Taj projekt, koji bi mogao koštati devet milijardi kuna, "upao" je u projekt prometne povezanosti Hrvatske, napravljena je Studija izvodljivosti te uskoro počinje priprema projektne dokumentacije.
Međutim, politika i struka nisu usuglašeni oko izgradnje autoceste od Metkovića do Dubrovnika na predviđenoj trasi (Metković – Pelješac – Rudine – Osojnik). Naime, istodobno s gradnjom autoceste kroz Dubrovačko primorje, kojih desetak kilometara dalje planira se graditi dionica Jadransko-jonske autoceste kroz BiH, koja počinje u Počitelju, pa preko Stoca i Popova polja završava u Aranđelovu kod Trebinja, na granici s Crnom Gorom. Dr. Ivan Dadić, stručnjak za teoriju organizacije prometnih tokova, drži da nema potrebe graditi autocestu od Metkovića do Dubrovnika kad će se već graditi odvojak Jadransko-jonske autoceste kroz Popovo polje. Ističe da će se gradnjom autoceste kroz dolinu Neretve i Dubrovačko primorje devastirati prostor.
PARALIZA
– Ova trasa nije dobra. Na uskom prostoru ne mogu ići dvije paralelne autoceste. Jedna će biti Jadransko-jonska, preko Popova polja, Bokokotorskog zaljeva i dalje prema Albaniji i Grčkoj, a druga bi bila ova autocesta. Kad bismo sada imali autocestu do Dubrovnika, možda bi bilo više gostiju, ali grad bi bio potpuno paraliziran jer ne može više primiti tako veliki promet – ističe dr. Dadić.
– Autocesta bi trebala ići Popovim poljem i Dubrovnik bi trebao biti spojen na nju. Jedan krak išao bi od Dubrovnika prema Popovu polju, a drugi od Konavala prema jugu. To bi bilo dugoročno jedino ispravno rješenje za prometnu povezanost Dubrovnika – smatra Dadić.
Trebalo bi spojiti Metković do mosta na Pelješcu, ali ne autocestom, nego nekom drugom modernom prometnicom.
Kad se izgradi most s priključnim cestama, to će nedvojbeno skratiti put prema Dubrovniku za pola sata. To će biti dobro rješenje, ali treba i sam Dubrovnik pripremati da bi mogao primiti povećan broj vozila, jer je tamo i sada stanje u prometu katastrofalno, poglavito u turističkoj sezoni.
Dr. Dadić daje zanimljivo rješenje za Dubrovnik.
– Trebalo bi pomorski prijevoz iskoristiti kao zamjenu za cestovni. Primjerice, od Mokošice do Dubrovnika može se uvesti brodska linija. To neki gradovi već imaju – predlaže dr. Dadić.
NIJE ISPLATIVO
– Autocestu do Dubrovnika treba rješavati s BiH, Crnom Gorom i Albanijom kao Jadransko-jonsku autocestu, koja je kroz Hrvatsku većim dijelom dovršena, a sada se gradi u BiH – govori dr. Dadić.
Autocesta kroz hrvatski teritorij devastirat će prostor i upropastiti budući turistički razvitak na trasi. Širina koridora kojim prolazi autocesta je 30 do 40 metara, pa je sasvim jasno da bi se prostor od Stona do Dubrovnika u potpunosti devastirao.
– Postojeća cesta prema Dubrovniku uz određene rekonstrukcije, poboljšanja i zaobilaznice nekih naselja mogla bi biti sasvim dovoljna. Rekonstrukcija postojeće ceste da, ali ne velika autocesta, koja će nesumnjivo devastirati prostor – rezolutan je Dadić.
– S obzirom na to da je pelješki most četverotračni, netko se sjetio da bi se mogla graditi autocesta do Dubrovnika. Međutim, u Dubrovniku treba rješavati druge prometne probleme, a među njima i kako povezati aerodrom u Čilipima s Dubrovnikom ili kako povezati Korčulu s pelješkim mostom.
Devet milijardi kuna za dionicu od Neretve do Dubrovnika nikada se neće vratiti. Tim novcem mogu se kvalitetno riješiti svi prometni problemi u Dubrovniku i županiji. Odluka da se gradi autocesta ovom trasom je političke prirode, neutemeljena na ekonomskoj isplativosti i stvarnoj potrebi prometne povezanosti – zaključio je dr. Ivan Dadić.