Na drugoj sjednici trećeg saziva Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koja se održava u Cavtatu, bilo je govora o razvoju suradnje, izazovima povratka i useljavanja u maticu zemlju, o demografiji, globalnoj prepoznatljivosti Hrvatske, o vanjskopolitičkom položaju Republike Hrvatske i odrazima na Hrvate koji žive izvan Hrvatske, ne samo o iseljenicima u dvanaest europskih država nego i hrvatskoj nacionalnoj manjini u tzv. prekomorskim državama.
Bila je to prigoda i za razgovor s potpredsjednicom Savjeta za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji Jasnom Vojnić. Nakon BiH, Hrvati u Srbiji su druga po veličini nacionalna zajednicu izvan domovine, a stvarni i službeni podaci se mnogo razlikuju:- Iako nas je prema zadnjem popisu samo 39.107 naš broj je sigurno tri puta veći jer u Srbiji postoje višegodišnja strategija asimilacije i razbijanja hrvatskog korpusa na Bunjevce, Šokce, Srijemce i ostale, a sve uz popratni strah. Na popisu je 39 tisuća Hrvata, ali i 500 tisuća Bunjevaca, Šokaca, Jugoslavena i neizjašnjenih. Tvrdimo: Hrvati u Srbiji imaju najviše razloga za mimikriju: zbog straha ili strategije popisa i neobveznog izjašnjavanja nacionalne pripadnosti, čak se 10 posto stanovnika nije nacionalno izjasnilo! Da nas je zaista mnogo vidi se i po našim udrugama koje godišnje imaju više od tri stotine manifestacija! Mi smo izuzetno živa i energična zajednica i premijer Plenković se razveselio našim entuzijazmom, brojem djece, talentima... Živimo u suhoj zemlji i naučili smo uzgajati sočne plodove. Nažalost, u Srbiji to nije puno vidljivo, ali je u Hrvatskoj sad povećana osjetljivost. Malo se tko odazove kad na neki događaj u Srbiji pozovemo medije, osim ako su incidenti i tad se piše o hrvatsko-srpskim odnosima- kaže naša sugovornica koja je suglasna sa starom predodžbom o Vojvodini kao tolerantnoj sredini:
-Susjedi se drže u miru, slozi i normalno. Naši hrvatski vrtići imaju 60 posto Hrvata, a ostalo su pripadnici drugih nacionalnih zajednica s kojima međusobno nemamo problema. Incidenti su rijetki ali ih ima i nikad se neće izbjeći. Nema države bez incidenata, ali je važno da država reagira i to je problem jer vlast ne reagira nego projicira medijske spinove te konotacije na Hrvate. Zapravo je zagađen medijski prostor, ali je kulturni život bogatiji i dobro je popraćeno gostovanje estradnih zvijezda. I gospodarski su odnosi i razmjena bolji od politike. Ako policiji prijavimo napad i prijetnje smrću Žigmanovu i meni, tad mediji sve još više zagorčaju komentarom ”Sami sebi prijete pa im Srbija kriva”, a izostane osuda vrha vlasti. Ove je godine počelo zatopljenje odnosa i suradnja srpske zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji: dobro se razumijemo i surađujemo te smo tako potakli vlade. No, da nije bilo dobre volje Plenkovića i Vučića, ne bi došlo do tog! Dozvolili su otopljenje te se nakon dugo vremena bez susreta dogodio već četvrti susret na vrhu. A susreti su nužni jer se tad rješavaju pitanja i fali samo mali korak da se i ta politika ”spusti” na sve razine. U pokrajini smo uključeni u politički sustav te imamo svoja tri predstavnika u Vladi Vojvodine te ministra za ljudska i manjinska prava, ali je još otpora na razini lokalnih samouprava i još uvijek ministar prosvjete određuje da sva djeca moraju gledati film ”Oluja”, što stvara negativnu klimu. Previše je uočljiv diskurs službenog i stvarnog a pozitivna se klima nedovoljno proširila. Neki će to teže prihvatiti, ali tako mora biti. Ako ustrajemo, to će postati i pravilo. Prošlog tjedna je smo izabrani za potpredsjednika Koordinacije nacionalnih manjina u Srbiji te će 2024. predstavnik Hrvata predsjedavati tijelom s 23 manjine. Uz Mađare, zajednica Hrvata ima najveće kapacitete, resurse, stručnjake i snagu da iznesemo nešto takvo, ali su godinama preglasavani. Na izboru je bilo disonantnih tonova i pitanje ”zar Hrvatima neće biti previše vlasti- imaju Žigmanova i Vojnić, sad i Koordinaciju”? Naprotiv, Mađari i još neke zajednice su rekli:- Tu je ministar, sad treba dati Hrvatima, sposobni su, nek neke stvari izguraju, dajte im priliku! Generalno, pozitivna klima počinje prevladavati.
