Petru Mihiću mnogi su se smijali što sadi, a nakon što se pokazalo da pelin pomaže i u koroni, ne može se ‘obraniti‘ od narudžbi!

Nakon što su znanstvenici renomiranog njemačkog instituta Max Planck u Potdsdamu laboratorijskim israživanjem otkrili kako je slatki pelin (Artemisia annua) izuzetno učinkovit u liječenju trenutačno globalno najraširenije bolesti, Covida-19, te posebno naglasili kako se slatki pelin uzgaja u Hercegovini, telefoni bosanskohercegovačkog travara Petra Mihića u susjednom nam gradiću Ljubinju ne prestaju zvoniti. Mihić je jedini BiH- poljoprivrednik koji je stjecajem okolnosti ove godine posadio cijelu plantažu slatkog pelina: na čak 8 dunuma, odnosno na osam tisuća četvornih metara rasla je ove godine ta aromatična biljka koju je brao tijekom rujna i početkom listopada.
 

Selektivno djelovanje

Posjetili smo Mihića u njegovu rodnom gradu, gdje nam je ljubazno pokazao njivu na kojoj je ostala tek pokoja stabljika. Do sada je, priča nam, sadio znatno manje količine, a ove godine slučajno najviše do sada, kao da je znao da će slatki pelin zbog pandemije postati najtraženije ljekovito bilje. Jer, u strahu od posljedica korona pošasti, naručitelji ga doslovce i danju i noću nazivaju i mole da im poštom pošalje i desetak pakiranja čaja ili bočica tinkture s ekstraktom te ljekovite biljke.
Potražnja je tako velika da Mihić ne stigne na svaki poziv odgovoriti, a kamoli poslati 'robu' svim zainteresiranima. Najlakše mu je kad kupci dođu u njegov gradić i kupe što i koliko trebaju, što mnogi i čine. Najčešće dolaze s područja bivše zajedničke države, a mnogi su iz Dubrovnika i Dalmacije:



-Slano i Ravno su mi doslovce preko puta. Mnogi su iz Njemačke zvali rodbinu i tražili da im pošalju. Tako je krenulo i osobno najviše volim tu usmenu reklamu. A kad su prije osam godina u BiH mnogi doslovce krčili brda da bi posadili smilje, ja sam se odlučio za suprotno: neću saditi ono što se masovno sadi, nego nešto što nije nitko izabrao. Izbor je pao na slatki pelin, sjeme mi je nabavio jedan prijatelj, inače profesor političkih znanosti koji često putuje u Kinu gdje se, kao i u starom Egiptu, tisućama godina slatki pelin koristi u pučkoj medicini, najčešće za antibakterijsko i antivirusno čišćenje organizma te za liječenje malarije. Utvrđeno je kako je glavni sastojak slatkog pelina artemisinin, jako djelotvoran u liječenju širokog spektra karcinoma, pa i najagresivnijih kao što su leukemija, rak crijeva, pluća, dojke, jajnika, mozga i prostate.



I danas se koristi za liječenje brojnih kožnih i bolesti kao što su astma, bronhitis, upala grla, proljevi, krvarenja, ekcemi, infekcije očiju, probavne smetnje i denga groznica. Posebno je djelotvoran u jačanju imuniteta, a stručnjaci koje često konzultiram tvrde kako artemisinin selektivno uništava kancerogene stanice, a za razliku od suvremenih „pametnih lijekova“ uopće ne dira niti oštećuje zdrave.
 

Padali u nesvjest

Mihić već godinama istražuje kako postići najbolju kvalitetu pelina kojem se potpuno posvetio. Istina, za svoje potrebe sadi i nešto malo nevena, bosiljka i smilja, ali samo za pripravke kojima eksperimentira uz korištenje iskustva drevnih naroda:- Kad sam počeo saditi, susjedi su govorili da sam lud, da ne znam što radim...Prodaja je teško išla, te sam davao prijateljima i bio uporan. Da, htio sam ove godine odustati, ali mi je otac bio najveća potpora i ustrajao sam. Nakon osam godina rada, isplatilo se! Sad kad je krenulo već ima onih koji bi ga sadili te se raspituju za sjeme i uvjete uzgoja- priča Mihić koji od slatkog pelina radim samo tinktuire i čaj. Pokušao je i s pripravkom cvjetnom praha, ali mu za to treba skupa tehnologija i znatna količina pelina. No, za čajeve i ekstrakciju imam sve i mogu ih raditi.



U Ljubinju su nam mještani otkrili kako se Mihić priprema i za proizvodnju kapsula, ali valaj reći kako nam o tome ništa nije rekao, vjerojatno dok ne nabavi tehnologiju i osigura sve za proizvodnju. Slatki pelin traži dosta vode i gnoja te svakodnevni rad:- Radim bez bilo kakvog prskanja zaštitnim sredstvma. To je organska proizvodnja uz stajski gnoj. Pelin ne podnosi travu oko sebe i treba je čupati te od veljače do rujna frezati motokultivatorom. Nije mi bilo lako svaki dan po 2- 3 sata čupati. No, znao sam da biljka vrijedi ali ne i kad ću "doći na svoje". Koristio sam stare recepte travara i znalaca ljekobilja, konsultirao stručnjake s tehnoloških i biokemijskih fakulteta koji se čitav bave ljekobiljem. Temelj svemu je tradicija, a znanje stručnjaka je nadgradnja. Znam nazvati i kasno noću za savjet a njima nije teško "iz glave i na prvu" reći što trebam. Kažu da su voljni pomoći jer volim raditi.



Petru najviše pomaže obitelj: otac, majka i stariji brat. Nije oženjen, kaže: tek mi je 35. Ima mnogo prijatelja koji mu pomažu, ali je problem što u berbi pelina mnogi to ne mogu! Jer, ova aromatična ljekovita biljka oslobađa intenzivni vonj koji izaziva migrenu i alergiju, a neki su i padali u nesvijest. Teško je u polju raditi dok sunce grije, a biljka intentivno miriše. Mihić kaže da su on i članovi obitelji zbog čestog rada u polju postali otporni na taj vonj:

-Problem je i sušenje: nikako na suncu, samo u sjeni i na zračnom mjestu da se biljna masa od vrućine „ne upali“ i sve propadne. Uspjeh je neizvjestan. I nema meda od pelina: jaki miris odbija pčele, a ne brste ga ni koza i ovca zbog velike gorčine. Valja ga s ljubavlju paziti, dnevno prosječno 2 do 3 sata. Kad završim s čupanjem trave ili frezanjem svih parcela, valja mi sve iznova, a morao nadzirati i suši li se i je li ga napala neka bolest. I tako osam godina dok mi se ogromni uloženi trud nije isplatio.