Društvenim se mrežama proširio post ruskog dobrovoljca koji svojim suborcima potanko objašnjava kako ih Ukrajinci prisluškuju i što nipošto ne smiju otkrivati preko telefona ili radio veze. Navodi tako kako Ukrajina doslovno može slušati svaku njihovu riječ te da trebaju dobro promisliti o svakoj i najbanalnijoj stvari koju izgovore i u razgovoru sa suprugom ili majkom, piše Slobodna Dalmacija.
Tzv. ‘druga vojska svijeta‘ mnoge je rezerviste pokupila i poslala u rovove bez da im je dala i osnovne upute, pa su Ukrajinci mnogo toga saznali iz njihovih poziva koje bi locirali, a onda na njih naveli topništvo.
Poznato je primjerice kako su upravo signali mobitela rezervista omogućili ukrajinskoj vojsci da utvrdi mjesto velike koncentracije ruskih vojnika u Makijivki na istoku Ukrajine. U novogodišnjoj noći, Ukrajinci su ih zasuli raketama američkih Himarsa te ubili i ranili najmanje 300. I danas obitelji na ruskom VK kanalu traže nestale iz tog ubojitog i preciznog napada.
Ukrajinci dobro znaju što je kutija olovaka
"Ova objava se odnosi prije svega na mobilizirane osobe i njihove rođake. Postoje ljudi koji će i dalje nastaviti brbljati bez obzira na moguće im prijetnje, ali postoje i razumni ljudi koji jednostavno nisu prije susreli takve stvari i ne znaju se ponašati. Ova je objava za njih – poručuje ruski vojnik u svojim uputama pa objašnjava razliku između čavrljanja putem radio veze i razgovora mobitelom.
„S radio komunikacijom sve je jednostavno. Sve što kažete preko radio stanice Baofeng, možete smatrati da je poznato neprijatelju. Pritom, nemojte si laskati, njima je žargon od prije trideset godina savršeno poznat i ne dovodi ih u zabludu. Stoga se ne treba čuditi ako nakon izraza poput: "Očekujte kutiju olovaka" (olovke = vojnici pješadije), ili "Krtice tamo rade" (sabotaža, izvidnica) – uslijedi granatiranje! - objašnjava. Savjetuje kolegama da sami izmisle neka svoja imena za ljude i objekte i mijenjaju ih redovito u razgovorima, barem jednom u dva tjedna. Upozorava ih i da nikako ne spominju dolaske nadređenih, opskrbu ili jedinice koje im stižu u pomoć ili na smjenu.
Što se tiče mobilne telefonije kaže kako je to otvorena knjiga za ukrajinske operativce.
„Upozorenje se odnosi prije svega na razgovore vojnika s članovima njihovih obitelji. Ljudi iz nekog razloga, misle da ako ne razgovaraju s drugim vojnim osobama, da tada to nikoga nije briga, ali to nije tako. Puno toga kažu kad su opušteni. Na primjer: "Doviđenja draga, stižu jurišnici, sutra u 6 ujutro krećemo naprijed”. Neprijatelj, znajući otprilike lokaciju telefona, može poduzeti mjere za odbijanje napada. Obrnuti primjer: "Draga, prekosutra nam stiže smjena". Za one koji još ne znaju, Oružane snage Ukrajine imaju čestu naviku napadati prije smjene kako bi iskoristili umor onih koji odlaze i neznanje onih koji dolaze. Obično to rade na kraju noći i za vrijeme lošijeg vremena, ako imaju vremena sve pripremiti i isplanirati, veli Rus.
Kaže i kako naizgled neutralna rečenica: "Jako sam umoran, pješačio sam dvadeset kilometara do baze, a cesta je razrovana", može dovesti do problema.
„Dovoljno je izmjeriti udaljenost na karti, zatražiti od Amerikanaca satelitske snimke koji će pokazati opremu ili njene tragove, zatim poslati lokalce za dodatnu izviđačku misiju, i možete očekivati Himars ravno u mozak. Ovi primjeri temelje se na stvarnim događajima, naglašava.
Piše potom i kako „neprijatelj pažljivo prikuplja primjedbe vezane uz opskrbu, plaće i provođenje socijalnih jamstava od strane „našeg voljenog Ministarstva obrane”. Objašnjava kako ukrajinske operativce sve zanima i o kašnjenju plaća, ruskoj birokraciji...
„I na koncu ono što trebate znati je da postoji temeljito prikupljanje podataka ne samo o vojnom osoblju, već i o članovima njihovih obitelji. Zašto je to tako, ne znam sigurno, ali vjerojatno ne zato da bi im čestitali rođendane... - navodi i zaključuje kako su grupni razgovori preko jedne SIM kartice posebna poslastica za Ukrajince.
„To je kad se telefon sa SIM karticom kupi za četu ili drugu postrojbu, a borci naizmjence zovu kući s istog broja. Stoga je bolje ne govoriti previše, čak ni o osobnim temama, iako je želja za razgovorom s obitelji o tome prirodna i razumljiva, zaključuje.
Jedini savjet koji im mogu dati Ukrajinci glasi: "Gonite se svojoj kući, pa tamo pričate do mile volje!"
