Druga godišnjica razornog potresa na Baniji nije ni vrijeme ni mjesto za javnu prepirku.
Pomirljivi su stoga u svojim izjavama bili i premijer Andrej Plenković i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina, piše Slobodna Dalmacija.
– Zajednički zadatak svih ministara je da ubrzaju proces obnove. Kada sam rekao da je obnova nestvarno spora, mislio sam na jedan segment: konstrukcijsku obnovu i izgradnja zamjenskih kuća – ustvrdio je premijer. Na to se nadovezao i ministar Paladina, o čijem se odlasku posljednjih dana intenzivno spekuliralo u javnosti.
– Premijerova izjava je potpuno krivo protumačena, kreativno, i ne odnosi se na mene – poručio je Paladina. Ni jedan ni drugi, međutim, nisu odgovorili na ključno pitanje: ostaje li Paladina i nakon siječnja ministar zadužen za obnovu.
Frustrirani ministar
A upravo je to, po svemu sudeći, bila tema sastanka Plenkovića i Paladine koji datira od prije mjesec i pol dana. Na tom je sastanku Paladina, frustriran zbog činjenice da njegove prijedloge vezane uz obnovu nitko u Vladi ne shvaća ozbiljno, premijeru navodno i najavio svoj odlazak.
U Vladu je, nakon što je njegov prethodnik Darko Horvat završio iza rešetaka, došao sa zadatkom da ubrza obnovu. I da konačno počne u većoj mjeri iskorištavati sredstva iz EU fondova koja su na raspolaganju. Već u startu uočio je niz što kadrovskih što organizacijskih promašaja zbog kojih se, između ostalog, i kasnilo s obnovom kuća na Baniji.
Paladina je bio svjestan da je za tromost u obnovi kriv sustav, odabrani model rada koji je generirao kaos. O obnovi su paralelno odlučivala tri tijela – Ministarstvo graditeljstva, Središnji državni ured za obnovu i Fond za obnovu Zagreba. Dok je četvrto tijelo, Stožer Civilne zaštite za otklanjanje posljedica potresa na čelu s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom, i dalje politički iznad svih. I koordinira cjelokupnu obnovu.
Nije tajna ni da se Paladina u nizu navrata našao na različitoj valnoj duljini s državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu Gordanom Hanžekom. No Paladina nije član HDZ-a, a Hanžek jest, pa su svi ministrovi prigovori po svemu sudeći zanemareni. Paladina je napravio što je mogao. Naglasak je gdje god je mogao stavio na samoobnovi, ubrzao neke procedure, popravio ono što se popraviti dalo.
No kako je vrijeme odmicalo, očito je postao svjestan da u takvim okolnostima nema nade da se njegov plan o otvaranju 100 novih gradilišta na Baniji svakog mjeseca ostvari. Da će se kuće obnoviti tek za četiri godine. Da on, iako je ministar graditeljstva, nema ovlasti otkloniti sva uska grla. A da će na koncu biti Pedro koji visi, glavni krivac za neuspjeh. Paladini je pukao film. I on je Plenkovića obavijestio da će u siječnju sam otići iz Vlade.
Odlazak u Katar
Takva poruka, prema neslužbenim informacijama, nije naišla na odobravanje premijera. Plenković je navikao da on postavlja i smjenjuje ministre, ne da mu oni u lice daju ostavke, pa su se odnosi između njih nakon toga prilično zahladili.
Početkom prosinca Paladina je sa sinom otputovao u Katar na utakmicu Hrvatske i Brazila. Zbog tog je u javnosti bio žestoko kritiziran zbog neosjetljivosti prema obiteljima na Baniji koje već dvije godine životare u kontejnerima. No za one koji su ministra bolje poznavali bio je to jasan znak da je Paladina digao ruke od svega. I da je očito svjestan da je s njegovom karijerom u Vladi gotovo.
Ako se ne dogodi neki neočekivani obrat, a premijer i njegov ministar u međuvremenu ipak ne nađu zajednički jezik, prilično je izvjesno da će Plenković morati u potragu za novim rješenjem. Ukupno četvrtim od zagrebačkog potresa. Do sada su se izmijenili HNS-ovac Predrag Štromar, HDZ-ovac Horvat i nestranački Paladina.
Problem je, međutim, što je obnova najveća “kašeta brokava” u Vladi. I što se nitko ozbiljan ne želi prihvatiti da upravlja sustavom koji od početku ima grešku u kodu. Grešku koju je gotovo pa nemoguće popraviti. Osim toga, svatko tko se prihvati te vruće funkcije svjestan je da će ga već za šest mjeseci na sva zvona razapinjati.
Tada će se otkriti da Hrvatska, unatoč jednogodišnjem pomaknuću roka za koji se na svoj obraz i brk izborio Plenković, nije ni približno iskoristila sve one milijarde iz Fonda solidarnosti EU-a koje su joj poklonjene. Nakon toga obnova će se morati financirati iz državnog proračuna. A platit će je ne Europa, nego porezni obveznici.
Država stvorila kaos
Hrvatska je do sada imala dva prilično uspješna projekta obnove. Poslijeratnu izgradnju porušenih kuća koja je uslijedila nakon “Oluje”, te obnovu poplavljene Gunje. Ako se ovi modeli, zbog postroženih standarda javnih natječaja koje je Hrvatska u međuvremenu usvojila, nisu mogli primijeniti, postojala je još jedna mogućnost.
Da se država uopće ne petlja u obnovu. Nego da građanima kojima su kuće i domovi srušeni ili oštećeni u potresu pokriju troškove samoobnove. Da ljudi dobiju novce za izradu projekta, potrebni materijal, izvođenje radova, čak i za vođenje projekta. A da država samo rigorozno provodi kontrolu da se dodijeljen novac doista utroši u to za što je i namijenjen. Takav model bio bi i brži i za državu jeftiniji, a većina objekata do sada bi bila ili obnovljena, ili u završnoj fazi obnove.
Nakon zagrebačkog, a onda i petrinjskog potresa u Ministarstvu graditeljstva doista su i razmatrali takvu mogućnost. No od toga se iz nerazjašnjenih razloga na koncu ipak odustalo. Država je odlučila da stvari kompletno uzme u svoje ruke.
I stvorila kaos zbog kojeg se danas svi u Banskim dvorima crvene.
