Kao grom iz vedra neba medicinskim i znanstvenim krugovima odjeknula je vijest da je pronađen novi lijek koji, kako kažu znanstvenici, usporava kognitivni pad kod pacijenata s ranim stadijom Alzheimerove bolesti (AB). Znanstvenicu su najavili početak nove ere liječenja, nakon što je kliničko istraživanje potvrdilo da novi lijek "Lekanemab" usporava kognitivni pad kod pacijenata s ranim stadijima bolesti, piše Slobodna Dalmacija.
Ovaj rezultat i ova nada su došli nakon nekoliko desetljeća rada na tom polju i rezultat toga je da znanstvenici koji se bave ovom problematikom mogu reći kako postoji velika nada da bi se ova bolest mogla izliječiti.
Kako se računa od AB, inače u svijetu boluje oko 30 milijuna ljudi.
"Ovo je prvi lijek koji pruža stvarnu mogućnost liječenja za pacijente s Alzheimerom", rekao je Bart De Strooper, direktor britanskog Instituta za istraživanje demencije na Univerzitetskom koledžu u Londonu.
"Iako se kliničke koristi čine donekle ograničene, može se očekivati da će s vremenom postati očitije," istaknuo je De Strooper
Lijek, "Lekanemab", je terapija antitijelima koja uklanja nakupine proteina zvane beta amiloid koji se nakupljaju u mozgu.
Dvije tvrtke koje se bave razvojem ovog lijeka amarički Biogen i japanski Eisai objavili su u rujnu vrhunske rezultate kliničkog ispitivanja na gotovo 1800 pacijenata, no znanstvenici na tom području s nestrpljenjem su čekali potpune podatke koji su objavljeni u utorak u New England of Journal of Medicine.
Podaci su pokazali da lijek smanjuje pad ukupnih mentalnih vještina pacijenata za 27 postom tijekom 18 mjeseci.
"Vjerujem da potvrđuje novu eru modifikacije lijeka za AB bolest. Era koja dolazi nakon više od 20 godina napornog rada na anti-amiloidnim imunoterapijama, od strane mnogo, mnogo ljudi, i mnogo razočaranja na tom putu," rekao je Nick Fox, profesor kliničke neurologije i direktor Centra za istraživanje demencije na UCL-u.
U svijetu s demecijom živi oko 55 milijuna ljudi, a koliko je raširena AB najbolje govori podatak da od tih 55 milijuna ljudi, njih 2/3 boluje od ove bolesti.
Inače, ona je vodeći uzrok smrti u Velikoj Britaniji i pacijenti obično umiru unutar sedam godina od dijagnoze.
Bolest košta Veliku Britaniju 25 milijardi funti godišnje, a očekuje se da će se broj gotovo udvostručiti na 47 milijardi funti do 2050. godine. Najčešći rani znakovi su problemi s pamćenjem, ali kako bolest napreduje, ljudi se mogu naći izgubljeni na poznatim mjestima, imati problema s donošenjem odluka, bore se s jednostavnim zadacima i na kraju ne mogu jesti ili se kretati bez pomoći.
Desetljećima su trajali napori da se bolest uspori, zaustavi ili poništi, što je farmaceutske tvrtke koštalo milijarde dolara, a neke je prisililo da potpuno napuste polje. Mnogi lijekovi nisu pokazali nikakvu korist u ispitivanjima jer su pogodili krivu molekularnu metu ili su testirani na pacijentima čija je bolest bila previše uznapredovala. Očekuje se da će pozitivni rezultati lekanemaba dovesti do nove generacije lijekova koji nude sve bolju kontrolu bolesti.
Usred općeg uzbuđenja zbog rezultata, istraživači su istaknuli brojne probleme koji bi mogli spriječiti usvajanje lijeka.
"Lekanemab" je skup i košta po pacijentu između 10.000 i 30.000 funti godišnje i ima tako skroman učinak, barem tijekom 18 mjeseci, da nije jasno hoće li pacijenti primijetiti ikakvu korist.
Nije jasno kada će ga, pa čak ni hoće li ga odobriti Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode Velike Britanije i Nacionalni institut za kvalitet zdravlja i skrbi, prenosi Guardian.
O ovoj bolesti i o ovom novom "spasonosnom" lijeku porazgovarali smo s prof. dr. sc. Ivom Lušićem, poznatim splitskim neurologom i bivšim dugogodišnjim predstojnikom Klinike za neurologiju KBC-a Split, koji je ekspert u ovom području neurologije i koji je član Europske neurološke akademije.
- AB je ireverzibilni vid demencije karakteriziran gubitkom pamćenja, progresivnim oštećenjem spoznajnih funkcija te promjenama na području osobnosti i ponašanja. Bolest je prvi opisao njemački liječnik Alois Alzheimer 1906. godine, no do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća smatrana je rijetkim neurološkim poremećajem. Međutim, AB je najčešći tip demencije kojeg danas susrećemo u kliničkoj praksi, a procjene njene učestalosti variraju od 3% u populaciji osoba starih 65-75 godina, pa sve do 40% u osoba starijih od 85 godina. Bez obzira na stvarnu učestalost, nesporno je da postoji progresivni porast učestalosti te bolesti nakon 65. godine života, kazuje dr. Lušić.
