Posljednje izjave predsjednika Vladimira Putina da "Ruska Federacija ima najnovije balističke rakete koje brzinom i ukupnom snagom nadmašuju zapadne" ponovno su otvorile pitanje za koje se desetljećima smatralo da nije na stolu - je li moguć nuklearni sukob između Rusije i NATO-a?
Putin je tako oštru retoriku pokrenuo vjerojatno želeći "povećati svoj ulog" prilikom održavanja referenduma o pripajanju okupiranih područja u Ukrajini Rusiji, donosi Slobodna Dalmacija.
Bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki, krajem Drugog svjetskog rata, pokrenule su i novu utrku u naoružanju između novih suparnika - zapadnih zemalja uključenih u Sjevernoatlantski savez i zemalja Varšavskog pakta, predvođenih tadašnjim Sovjetskim Savezom. U idućim desetljećima, a posebno tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, velike zemlje, nekadašnji saveznici protiv zemalja Osovine, razvile su mnoge vrste nuklearnog oružja, kao i kemijskog i biološkog oružja, piše Ivan Trajković za Al Jazeeru.
Današnja Ruska Federacija, prema podacima Ujedinjenih naroda, ima 5508 nuklearnih bojevih glava, iako se vjeruje da je još 400 do 450 na "proizvodnoj liniji". Tome treba dodati još oko 200 "kombiniranih" oružja koja sadrže određenu razinu nuklearnog materijala. Ukupna snaga ruskog nuklearnog arsenala procjenjuje se na 650 megatona, iako su službene brojke strogo čuvana tajna Kremlja, dok Pentagon navodi brojku od 5977 nuklearnih oružja.
Famozni Putinov kufer
Ruska vojna doktrina, usvojena 2010., kaže da se nuklearno oružje može koristiti samo "ako su granice zemlje izravno ugrožene", što u praksi znači invaziju strane zemlje ili početni napad drugih zemalja svojim nuklearnim arsenalom. Vojni analitičari u Rusiji već godinama tvrde da se ova strategija temelji na modelu "eskalacija za deeskalaciju". U teoriji, Rusija bi lansirala samo nekoliko bojevih glava, najvjerojatnije na ICBM-ove, a zatim odmah tražila pregovore za okončanje sukoba.
Jedna od takvih instalacija je "382. raketna divizija", smještena u blizini grada Novosibirska. Postrojenje sadrži najmanje 16 raketnih silosa, od kojih svaki ima po dvije interkontinentalne rakete BZ-RK Barguzin ili R-36M Vojvoda. Od 2019. pokrenut je program nadogradnje ovih projektila na sustav RS-28 Sarmat.
NATO vjeruje da Rusija trenutno ima oko 700 aktivnih bojevih glava i oko 430 projektila. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) iznosi mnogo nižu brojku - ne više od 240 aktivnih nuklearnih bojevih glava. Kakva god bila ta brojka, nema sumnje da je dovoljna da potpuno ugrozi ne samo Europu, već i veći dio sjeverne hemisfere, a svakako veći dio Azije. Također, velika je nepoznanica koliko nuklearnih bojevih glava ima "u ruskom skladištu" i može li ih aktivirati u kratkom roku.
Stručnjaci procjenjuju da bi, teoretski, zapovijed Vladimira Putina za nuklearni napad morala proći kroz nekoliko lanaca zapovijedanja, s ne manje od 50 ljudi, te da bi od izdavanja zapovijedi do lansiranja mogla proći dva dana. Također, gotovo je sigurno da Putin koristi nuklearnu kartu kao "sve ili ništa", kako bi uvjerio zapadne sile da djelomično ili u potpunosti priznaju stanje na terenu u Ukrajini i eventualno na neki način iznudi međunarodno priznanje za okupirana područja u Ukrajini.
To ima samo u Hollywoodu
Tijekom desetljeća Hollywood je učvrstio sliku o "stotinama nuklearnih projektila" koji lete prema SAD-u ili Rusiji. Takva ideja za filmove temeljila se na filozofiji "međusobnog uništenja", na kojoj je počivalo cijelo razdoblje Hladnog rata. U teoriji, lansiranje samo jedne nuklearne rakete na Sjedinjene Američke Države ili Rusiju (Sovjetski Savez) značilo bi lansiranje cijelog arsenala druge zemlje i jamčilo totalno uništenje.
To je, čini se, bila i ostala samo teorija. Posljednji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov je nakon pada Berlinskog zida tvrdio da je "nuklearni napad s bilo koje strane" samo fikcija u određenim vojnim krugovima. "Često smo s tadašnjim američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom razgovarali izravno o svim pitanjima, preko ‘crvenog telefona‘", rekao je Gorbačov.
Zapravo, bilo je na desetke takvih "crvenih telefona", čak i između Pentagona i Kremlja. Kasnije je Reagan također rekao da je "Gorbačov vođa koji želi dobro za svoj narod i da pod svaku cijenu izbjegne nuklearni rat". Samo 30 godina kasnije svijet kao da se vratio u doba hladnog rata. Pad Berlinskog zida bio je jedan od simbola ujedinjenja Zapada i Istoka, no širenje NATO saveza ostalo je kamen spoticanja između Rusije i SAD-a.
Ukrajina je vjerojatno posljednji čin odiseje koja je započela samo nekoliko mjeseci nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su bivši saveznici protiv fašizma postali novi neprijatelji. Današnje inzistiranje Rusije i samog Putina da se "u Ukrajini bore protiv fašizma koji ponovno prijeti ruskom narodu" otvara i pitanje: Je li Drugi svjetski rat doista uopće završio, barem u glavama Kremlja?,, piše Ivan Trajković za Al Jazeeru.
