da je rat protiv Ukrajine pretvorio Azovsko more u "rusko unutarnje more". Mnogima koji su ostali prihvaćaju tu verziju stvarnosti, obitelji su se podijelile na one koji su uz Putina i one koji su uz ukrajinske vlasti u Kijevu.
Većina onih koji su ostali u Mariupolju radije ne bi govorila o tome tko je kriv, a tko nije, sretni su što konačno više ne padaju granate. U usporedbi s onim što su preživjeli prošlog proljeća, život im se više ne čini tako teškim. Grad je bio odsječen od svijeta, bez hrane i vode. A onda su došli Rusi i dali im kruh. "Vratili su svjetlo, vodu i komunikacije. Prestali su bombardirati i objavili: Spasili smo vas!" kaže Stambul. Još jedan razlog zašto bi penzioneri u Mariupolju mogli voljeti Ruse: povećali su im mirovine. Prije rata Genadijeva je majka primala 3700 hrivnja, što je malo manje od 100 eura. Od Rusije sada prima 10.000 rubalja, oko 200 eura.
Ruske okupacijske vlasti polako raščišćavaju ruševine, ruše u prosjeku barem jednu uništenu zgradu dnevno, odvoze šutu i leševe. Ulicama bučno prolaze vojni konvoji, prenosi njemački RND. Rusi šalju svoje liječnike, službenike i majstore koji polako zamjenjuju ubijene ili izbjegle Ukrajince. U školama koje rade, primjenjuju se ruski nastavni plan i program. Dostupni su signali ruske televizije i ruskih mobilnih operatora.
Prema satelitskim snimkama, u posljednjih deset mjeseci na grobljima u Mariupolju iskopano je najmanje 10.300 novih grobova, a tisuće tijela vjerojatno još leže među ruševinama. "Ljudi još žive u podrumima. Nejasno je kamo bi mogli otići", rekao je lokalni aktivist za AP. No, tragove rata teško je ukloniti sa zidova pocrnjelih od požara, sivom prašinom od rušenja koja prekriva sve i mrtvim stablima s crnim batrljcima grana. Raščišćavajući ruševine, Rusi mijenjaju i povijest, uklanjajući tragove ukrajinskog nacionalnog identiteta. Iz centra grada maknuli su spomenik podignut u znak sjećanja na milijune umrlih u Golodomoru, masovnoj gladi koju su izazvale sovjetske vlasti 1930-ih godina. Dva murala u spomen na žrtve ruskog napada na Ukrajinu 2014. su prebojana. Srušeno je kazalište u kojem je poginulo puno civila. Troše neumjerenu količinu vremena na brisanje izraza ukrajinskog identiteta, a vrlo malo na brigu o potrebama ljudi iz Mariupolja, izjavio je za AP Michael Carpenter, američki veleposlanik pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), koji je pratio događaje na istoku Ukrajine. Pred našim očima odvija se vrlo brutalan kolonijalni eksperiment, optužuje Carpenter ruske okupacijske vlasti.
Velebna zgrada Dramskog kazališta bila je glavno gradsko sklonište do dva ruska zračna napada 16. ožujka. Stotine ljudi tu su poginule, stanovnici tvrde da je to područje cijelo ljeto zaudaralo na leševe. Okupacijske su vlasti stratište prvo ogradile ogromnom ogradom, a potom srušile ostatke.
Također, planiraju obnovu uništene čeličane Azovstal, mjesta posljednjeg ukrajinskog otpora. Predviđeno je da se ogromno postrojenje pretvori u industrijski park do kraja sljedeće godine.
Rusi u gradu vraćaju mnoge sovjetske nazive ulica, Avenija mira koja prolazi kroz Mariupolj bit će preimenovana u Lenjinovu aveniju. Ploča s imenom grada na ulazu u njega također je promijenjena. Ime grada je rusificirano i ispisano na crvenoj, bijeloj i plavoj podlozi, u bojama ruske zastave. No, nisu uspjeli prebojiti mučne tragove rata i razaranja.
"Užasno je. Gdje god bacite pogled, sve je crno, uništeno", kaže Lidija Erašova za AP. Lidija je gledala kako njezin petogodišnji sin Artem i njezina sedmogodišnja nećakinja Angelina umiru pogođeni u ruskom granatiranju u ožujku. Obitelj ih je pokopala u dvorištu i brzo napustila Mariupolj. Vratili su se u srpnju, dostojno pokopati djecu, ali su saznali da su im tijela već iskopana i prevezena u mrtvačnicu. Kako su se približavali centru grada, postajalo je sve mračnije, sa strašnijim tragovima rata. Lidija nije mogla ući u mrtvačnicu kako bi prepoznala tijelo svog sina. Njezin muž je izabrao lijes, dvoje djece položeno je u jedan grob. Erašova danas živi u Kanadi.
Svitlana Čebotareva pobjegla je iz grada u ožujku, na jesen se vratila kući tek da uzme nešto stvari. Ona kaže da je njezina susjeda umrla u svojem stanu, a tijelo je još uvijek tamo. Kad vlasti odluče srušiti neku zgradu, zalijepe obavijest pokraj ulaza, koja počinje s "Dragi građani". Mnogi žive u ruševinama unatoč razbijenim prozorima, zamrznutim cijevima i isključenoj struji - jer nemaju kamo.