Pisac Vladimir Arsenijević na ovogodišnjem zagrebačkom Interliberu promovirao je svoju novu knjigu "Duhovi" (Laguna, Beograd 2023.), zaključni dio tetralogije "Cloaca Maxima", započete romanom "U potpalublju" (Laguna, Beograd, 1994.)
Arsenijević je poznat i izvan balkanskih granica, hvali ga i publika i kritika. No, režim ga baš i ne voli. Poznato je da je dobio otkaz u jednom srpskom listu nakon što je svojedobno gostovao u emisiji Nedjeljom u dva 2011. godine.
S njim je objavljen intervju u Novostima.
- Mislim da se danas iskustva Srbije i Hrvatske već tako dramatično razlikuju, da se to posebno reflektira na način na koji odrastaju mlade generacije. U Hrvatskoj – uz sve probleme koji nisu mali i uz situaciju koja nije idealna – za razliku od Srbije ima mnogo više svježeg zraka. Hrvatska je mnogo otvorenija nego što je današnja Srbija. Čini mi se da je Hrvatska, za razliku od Srbije, sve manje sklona perpetuiranju krvavih zabluda iz prošlosti.
A u Srbiji smo nažalost odgojili zastrašujuću generaciju. Naravno da u toj generaciji ima fenomenalnih mladih ljudi, to je jasno. No važno je pogledati širu sliku. Nasilje koje se očituje na zidovima zgrada, na ulicama gradova Srbije. Tisuće murala i grafita s likom Ratka Mladića s istim samoreplicirajućim porukama: srpski heroj, srpski heroj, srpski heroj…
Znate da je 3. svibnja u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" došlo do masovnog ubojstva čiji je počinitelj trinaestogodišnji dječak. Stanujem u blizini te škole, tamo neprestano gore svijeće, posađeno je deset sadnica drveća za komemoraciju deset dječjih žrtava. Ali na zidu škole, neposredno do ulaza kojim je taj dečak ušao u školu, ogromnim slovima piše "Grobari Vračar".
Grobari su huliganska grupa, mafijaška i također državna služba koja se bavi najmračnijim poslovima. Uvijek su pored likova Ratka Mladića i drugih mrziteljskih i šovinističkih grafita ispisani inicijali "GV". Preko puta ulaza u školu "Vladislav Ribnikar" bio je mural s likom Vladimira Putina, pa je desetak metara dalje u parku "Mitićeva rupa" s pogledom na dječje igralište bio ogroman grafit na kojem je pisalo "Kad se vojska na Kosovo vrati".
Sto metara dalje bio je onaj čuveni mural Ratka Mladića, a on je bacao takvu sjenu na sve druge da gotovo nitko nije primjećivao da je tik do njega bio – a više nije – mural Draže Mihailovića. I što očekujete? Šta se događa u dječjim glavama? Uvek mi je bilo problematično reći "aha, Srbija je pet, deset godina u zaostatku za Hrvatskom".
Bilo je prekompleksno, nije se moglo izraziti tako jednostavnom usporedbom. Ali danas! To su zaista dva puta. Što opet ne govori mnogo dobrog o Hrvatskoj, nego jako lošeg o Srbiji - naveo je taj pisac, koji je odgovorio i što spaja Hrvatsku i Srbiju.
- Popularna kultura. Mogu misliti bilo što o bilo kojim predstavnicima muzičkih scena, televizijskih produkcija i kojekakvog treša koji se proizvodi. Treš je ljepljiv na regionalnom nivou i obavlja ono što različiti idealizmi ne uspjevaju da razriješe. Naprimjer, nisam znao da li da se smijem ili da plačem kad smo bili na putovanju po regiji.
Pošli smo iz Beograda, vidjeli bilbord "Aca Lukas, beogradska Arena, najveća žurka na Balkanu". Došli u Sarajevo, videli bilbord: "Aca Lukas, hala Skenderija, najveća žurka na Balkanu". U Zagrebu evo gledam: "Aca Lukas" na bilbordu. Kad smo otišli u Ljubljanu pisalo je "Aca Lukas, hala Tivoli, najveća žurka". E, ali mi više nismo na Balkanu, šta je ovo? Mi dakle možemo da se ljutimo koliko hoćemo, ali je oporavljajuća činjenica u saradnji i koprodukciji, što garantira distribuciju na širem području. I sve što može da se izrazi u brojkama zapravo je fenomenalno. Ne treba tu više nikakav herojski princip. Oni to rade jer se naprosto isplati: a tu je onda nešto što mene zbunjuje... - navodi pisac.
- Ako 2000. godine u Srbiji i najokorjeliji nacionalista nije mogao da negira što se dogodilo u Vukovaru, Srebrenici, Goraždu, na Kosovu i drugde gdje su vršeni ti stravični zločini, revizionistički val posljednjih dvadeset godina je bio tako snažan u Srbiji da je sada moguće emotivno negirati gotovo sve. Naprosto, kao da se ništa nikada nije dogodilo.
Postotak mladih ljudi od dvadesetak godina koji, po objavljenim statistikama, uopće znaju da se nešto dogodilo u Vukovaru je ispod jedan posto. To je zastrašujuće. Imate jednostavne, vulgarizirane emotivne istine poput: "Milošević je branio srpski narod." Ili "Ratko Mladić je heroj koji je branio srpski narod". Gotovo, točka. U Srbiji živimo u još gorem društvenom stanju nego što je ono bilo 1990-ih kada ste makar imali polarizirano društvo. Mogli ste da živite na principu malog izoliranog otoka gdje se njeguju vrijednosti kojima pripadate. To je sada potpuno razbijeno - navodi pisac.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.