Smatra se da će se broj bolesnika s AB tijekom slijedećih 30 godina povećati za tri do četiri puta.
- U RH se broj bolesnika procjenjuje na 90.000, za sada s tendencijom stalnog porasta. Stoga AB predstavlja strepnju za sve osobe starije od 60 godina, tragediju za srodnike i skrbnike oboljelih osoba, kao i veliki financijski teret i gubitak za društvo u cjelini, ističe naš sugovornik.
AB nije normalan dio procesa starenja. Zbog nakupljanja patoloških proteinskih struktura u mozgu dolazi do oštećenja živčanih stanica (neurona), a konačno i do njihovog odumiranja.
- Uzrok AB nije poznat. Prevladavajuće je mišljenje da se radi o bolesti provociranoj vanjskim čimbenicima, uzrokovanoj (za sada) nepoznatim virusima ili toksičnim elementima iz okoliša, i to u genetski predisponiranih osoba. Neki čimbenici rizika za pojavu te bolesti su nam poznati, a najvažniji među njima za oboljevanje od AB nesporno je visoka životna dob. Naime, iz epidemioloških podataka jasno je da porast životne dobi neumitno podiže rizik obolijevanja od AB, kazuje dr. Lušić.
Alzeimerovu demenciju karakterizira postupno propadanje spoznajnih (kognitivnih) funkcija, a simptomi najčešće započinju blagim gubitkom pamćenja. Progresijom poremećaja pamćenja razvija se dezorijentacija u vremenu i u prostoru te razni poremećaji govornih funkcija. U kasnijoj fazi bolesti gubi se svaki socijalni kontakt, često dominiraju psihički poremećaji, a konačno oboljele osobe postaju nepokretne, inkontinentne i potpuno ovisne o brizi skrbnika.
- Premda temeljni uzrok bolesti nije poznat, posljednjih 30-ak godina postignut je značajan napredak u razumijevanju staničnih, molekularnih i biokemijskih zbivanja u mozgu oboljelih osoba. Zbog nakupljanja patoloških proteinskih struktura u mozgu, točnije tzv. senilnih plakova i neurofibrilarnih vretena, dolazi do oštećenja živčanih stanica (neurona), a konačno i do njihove smrti. Propadanje neurona posljedično vodi sniženju razine određenih neuroprijenosnika u mozgu, što tijekom vremena rezultira i sniženjem interakcije između različitih moždanih regija, kazuje dr. Lušić.
Postoji više hipoteza o dinamici i o načinu razvoja opisanih promjena u tkivu mozga, među kojima je za sada dominantna tzv. hipoteza amiloidne kaskade, prema kojoj patološki proces polazi od nakupljanja promijenjenog oblika jedne bjelančevine – amiloida. Taj patološki vid amiloida naziva se beta-amiloidni protein, a on se – među ostalim – odlikuje netopljivošću, zbog čega i zaostaje u moždanom tkivu.
- Imajući u vidu spomenutu hipotezu, većina istraživanja novih lijekova za AB usmjerena je ka pokušaju da se zaustavi nakupljanje beta-amiloida – ili da se postojeće nakupine uklone iz moždanog tkiva. Naime, usprkos značajnog napretka u razumijevanju ove bolesti, do lanjske su godine postojeći lijekovi bili usmjereni isključivo na pokušaj blagog umanjenja spoznajnog oštećenja, tj. tek jednog od osnovnih simptoma bolesti, a ne na liječenje same bolesti. Od postojeća tri lijeka te vrste posljednji je licenciran još davne 2003. godine,što znači da skoro dva desetljeća nismo bitno napredovali u liječenju AB, kazuje dr. Lušić.
S tog stanovišta pojava novog lijeka usmjerenog na zaustavljanje gomilanja beta-amiloida u moždanom tkivu predstavlja stvarno bitan napredak u liječenju AB.
- Štoviše, taj lijek tijekom primjene djelomično "ispire" i već od ranije nakupljeni beta-amiloid. Riječ je o "Lekanemabu", specifično dizajniranom monoklonskom protutijelu, koje se vezuje za taj patološki protein. Studija provedena na 1800 ispitanika s početnim simptomima AB, uz nepobitne dokaze o značajnoj redukciji nakupljanja beta-amiloida, rezultirala je i usporavanjem kognitivnog propadanja bolesnika koji su primali lijek u odnosu na ispitanike koji su primali placebo. Potrebno je napomenuti da je lijek s sličnim svojstvima već 2022. godine (tj. lani) registriran od Američke agencije za lijekove. Međutim, rezultati kliničkih studija ovog lijeka nisu bili jednoznačni, te ga Europska agencija za lijekove (EMA) nije odobrila. Međutim, usprkos svih navedenih činjenica, po mom osobnom mišljenju nema razloga za pretjeranu euforiju koja se osjeća u masovnim medijima, pa i u nekim medicinskim časopisima, ističe dr. Lušić.
Prije svega, ovaj lijek djeluje isključivo na beta-amiloid.
