Ratni vojni invalid Toma Milatić (61) iz Svirača na otoku Hvaru posljednjih godina živi u vrlo teškim uvjetima, praktično u sobičku punom smeća u koji zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa s bratom već nekoliko godina ulazi penjući se kroz prozor.
Posljednjih dana njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo tako da se praktično ne može dignuti na noge, pa je tu svoju sobu dodatno "opteretio" fekalijama, a činjenica je i da vrlo teško uspostavlja kontakt sa službama koje mu mogu pomoći. Posljednje što je učinio bio je telefonski poziv Županijskom centru 112 u Splitu čijim je službenicima objasnio da čak 24 dana gotovo ništa nije jeo i da ga jako bole leđa te je zatražio medicinsku pomoć.
Međutim, naglasio je da će i medicinare odbiti ako ne dođe netko od novinara da zabilježi kako on živi. Tako smo se u Svirčima našli zajedno s medicinskim timom dežurne liječnice dr. Vesne Traljić iz Hitne pomoći u Jelsi i policijom, no Milatićev brat s obitelji bio je odsutan sa škoja, a bolesnik je s njima i dalje otežano komunicirao, piše Slobodna Dalmacija.
Doktorica je preko nadležnih inzistirala da se uspostavi kontakt s mjerodavnom osobom iz Centra za socijalnu skrb u Splitu, te je naglasila da pacijent ne pristaje na odlazak iz kuće te da mu je stoga dala tek lijek za ublažavanje bolova.
Budući da se u međuvremenu pojavila Milatićeva rodbina i dio mještana, sugerirala je da o svemu odmah upoznaju njegova osobnog liječnika ne bi li se u suradnji s Centrom za socijalnu skrb za njega pronašlo adekvatno rješenje. Nije primjereno da živi u tom smeću, bez električne energije...
- Od 2004. sam na socijalnoj skrbi i ratni vojni invalid 30 posto. Država se s vremenom uknjižila na moju imovinu, a od 2011. sam u mirovini koja je lani porasla na 1750 kuna. No, od 2012. godine su mi počele stizati ovrhe za prometne prekršaje, a unatrag nekoliko mjeseci i za odvjetničke troškove po sporu vezanom za imovinsko-pravne odnose.
Do sada mi je ovršeno više od 30 tisuća kuna, dok moji preostali navodni dugovi sežu do gotovo 5500 eura. Dakle, ne ostaje mi gotovo ništa za život, pa sam se za pomoć obraćao na razne strane, ali me naprosto nitko ne razumije, niti se odaziva na moje zamolbe – kazao je Toma, nekadašnji šankist u ugostiteljskoj tvrtki "Jelsa" u kojoj je radio 12 godina.
Također je spominjao dugotrajni postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti, "lažno postavljenu dijagnozu paranoje, zločinačku organizaciju nekih istaknutih hrvatskih političara, crkveno podzemlje, kontaminiranu hranu"...
Dodao je da se do sada žalio ili tražio pomoć od MUP-a, DORH-a, USKOK-a, Ministarstva hrvatskih branitelja, liječnika, Centra za socijalnu skrb i Gradskog društva Crvenog križa otoka Hvara (GDCK), ali nigdje nije naišao na razumijevanje te da mu stoga nije preostalo ništa drugo nego umrijeti.
Rodbina i nazočni mještani tvrdili su sasvim suprotno, odnosno da ga brat tolerira u (svojoj) kući unatoč tome što može stanovati u drugoj, a da im on istodobno čini dišpete – sramoti ih pred ljudima, zatrpava smećem, odbija hranu...
- GDCK uvijek se odazove za davanje pomoći u skladu s našim ovlastima. Naravno, prethodno provjerimo što su poduzeli lokalna vlast i Centar za socijalnu skrb jer je to njima primarni zadatak. U konkretnom slučaju smo na svaki poziv ponudili pomoć u obliku prehrambeno-higijenskog paketa, ali je gospodin to u više navrata odbijao.
Tražio je i jednokratnu financijsku potporu, kada je upućen da u tom smislu podnese zahtjev Odboru GDCK-a koji nikada nismo zaprimili – komentirala je Dragica Visković, ravnateljica Crvenog križa na škoju, dodavši da nemaju službu za njegu i pomoć u kući, budući da su za to potrebne obučene osobe, prostor i dodatne financije.
Medicinari i policija do sada su višekratno postupali u slučaju Tome Milatića, koji nam se nam požalio da je zbog opisanog načina života u posljednje vrijeme jako smršavio, moguće i do 30 kilograma. Budući da čovjek nije oženjen i nema djecu, a s ostalom rodbinom nije u dobrim odnosima, mnogi su mišljenja da bi se za njega napokon moralo pronaći institucionalno rješenje.