"Dalmatinac iz Splita traži stan u Splitu do 3000 kuna. Slava Dalmatia" - Facebook objava splitskog podstanara M. K. u pokušaju unajmljivanja stana u gradu pod Marjanom na prvu je mnoge nasmijala. Zaradio je i čestitke za domišljatost, ali stan mu nitko nije ponudio, piše Slobodna Dalmacija.
Aluzija na ono dobro poznato "Slava Ukrajini" i duhovito oglašavanje domicilnog stanovnika bez vlastita krova nad glavom, u želji za dugoročnim iznajmljivanjem stambenog prostora po prihvatljivoj mu cijeni, otkriva svu trenutnu nemoć 'morskih' podstanara u srazu, osim s turistima, i netom pristiglim izbjeglicama iz Ukrajine. Jer riječ je o novopridošlim tražiteljima stanova za najam, koji su spremni, doduše kratkoročno (tek koji mjesec), platiti znatno više rente od dosad uobičajenih u drugom po veličini gradu u Hrvatskoj. Stanodavci pak koriste priliku... Tržište je neumoljivo, potražnja daleko veća od ponude. No, nije li, primjerice, ista situacija u Irskoj? Ili Njemačkoj?!
Dok je prvi oglas u Facebook grupi Tražim/iznajmljujem stan Split izazvao smijeh uz popratne komentare u stilu "prije će me pogodit ruski snajperist nego ću ovde naći stan", te se prigodno odavala počast podstanarima u manje primamljivom dalmatinskom zaleđu ("Zagori slava", "Slava joj i vječna hvala") jedan drugi, onaj s profila Ukrajinke O. G. izazvao je neugodne, pa čak i uvredljive komentare, te potegao pitanja poput onih tko su izbjeglice iz Ukrajine, koje trenutno za privremeni najam traže nekretnine po obali i zašto ne odlaze u druge krajeve Hrvatske ako im već gori pod nogama. U burnoj hrvatsko-ukrajinskoj polemici (upravo se takva razvila u komentarima podno oglasa Ukrajinke O. G. na Fejsu) došlo je do zavirivanja u novčanik i uspoređivanja ukrajinskih s nekadašnjim hrvatskim izbjeglicama tijekom Domovinskog rata.
Izbjeglice na moru
"Pozdrav, mi smo iz Ukrajine - jedna odrasla osoba (9 i 15 godina). U potrazi smo za apartmanom u Splitu, Rijeci, Zadru, Puli ili u područjima u njihovoj blizini. Od lipnja do rujna. Voljeli bismo imati pristup internetu. Naš budžet je 600-700 eura mjesečno. Hvala", dodala je O. G. i smajlića na kraju svoje objave podno koje su se, umjesto uobičajeno empatičnih komentara na spomen Ukrajine i očekivanog razumijevanja za njezin trenutni status i ratom joj zahvaćenu domovinu (naravno, bilo je i takvih) zaredali i oni iz kojih je iskrila sumnjičavost: "Zašto samo gradovi uz more? Možete naći lijepe apartmane i u Slavoniji, Zagrebu, Karlovcu...?" Ubrzo se, oštro intoniranim komentarom, u raspravu uključila jedna Splićanka:"Cijena koju ste oglasili je previsoka. Sve ukrajinske izbjeglice žele apartman na moru. To postaje velik problem, jer naši ljudi ne mogu pronaći stambeni prostor u vlastitim gradovima zbog vas koji iznajmljujete apartmane na moru i podižete cijene u nebo".
U zaštitu prozvanih ukrajinskih izbjeglica odmah su se digli domaći:"Iz istog razloga zašto se vi ne maknete iz Splita u Liku ili Slavoniju ili smatrate da ste Bogom dani za razliku od ovih nesretnika koji su morali napustiti svoj dom. Ljudi ne traže milostinju već nude itekako dobar iznos za najam stana. Kakav smo mi bolestan narod i vrlo brzo zaboravljamo da smo slično imali unatrag 30 godina. Ovih rusofila se nakotilo svugdje"; "Možda neki ne biže od rata.. šta ti znaš.. uostalom cijene idu gori i niko to neće prominit....to se dešavalo i prije i dešavat će se…"; "Šta se to tebe tiče, ako oni traže stan na moru? Ko si to uopće, koji faktor da im govoriš di će tražit?"; "U čemu je problem? Ljudi traže stan i plaćaju ga. Šta vas briga šta su i odakle im novci? U čemu bi se trebali zavaravat ili ne? Onaj ko ima bježi o svom trošku, onaj ko nema traži pomoć. Šta je tu sporno, triba li možda pitat nas za dozvolu di će živit? Po države nam je uteklo vanka i da im tako popuju zanima me kako bi reagirali. Onoga ti Boga, baš nema veće gube od nas".
