Crnogorske zastave s jedne, a srbijanske s druge strane. Sokolovi protiv Orlova. A svi iz istoga gnijezda. Koje sanja da dobije nogometnu reprezentaciju, da ode na veliko natjecanje i da tamo, pustimo sad rezultat, s istom himnom na usnama svi igrači istrče, piše Slobodna Dalmacija.
Nekome napokon, a nekome opet. Zavisi jeste li sokol ili orao.
‘Mi smo Crna Gora‘‘, razvili su u ponedjeljak navečer navijači momčadi izbornika Miodraga Radulovića veliki transparent preko cijele sjeverne tribine Gradskoga stadiona u Podgorici, jasno poručujući kako ne pristaju na podjele zemlje koja je ionako premala da bi je se i dalje dijelilo. Kad je već, kako se čini, nije moguće cijepati.
Atmosfera je u početku bila uzavrela, južnjački napeta, ali i iznimno korektna. To se najbolje vidjelo tijekom intoniranja himni kada je cijeli stadion pljeskao i prije i poslije izvođenja ‘Bože pravde‘, a na isti način uzvratili su i gostujući navijači, točnije domaćini koji navijaju za goste, aplauzom pozdravljajući intoniranje ‘Oj, svijetla majsko zoro‘.
I to je bilo sve što se korektnosti tiče. Barem kad je srpska strana u pitaju koja je gledanje lošeg nogometa kratila provocirajućim parolama.
‘Nije ovo Montenegro, već junačko srpsko leglo‘, orilo se s južne tribine, okićene bradama i mrtvačkim glavama, na što su znali zapljeskati i pojedinci s ostalih tribina izazivajući ništa više od bijesa kod ostalih navijača, njih oko 15.000 koji su, ukoliko ne računamo policijske koridore, sasvim ispunili podgoričku arenu.
‘Popoviću, komandante, Crna Gora pozdravlja te‘, uzvraćali su domaći ultrasi u čast vođe takozvanog Božićnog ustanka iz 1918. godine kada su Crnogorci, ili barem dio njih, ustali protiv odluke Podgoričke skupštine da se Kraljevina Crna Gora pripoji Kraljevini Srbiji.
A da i Srbi za ovu prigodu svoga junaka imaju pokazalo je zazivanje imena Ratka Mladića, zločinca iz najkrvavijih balkanskih udžbenika devedesetih godina prošlog stoljeća, a s njim u paketu išlo je i slavljenje Kosova kao tla od Boga im danoga.
Zvižduci su u tim trenucima parali podgorički zrak, no niti jednoga trenutka, sasvim netipično za nogometne stadione, nisu prerasli u vrijeđanje. Čojstvo iznad svega, točno onako kako su nam navijači Crne Gore i govorili prije utakmice. I kako je zapisano u njihovim ‘svetim‘ knjigama. Kojih se s vremena na vrijeme ipak sjete.