Početkom prosinca prošle godine u Zambiji su uhićena četiri para iz Hrvatske. U tu su zemlju otišli kako bi posvojili četvero mališana iz Konga. Iz nje nisu mogli izići jer su ih zambijske vlasti osumnjičile da trguju djecom i – strpale u zatvor.
U agoniji koja je trajala više od pola godine osmero uhićenih hrvatskih državljana iza rešetaka se našlo zajedno s najopasnijim afričkim kriminalcima. Puštani su na slobodu i ponovno vraćani u zatvor. Morali su se braniti od optužbi zambijskih službenika, ali i Ivan Pernara, koji je njihovu tragediju pokušao iskoristiti za vlastiti ekshibicionizam, piše Slobodna Dalmacija.
Bilo je trenutaka kad su uhićeni Hrvati doista bili na dnu, kada im je višegodišnja robija visjela nad glavom, i kada je postojala opasnost da djecu koju su posvojili – sve odreda hrvatske državljane – više nikada neće vidjeti. No ni u tim najcrnjim trenucima nije ih posjetio ni ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman ni ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica. Redovito su bili u kontaktu jedino s hrvatskim konzularnim predstavnicima u Pretoriji. Svi ostali su se držali na distanci.
Jer to tako, poučavali su nas iz Vlade, i treba biti. Nije red da ministar hoda po zatvorima i posjećuje osumnjičenike za najteža kaznena djela. Tiha diplomacija i bez njega može napraviti svoj posao.
Nitko iz Vlade uostalom, podsjećali su ljubopitljive novinare u Banskim dvorima tada, nije posjećivao ni Krista Laptala, dubrovačkoga kapetana koji je u Grčkoj uhićen pod optužbom da je na brodu krijumčario kokain. Laptalo je osuđen na 14 godina zatvora, a potom drugostupanjskom presudom nakon 14 mjeseci oslobođen.
Odvjetnici su radili svoj posao, a diplomacija svoj. A nitko se, osim tadašnje dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice, nije na tom slučaju pretjerano naslikavao.
Tako je to uvijek i bilo u svim ozbiljnim državama. Kada nekog Amerikanca uhite negdje u bijelome svijetu zbog sumnji da je nekog ubio, nešto švercao ili nekog oštetio, ne dolazi Joe Biden po njega da ga vrati doma. Niti Merrick Garland odlazi u zatvor da se nađe s njime. Odvjetnici rade svoj posao, tiha diplomacija svoj. Tako bar nalaže dobra praska.
Sve do trenutka kada je u Grčkoj uhićena skupina huligana, pripadnika navijačke skupine zagrebačkih Bad Blue Boysa, pod sumnjom da su u Ateni uoči sraza Dinama i AEK-a u ubili navijača domaćih Michalisa Katsourisa. Uslijedio je pakao. Uhićeni su po grčkim zatvorima počeli dobivati prijetnje smrću, premlaćivanjem, silovanjem.
Tragedija je postala glavna tema lokalnih medija. Objavljivalo se sve i svašta, a u moru tračeva, poluinformacija i neistina teško se nazirala prava istina. Tim prije što istraga nije gotova, a sve je već bilo spremno za linč.
Isprva, izgledalo je da će se slijediti ustaljeni obrazac. Hrvatske su vlasti javno tražile pošten i pravedan tretman za stotinjak uhićenih državljana.
Grčki odvjetnik počeo je obilaziti 16 zatvora po kojima su razasuti BBB-ovci i inzistirati da zatvorske uprave jamče sigurnost pritvorenim Hrvatima. Situacija se s vremenom smirila. I sve se počelo vraćati u ustaljen obrazac. Odvjetnici, tiha diplomacija.
A onda je u ponedjeljak uhićene posjetio ministar Malenica. I objavio da nemaju pritužbe na tretman u zatvoru, da se prema njima dobro odnose i pravosudni policajci i ostali zatvorenici. Da se redovito čuju s rodbinom i obitelji. Te da čekaju kraj istrage kako bi vidjeli za što ih se točno tereti.
O statusu BBB-ovaca s grčkim kolegom Kiriakosom Mitsotakisom razgovarao je i premijer Andrej Plenković, koji u Grčkoj boravi na neformalnoj raspravi o proširenju EU-a i europskoj budućnosti regije zajedno s ostalim predsjednicima i premijerima zemalja s jugoistoka Europe. U Grčku je doletio i Grlić Radman. A njima se, bez službene najave, pridružio i šef SOA-e Daniel Markić.
– Cilj nam je riješiti situaciju s našim državljanima koji su po grčkim zatvorima. Svaki od nas, oba ministra, predsjednik Vlade pa i ja smo razgovarali sa svojim kolegama ovdje u Grčkoj. Cilj je, naravno, riješiti tu situaciju – i kratkoročno da nam se državljani vrate što prije – prilično je otvoreno čitav slučaj komentirao prvi hrvatski obavještajac Markić.
Vrh zemlje očito je u stanju visoke pripravnosti. Spašavanje huligana koji su u Grčku otišli dobro se potući postalo je, čini se, nacionalno pitanje broj jedan. Skup lidera zapadnog Balkana došao je kao odlična prilika u koju su se uklopili Vladini hodočasnici koji su u Grčku išli izmoliti da se uhićenim BBB-ovcima sudi u domovini.
Pitanje je samo jedno: zašto isti tretman nisu imali i uhićeni u Zambiji?
Ako je odgovor da se nije željelo dolaskom visokih hrvatskih dužnosnika u tu afričku zemlju iziritirati domaćina – traume iz kolonijalnog doba još su uvijek svježe, pa svako sufliranje sa strane tretiraju kao priliku da dokažu da su definitivno i nepovratno postali samostalna i suverena država – onda neodlazak u Ndolu, a odlazak u Grčku ima smisla. Ali samo i jedino u tom slučaju.
Ako je pak svemu presudno kumovala činjenica da su parlamentarni izbori danas puno bliži nego su bili prije devet mjeseci – pa uhićeni BBB-ovci marketinški pizaju više od rokera uhićenih u Zambiji – onda je riječ o dvostrukim mjerilima.
I čudnoj, pomalo i neukusnoj potrebi da se za neke učini sve. A za druge i više od toga.•