Hrvatima u Srbiji je od ogromnog značaja činjenica da je Hrvatska jaka i stabilna EU-država jer što je domovina jača bit će jača potpora i njihov položaj. Priznaju da godinama nisu imali dostatnu potporu Hrvatske, ali razumijemo jer je Hrvatska imala svoje teškoće. A kad ih pitaju za povratak u Hrvatsku, odlučni su:- Nemamo se gdje vratiti! Više smo od 300 godina tamo i tu su grobovi naših didova, to je naša zemlja i poveznica s Hrvatskom je na razini identiteta, osjećaja pripadnosti, majčinskog odnosa, ali zemlja ti je tamo gdje su ti grobovi predaka. Želimo doći jer u Hrvatskoj osjećamo sigurnost, tu dobijemo poticaje i motive, djeca idu na ekskurzije i ljetovanje, a vrate se osnaženi, što je vrlo važno za identitet.
I naša sugovornica ističe:- Nerado potičem odlazak na rad ili studij u Hrvatsku jer, ako netko i ode, ne vrati se a mi nastojimo zadržati mlade, dati im stipendije da ostanu i tamo rastu, da tamo razviju talente. Srbija nas je 2002. priznala kao nacionalnu manjinu, ali je 16 godina dozvolila nastavu na hrvatskom jeziku bez i jednog hrvatskog udžbenika i djeca su učila iz srpskih knjiga! Pretpristupnim se pregovorima Srbija obvezala to riješiti te sad imamo knjige na hrvatskom jeziku za osnovnu i srednju školu, pa i za vrtiće, ali i naše nacionalne dodatke za povijest, glazbu... Dodatke smo izradili svojim resursima i sad je stanje dobro. Ali, ostaje problem miješanja države u identitet naše zajednice, ne dozvoljavaju da se Bunjevci izjašnjavaju kao Hrvati. Lani je bio incidenta kad su u udžbeniku za srpski jezik napravili podjelu srpskog jezika na hrvatski, makedonski i crnogorski! Reagirali smo i tražili izmjenu jer hrvatski nije dio srpskog jezika! Ikavicu su doveli na razinu jezika, a ne govora. Znači naš dijalekt su stavili u službenu uporabu da bi hrvatski jezik razbili na više dijelova!
Na kraju, sugovornica podsjeća na još neriješeni problem diplomata u hrvatskom veleposlanstvu i konzulatu,a diplomacija bi im trebala otvarati niz vrata. Podsjetivši da su na otvorenju matice u Subotici nazočili i SDP-ovi župani, rekla nam je kako su, na upit novinara, rekli da je to njihova potpora Hrvatima u Srbiji! Glede budućeg položaja Hrvata u susjednoj državi, na kraju je rekla:- U Subotici je prije 50 godina bilo više Hrvata nego u Zagrebu! Trebate samo preći granicu da osjetite našu nadu. Mnogi koje pozovemo kažu da su došli protokolarno, ali i da odu sa suzama u očima kad vide entuzijazam nas Hrvata. Tvrdim: treba nam samo malo više moralne i financijske potpore te da Hrvatska osluškuje što nam treba. Ne možete se nikad potpuno staviti u tuđe cipele. Mi u Srbiji smo u vrlo specifičnom položaju: podalje smo od donošenja odluka i pod političkom stegom koju najbolje mi razumijemo, povijest dnevno živimo, specifičan je socijalni kontekst držanja u financijskim kolicima i molimo domovinu da osluškuje naše potrebe, da nam malo pomogne u onom što tražimo za naš opstanak.