- Međutim, tzv. "amiloidna hipoteza" o patofiziologije AB tek je jedna od postojećih hipoteza (premda prevladavajuća), što je jasno iz same riječi "hipoteza". Ta se hipoteza oslanja na opažanje da se u mozgu oboljelih osoba redovito nalazi izrazita akumulacija beta-amiloida – no to ne mora nužno biti i definitivni dokaz o uzroku same bolesti. Da se slikovito izrazim – na zgarištu izgorene kuće (ukoliko je vatra ugašena) naići ćete na mnogo dima – no to ne znači da je dim uništio kuću, plastično pojašnjava naš sugovornik.
Trenutno je u različitim fazama ispitivanja više od 300 potencijalnih lijekova za Alzheimerovu bolest, od čega je značajan broj usmjeren na druge komponente bolesti, a ne na beta-amiloid.
- Uz to, iz svega navedenog lako je shvatiti da ovaj lijek ne zaustavlja napredovanje bolesti – već da u određenoj mjeri usporava njen neumitni tijek. Evaluacija spoznajnih sposobnosti ispitanika mjerena je određenom ljestvicom (CDR). Nešto bolji rezultati na toj ljestvici (za 27%), tj. sporija progresija demencije u ispitnoj skupini značajna je za rezultat ispitne studije. Međutim, veliko je pitanje u kojoj se mjeri taj rezultat studije može prenijeti na stvarnu životnu situaciju, odnosno – posjeduje li taj rezultat i klinički značaj?
Štoviše, u ovom trenutku ne znamo koliko dugo traje ostvareni učinak. Potrebno je naglasiti da se objavljeni podaci odnose na praćenje bolesnika tijekom praćenja koje je traajalo 18 mjeseci, kao i da je usporenje kognitivnog propadanja zabilježeno samo u posljednjih 6 mjeseci, dok tijekom prvih 12 mjeseci nije uočena nikakva razlika između dviju ispitnih skupina, kazuje dr. Lušić.
Tijekom praćenja ispitanika uočene su određene nuspojave.
- Najozbiljnije su moždani edem te manja krvarenja u moždanom tkivu (ARIA-E i ARIA-H), koja su opažena u 17% bolesnika koji su primali Lekanemab. Nažalost, zabilježena su i dva smrtna slučaja. Stoga se postavlja pitanje: Da li relativno malo poboljšanje kliničke slike opravdava rizik tih nuspojava? Koliko god se to doimalo bešćutnim, potrebno je imati u vidu i potencijalnu cijenu lijeka. Premda lijek još nije odobren – pa i nema definiranu cijenu, razložno je pretpostaviti da će cijena godišnjeg liječenja iznositi više od 20.000 eura. Mi na sreću još uvijek živimo u društvu koje nam omogućuje dostupnost lijekova bez obzira na njihovu cijenu, no golema većina svjetskog stanovništva nema taj luksuz. Stoga cijena lijeka određuje njegovu dostupnost, a s obzirom da se ovdje radi o masovnoj bolesti, većina država ovaj lijek vjerojatno ne bi stavila na popis lijekova dostupnih preko općeg zdravstvenog osiguranja, mišljenja je dr. Lušić.
Općenito, za procjenu kliničkog značaja novog lijeka (ili nekog novog medicinskog postupka) potrebno je vrijeme, kako bi se moglo definirati koja je doza lijeka najpovoljnija, koliko dugo lijek treba primjenjivati.
- I to u kojih bolesnika (za sve bolesnike s tom dijagnozom ili samo za određene varijante bolesti), kakav je odnos učinkovitosti lijeka prema učestalosti i težini nuspojava, itd. Dakle, još uvijek je prerano za definitivnu ocjenu potencijala "Lekanemaba", kazuje dr.Lušić.
Nakon svega iznesenog, postavlja se pitanje, ima li nade za bolesnike s Alzheimerovom bolešću?
- Po mom mišljenju ima, no rješenje prije svega leži u dijagnostici bolesti, a ne isključivo u farmakoterapiji. Naime, problem je u tome da se prvi simptomi bolesti prepoznaju kada je bolest u našem organizmu već nazočna najmanje dvadeset godina (po nekim istraživanjima i 40), što znači da je akumulacija patoloških proteina u trenutku kliničke dijagnoze već daleko odmakla. Što to znači za lekanemab – ili za bilo koji novi lijek?
Ukoliko bismo bolest dijagnosticirali deset godina ranije, ili možda čak u samom početku bolesti, onda bi ovaj lijek imao daleko više smisla i uspješnosti. Stoga su iznimno važna istraživanja potencijalnih "biljega" bolesti, koji bi ukazali na nazočnost bolesti u njenoj ranoj fazi, a bili bi jednostavni u primjeni. Istina, mi već sada posjedujemo metode kojima možemo dokazati prisutnost AB, no radi se o metodama neprikladnim za masovnu primjenu zbog kompleksnosti i cijene postupka (radionukleidne metode, analiza cerebrospinalne tekućine). Stoga, stava sam da "Lekanemab" predstavlja korak naprijed, no još nas čeka dugo putovanje, zaključio je prof. dr. sc. Ivo Lušić.