Još je osjećam uz sebe. Osjećam njezin miris, njezinu toplinu...Teško mi je pojmiti da je nema. Onaj dan, kada je otišla u prvi tren uz svu bol osjetite olakšanje jer se ona više ne muči, ali svaki sat nakon toga sve je teži i teži – priča za 24 sata otac Valentino Goršić koji je sa suprugom Mateom, mlađom kćeri i Mateinim roditeljima u San Franciscu gdje je zauvijek zaspala njihova Kiara (8).
- Prije nešto više od dva tjedna stalo joj je srce na 12 minuta. Taj zastoj je oštetio bubrege, moždane funkcije i ostale organe. Bilo je jasno da Kiara tu bitku ne može dobiti – priča Valentino, prenosi Slobodna Dalmacija.
On i supruga Matea zadnjih mjeseci uglavnom su samo s obitelji dijelili detalje zdravstvenoga stanja malene. U tišini, daleko od javnosti, nakon tog zastoja srca, u San Francisco su stigli djedovi, bake, tete... da se pozdrave od plavog anđelka iako, dok god joj je srce tuklo, tinjala je mala nada da će otvoriti oči barem na još jedan dan.
Kiara je na eksperimentalno liječenje u San Francisco otputovala pred Božić 2021.Tumor se rapidno bio smanjio i činilo se da je Kiara dobila jedinstvenu priliku za nastavak svog dječjeg života punog snova.
Ključni trenutak u Kiarinom liječenju je bila operacija hidrocefalusa. Riječ je o stanju u kojem dolazi do povišenog tlaka cerebrospinalne tekućine (likvora) unutar sustava mozgovnih komora, što uzrokuje njihovo proširenje. Nakon te operacije Kiara je polako odlazila. Uslijedio je i zastoj srca.
Bilo nam je jasno iz dana u dan da više nema spasa. Na kraju su liječnici ugasili aparate... - ispričao je za 24 sata tata Valentino koji je na Facebooku objavio pismo za sve ljude koji su bili uz njih.
- Dragi naši svi, Kiaristi naši, prijatelji i rodbino, svi vi koji ste bili uz nas u vašim mislima dok smo mi provodili najteže trenutke naših života... teško je naći prave riječi... ova borba je bila nemilosrdna, neprijatelj je bio jak, ali vjerujte i naša/vaša Kiara je bila dostojan suparnik, borila se je do svoje zadnje sekunde.
Sada kada vidimo ovakav završetak rekli bi da smo mi izgubili rat, ja bi rekao da je ovo samo bila bitka, rat se nastavlja do onoga dana dok se ne nađe lijek koji neće uzeti više niti jedan život na ovako okrutan i surov način. Nama kao roditeljima teško je zamisliti, da ova naša sudbina danas, sutra i svakog novoga dana čeka neku novu obitelj... teško je riječima opisati sve ono kroz što smo prošli, ali je još teže zamisliti što je naš mali junak sve podnio na svojim nevinim i nejakim plećima... naša Kiara više nije tu u svom fizičkom obliku, ali ona je i dalje s nama i živjeti će kroz sve nas i u nama i ja čvrsto vjerujem da će naša mala obitelj ponovno biti skupa na nekom boljem mjestu...
Zašto ovo pišem, pišem samo iz jednog razloga, a to je da ovaj naš 'kraj' ne bi obeshrabrio nikoga tko se trenutačno bori, kao ni onoga koga ova sudbina u budućnosti čeka... budite jaki i neka vas samo srce vodi, i znajte nećete pogriješiti.
A u Kiarino ime vas molim pokušajmo biti svakim danim bolji ljudi jer ne znamo što nam sutra nosi, to je ono kako je ona živjeli svaki svoj dan proveden na ovoj okrutnoj planeti i u konačnici spojila ne spojivo, pomaknula granice i napravila nemoguće te svojim životom platila korak unaprijed u borbi protiv ovog DIPG monstruma.
Hvala vam svima na riječima podrške, porukama, pozivima i svim vašim posvetama, molitvama, hvala vam na svemu do sada i od sada. Mi našu/vašu malu dovodimo u njen Šibenik kojega je neizmjerno voljela, i njen Šibenik je njoj pokazao koliko on nju voli i znam da će onda tek biti sretna i potpuno ispunjena. Tu smo za sve vas. Volimo vas kao što vas je i Kiara voljela!"
A Kiara je voljela crtati i ručati kod 'Batka', voljela je svoje plišance, sekicu, bake, djedove, svog hrčka, voljela je učiti iako nije klasično polazila školu nego joj je u Šibeniku dolazila učiteljica, obožavala je svoje roditelje i bila je voljeno dijete. Otišla je gdje ćemo i svi jednoga dana, samo ona je otišla prerano..., napisao je.