Za Kemala Kilicdaroglua, kandidata oporbe ne ovonedjeljnim predsjedničkim izborima u Turskoj, kažu da je sve ono što njegov protivnik, Recep Tayyip Erdogan, nije.
I dok ‘Sultan novog doba‘, kako Erdoganu tepaju pristaše od Azije do Balkana, samo jednom rečenicom ili migom može zapaliti i mobilizirati skoro dvomilijunsku masu ljudi da mu dođu na nedavni skup u zračnu luku u Istanbulu, skromni Kemal je tih, čak i pomalo introvertan. Zato ga i zovu ‘Gandhi‘, piše Slobodna Dalmacija.
Za glavnu pozornicu u kampanji izabrao je svoju kuhinju pa je već tako u legendu ušlo njegovo poziranje s glavicom luka (kapule) i kako Turcima objašnjava da bi eventualnom novom Erdoganovom pobjedom ona mogla poskupjeti za nevjerojatnih 300 posto.
U najkraćemu, Kilicdaroglu bi u fotelji predsjednika radio potpuno drugačije nego njegov prethodnik, počev od razmontiranja predsjedničkog sustava s neograničenim ovlastima, pa do odnosa prema ženama. Takav pristup mu se već isplatio pa ankete rađene nekoliko dana uoči izbora pokazuju da ima više od pet posto podrške u odnosu na aktualnog vladara Turske (49,3 naprema 43,7 posto).
Treba napomenuti da su ova istraživanja rađena prije nego što je Muharrem Ince, jedan od četvorice kandidata, za kojeg se vjerovalao da je Erdoganov ‘Trojanski konj‘ s ciljem da se odluka o pobjedniku barem odgodi do drugog kruga, objavio da se povlači iz utrke. Prema istim ispitivanjima javnog mišljenja, Ince je dobvao od dva do četiri posto glasova, taman koliko bi trebalo Kilicdarogluu da već ove nedjelje osigura pobjedu.
Njegov put do glavnog favorita izbora nije bio niti malo lak. S početkom ovog tisućljeća, dok je Erdogan stavljao Tursku pod svoju šapu, on je ušao u članstvo lijeve Republikanske partije naroda (CHP), čiji je osnivač otac moderne Turske, Mustafa Kemal Ataturk.
Svi pokušaji da ovaj nekadašnji činovnik za socijalno osiguranje, ponajviše poznat po svojim zalaganjima protiv korupcije i za demokraciju, preuzme vlast u zemlji od skoro 85 milijuna stanovnika, do sada su bili neuspješni. Zato je taktiku za svoju vjerojatno zadnju političku bitku razradio do u detalj.
Počelo je prije četiri godine pobjedama njegovih ljudi za gradonačelnike dva najvažnija grada – Ankare i Istanbula. Potonji je preuzeo Ekrem Imamoglu, za kojeg su mnogi vjerovali da bi bio puno bolji izazivač od Erdogana.
Ako ništa drugo, obiteljski backgroundi, životopisi i politički usponi su im vrlo slični. Članovi AKP-a (Stranke pravde i razvoja) i njihovi sateliti najviše su ga se pribojavali pa su tako učinili sve da mu ubrzaju proces za navodno vrijeđanje članova izborne komisije zbog poništavanja izbora 2019. godine i spreme ga u zatvor, a prošlog vikenda priredili su mu pravo kamenovanje tako da je jedva izvukao živu glavu.
Svoje pregovaračke sposobnosti Kilicdaroglu je pokazao kada je uspio zatomiti Imamogluove ambicije (pristao biti kandidat za potpredsjednika), ali isto tako posjesti za stol i napraviti dogovor s čelnicima razjedinjene oporbe, koji su mu se na kraju počeli sami nuditi. Uspio se nagoditi i s Kurdima, čiji bi glasovi uz mlade birače mogli biti presudni.
U odnosu Erdogana je do sada uvijek bio korak ispred, pa tako i kada je javno priznao da vjerski pripada ne baš omiljenim alavitima, koji su tumačenjem Kurana puno bliži šijitima nego sunitima, inače u ogromnoj većini u Turskoj. Jedino što je nespretno bilo s njegov strane jest nesvjesno gaženje molitvenog ćilima u jednoj prilici, zbog čega se morao ispričati početkom travnja.
Osim vjere, Erdogan ga pošto poto želi diskreditirati kao elitista kojemu su strani problemi običnog čovjeka pa ga tako posprdno naziva "Bai Kemal" ili "gospodin Kemal". Kilicdarogluu to niti najmanja ne smeta pa je i sam sebe počeo oslovljavati na isti način.
Svakako, najveći će mu problem biti ako podcijeni Erdogana, koji je pokazao da se neće libiti bilo čega da bi ostao na vlasti. On je politički još živ i nisu ga dotukle neke fatalne greške poput kriminalno loše stanogradnje, zbog čega je potres u veljači odnio više od 50 tisuća ljudskih života.
Ili, s druge strane, rekordna inflacija, koja je donedavno bila čak 85 posto, ali ju je nekako uspio posljednjih tjedana spustiti za skoro pola.
Drugo je pitanje kako će Turci prihvatiti najavljenu reformu država, kao i okretanje prema Europskoj uniji i starim saveznicima u NATO-u. Zapad je crvena krpa kojom im se godinama maše ispred nosa.
- Ovi izbori se odnose na obnovu Turske, osiguravajući da niti jedno dijete ne ode gladno u krevet. Oni se odnose na osiguravanje rodne ravnopravnosti. Ovi izbori su za pomirenje, a ne za sukob - uporno ponavlja Kilicdaroglu.
- Moji ljudi neće dopustiti da pijanci izađu na pozornicu. Moja nacija će dati potreban odgovor 14. svibnja. Nećemo dopustiti Kilicdarogluu, koji je ruku pod ruku s teroristima, da podijeli našu domovinu - uzvratio mu je zapjenjeni Erdogan sa spomenutog skupa na istanbulskom aerodromu.
Pravo glasa na presudnim izborima ima 64,11 milijuna Turaka, od čega čak 4,9 milijuna prvi put. Oni će svoje konačno reći ove nedjelje ili u drugom krugu za 14 dana.