A onda je objava stanovite Vedrane o voznom parku ukrajinskih izbjeglica ("odmah me osudite, ali ja kod mene nisam vidjela auto ukrajinskih tablica da nije SUV. Da ne pričamo o parama koje su dobili od države da napuste istu. Ako se zbližite s nekim od njih, mogu vam potvrditi to što govorim. Ovo nisu izbjeglice kao što ste vi bili, nemojte se zavaravati") dodatno zakuhala stvar i izazvala reakciju prozvanih. Zahvaljujući Google prevoditelju u raspravu su se, na spomen terenaca (simbola statusa i platežne moći) uključili i Ukrajinci ponajprije zanijekavši kako su, uoči zbjega, dobili bilo kakav novac od vlastite države. I prebacili priču na vozni park...
"Kako to mislite? Većina žena s djecom napustila je ratom zahvaćenu zemlju bez automobila. Muškarcima nije bilo dopušteno otići iz zemlje nakon 24. veljače, pa ako su obitelji i imale automobil, a žene ih ne voze, nisu mogle otići automobilom. U slučaju onih, koji su stigli s vozilima nisu uvijek u pitanju terenci. Ljudi u Ukrajini inače imaju veće automobile od onih koje viđamo po Splitu, ali to nema veze s činjenicom jesi li izbjeglica ili ne. Zapravo postoji hrpa razloga zašto su mali automobili popularni u Europi, uključujući propise, uske ulice, probleme s parkiranjem, udaljenosti, način razmišljanja... Istodobno, mnogi Ukrajinci još uvijek koriste veliki automobil, jer im je to u načinu razmišljanja ili su im takva vozila zapravo potrebna za obitelj.
Ako ste i vidjeli nekoga u terencu s ukrajinskim tablicama to ne mora nužno značiti da je riječ o ljudima koji traže apartmane. Svaki slučaj je priča za sebe", uključio se jedan od ukrajinskih komentatora zaradivši brzopoteznu reakciju kako se ne raspravlja o "kulturi automobila" u Hrvatskoj i Ukrajini nego o "kulturi prihoda". "Nitko vas ne napada ali je velika razlika između nekadašnjih hrvatskih izbjeglica i lifestylea vas, Ukrajinaca", brzo ga je sustigla primjedba jedne članice Facebook grupe.
U svakom slučaju, priča je otišla predaleko - tko je više ili manje izbjeglica, tko je dobio pomoć od države, tko sebi može priuštiti izbjegličke dane u apartmanima na moru, koja je zemlja siromašnija, a koja bogatija. Referiralo se na životni standard, uspoređivalo gospodarstvo i graditeljstvo. Spominjala korupcija i ceste.
A onda se u raspravu uključila C. N. Iz Harkiva:"Mi smo također iz Ukrajine i tražimo smještaj na mjesec ili dva. Ne more, bilo gdje. Nudimo 1000 eura mjesečno za smještaj četiri osobe, ali nismo ništa našli, jer počinje sezona. Svi su nam tražili više. Cijene najma su previsoke na moru, a u drugim gradovima žele nam iznajmiti samo na godinu dana. Mi ne tražimo ništa i nudimo dobar iznos za mjesečni najam. I ne razumijem ovakve ispade. Cijenu najma određuju vlasnici nekretnina, a ne turisti ni Ukrajinci koji dolaze ovamo". Pametnome dosta.
P. S.
C. N. iz Harkiva ubrzo je dobila poruku od Dalmatinca M. Š.:"Javite se, dat ću vam besplatno kuću".
